HomeAktuelnostiAko koza laže, rog ne laže 21. Februara 2011. Aktuelnosti 471 „Srbija nikada nije bila i nikada neće biti zemlja šovinizma, nacionalne netrpeljivosti i govora mržnje.“ Ponovo je Tadić rekao nešto u svom maniru, ishitreno, nedosljedno i netačno. U jeku medijske kampanje protiv muftije Zukorlića i do sada u Srbiji neviðene podrške nekoj predstavnici nevladinog sektora od strane pojedinih medijskih kuća, koje su po ko zna koji put potvrdile da su itekako zavisne od politike moćnika, poput Tadića i ostalih iz plejade vladajuće koalicije, Predsjednik je izgovorio nedosljednu rečenicu koja potvrðuje svu njegovu neozbiljnost kada je u pitanju zaštita prava svih graðana koji u Srbiji žive, pa i onih koji nam dolaze kao gosti, bilo u formi poslovnih odnosa, turizma ili radi zabave, provoda i navijanja na sportskim utakmicama. Šta će pomisliti evropske diplomate i civilni sektor, a posebno porodice žrtava genocida u Srebrenici ili roditelji Brisa Tatona, kada budu čuli izjavu nedosljednog Predsjednika koji, „braneći“ Æorovićku, reče: „Srbija nikada nije bila i nikada neće biti zemlja šovinizma, nacionalne netrpeljivosti i govora mržnje.“ Kako Tadić olako zaboravi genocid u Srebrenici, iako je bio tamo i poklonio se žrtvama. Olako Tadić zaboravi Štrpce, Sjeverin i ostala stratišta koja su se dešavala u Srbiji njenim graðanima Bošnjacima. Ako Tadić ne cijeni nevine bošnjačke žrtve, onda Bošnjaci sa pravom osjećaju nemir i nezaštićenost u državi Srbiji. Ovakvo ponašanje Tadića doprinosi takvom osjećaju i više ga jača dajući prava Bošnjacima da se politički još bolje organizuju u pravcu zaštite svojih vitalnih nacionalnih i vjerskih interesa. Očigledno je da Tadića ne zanima to što do dana današnjeg kosti žrtava otmice u Štrpcima i Sjeverinu nisu pronaðene i dostojanstveno sahranjene. Evidentno da je Tadić zaboravio na sve šovinističke ispade u Srbiji, od paljenja stranih ambasada do ubijanja nedužnih ljudi poput Brisa Tatona, te prebijanja nekolicine stranih državljana na ulicama Beograda samo zato što su pripadnici neke druge nacije. Sjetimo se divljanja mase ljudi u naselju Jabuka koji su protestvovali zbog ogavnog i gnusnog ubistva Dejana S. Protesti su prerasli u linč prema Romima i pretvorili se u širenje rasne i nacionalne mržnje. Tada je žandarmerija danima čuvala Rome, a da Tadićevom mezimcu Čipliću na um nije palo da se provoza pola sata autom i obiðe napadnute i ugrožene graðane Srbije romske nacionalnosti. Sve ovo se nije dešavalo prije stotinu godina, i ne negdje u Africi, već se zbivalo koliko juče u zemlji Srbiji, u dvadeset i prvom vijeku, kada se Srbija sa Tadićem na čelu priprema za ulazak u civilizovanu Evropu. Pitanje je da li Evropa prihvata vrijednosti koje im ovakva Srbija nudi, tačnije njen Predsjednik koji olako zaboravi da je Srbija još uvijek poligon za treniranje nacionalističkih ideja kakvih smo se nagledali u proteklom periodu vladavine Tadića i njegovih poslušnika. Sve dotle dok Tadić i njemu slični budu, zarad zaštite sopstvenih interesa i grešaka, više cijenili osobe koje jedno rade a drugo govore, ljude koji nemaju uporišta u vlastitom narodu, organizacije koje nemaju članova koliko hastal ima nogu, Srbiji nema napretka u naporima ka poštivanju prava svih njenih graðana, pa makar to bili Bošnjaci i Romi. Autor: Sead Šaćirović Preuzeto sa: SandzakPRESS.net