HomeAktuelnostiKo govori u ime islama protiv islama 23. Februara 2011. Aktuelnosti 806 | Glas islama | Broj 208 | ANALIZE | Dr. hfz. Almir Pramenković | Ono što neki nazivaju sukob zapadnog i muslimanskog svijeta intezivirano je nakon 11. septembra 2001. godine. Nasilje raste geometrijskom progresijom, a muslimani su, nepravedno, žrtve globalnog terorizma. Danas se terorizam i vjerski ekstremizam nalazi na optuženičkoj klupi i svi jezici i pera sa svih strana su se okrenuli protiv njega. Zato se islam sve više povezuje sa terorizmom, jer na Zapadu postoji tendencija da terorizam i islam proističu iz istog pogleda i shvatanja. Cilj toga jeste da se muslimani dovedu u poziciju optuženog faktora društva i da se opstruira njihov rad i razmišljanje. To je dobro osmišljen konstrukt da se islamu oduzme etička, kulturna i politička legitimacija da zagovara ljudska prava. Kada se pojavi kršćanin velike brade za njega se ne kaže da je potencijalni terorista, dok je musliman duge brade potencijalni terorista. To samo svjedoči da je islam na Zapadu reduciran na teroristički koncept ili samo politički. Dakle, uprkos civilizacijskom razvoju savremenog svijeta Zapada, islamofobija živi u podsvijesti zapadnog čovjeka. Razlog tome leži u činjenici da su Evropljani i Amerikanci svoje stavove preuzeli iz Srednjeg vijeka. Neka istraživanja pokazuju da 44% Amerikanaca smatra da su muslimani previše ekstremni, 22% kaže da ne bi voljeli muslimana za susjeda, dok skoro polovina vjeruje da muslimani nisu lojalni Americi. Nameće se jednostavno pitanje: šta je proizvelo ovakav odnos prema muslimanima? Ko to govori u ime muslimana? Gallupovo istraživanje pokazuje da 2002. godine većina Amerikanaca ne zna ništa o muslimanima, osim što dobijaju kroz medije. Danas u svijetu živi oko milijardu i po muslimana. Svaki peti musliman je Arap. Većina muslimana živi u Aziji i Africi, milioni su u Evropi, Americi. Oko 90% muslimana izjavljuje da je vjera važna u njihovom životu. Većina muslimana želi da im Šerijat bude izvor života, kao što većina Amerikanaca želi Bibliju. Islamski koncept je takav da uči muslimana da ljubomorno čuva svoju vjeru, ali da poštuje tuðu. Koncept islama je biti koristan član društva, pomagati ljudima, unapreðivati svijet oko sebe. Takvom konceptu se danas spočitava terorizam, fundamentalizam i na taj način širi islamofobija, opravdavajući tako sve što je usmjereno protiv islama i muslimana. Toni Bler opravdava invaziju na Irak ovako: „Suočavamo se sa prijetnjom i haosom država koje mrze naš način života i našu demokratiju.“ Papa Benedikt je 2006. godine rekao da je kur’anski princip „nema prisile u vjeru“ objavljen u fazi kada je Muhammed a.s. bio slab, a kasnije je zamijenjen. Na ovaj način se šire stereotipi o islamu kako bi se dokazala fiktivna teza da je islam prijetnja zapadnoj civilizaciji. Uzroci terorizma su psihološki, sociološki, ekonomski, politički, a najmanje religijski. U gore spomenutom istraživanju samo 7% muslimana kaže da su napadi 11. septembra opravdani. Logično je i pravedno da se zbog 7% ne smatraju svi muslimani ekstremistima. Još čudnije je to što je u časopisu „Washington Times“ objavljen tekst u kojem se kaže da Zapad nije u ratu s terorizmom, već sa islamom. S druge strane, u Americi većinu terorističkih napada u posljednjih 15 godina izvršile su kršćanske terorističke grupe. Katolički, luteranski aktivisti bombardovali su barove u kojima se okupljaju homoseksualci, ubijali medicinsko osoblje koje vrši abortuse. Zbog diskriminacije prema 14 miliona Jevreja nastao je termin antisemitizam. U Njemačkoj je protuzakonito poricati holokaust. Zbog diskriminacije prema 1,5 milijardi muslimana nastao je termin islamofobija. Strah je povećan činjenicom da Evropa može biti islamizirana u euroarabiju. Bernard Luis je rekao 2007. godine da će do kraja ovog stoljeća Evropa biti islamska. Ono što je najdegutantnije jeste to što se takvi glasovi čuju od muslimana koji govore u ime islama protiv islama. Takav je autor skoro objavljene knjige „Propast islamskog svijeta“ egipatskog autora koji živi u Njemačkoj, Hameda Abdusselama. On, neobjektivno i pogrešno, navodi mnoge uzroke propasti islamskog svijeta, meðu kojim spominje duhovnu ukrućenost i izolovanje od svijeta u kojem žive. Meðutim, islam je bio i ostat će uzrokom uspjeha muslimana bez obzira kako ga predstavljali.
