Festival islama u Petnjici: Bihor je simbol stradanja Bošnjaka

Image„Festival islama“ jučer je bio u Petnjici.
Iako je održavanje skupa bilo najavljeno na otvorenom u Divan bašči, zbog kiše,
skup je održan u restoranu preko puta džamije, koji je bio premali da primi sve
ljude koji su željeli prisustvovati manifestaciji.

Pored velikog broja Petnjičana skupu je
prisustvovala delegacija ustanova Islamske zajednice na čelu sa muftijom
sandžačkim Muamer ef. Zukolrićem, delegacija Bošnjačkog nacionalnog vijeća i
Bošnjačke kulturne zajednice u Srbiji i Crnoj Gori.

{slide=FOTO GALERIJA}

{gallery}festival islama – petnjica, 17. 8. 2011{/gallery}

{/slide}

Vjerski program, učenjem ilahija i kasida,
izveo je hor „Sabdžak“ koji djeluje u okviru Bošnjačke kulturne zajednice.

U ime Petnjičana obratio se Almir Muratović,
koji se zahvalio svima koji su učestvovali u pripremanju iftara i ostalim
gostima koji su došli na zajednički iftar.

Takoðer, u ime domaćina se obratio Hazbija
Kalač, predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice za Crnu Goru. U svom obraćanju
g. Kalač je podijelio radost zvanu „Bošnjačka kulturna zajednica u Crnoj Gori“
i osvrnuo se na glasine zlonamjernih koji u startu žele uprljati čisto ime
BKZ-a.

„Želim se osvrnuti na glasine koje kruže ovih
dana u Rožajama, Beranama, Bijelom Polju, Podgorici i dr., da je Bošnjačka
kulturna zajednica osnovana kako bi se pocijepao i ponovo podijelio Bošnjački
narod. To je kratko rečeno neistina. Oni koji je plasiraju treba da preispitaju
svoj nijet, moralni i svaki drugi odnos prema svom narodu.

Radost koju želim da večeras podijelim sa Vama
je upravo Bošnjačka kulturna zajednica koja je osnovana upravo suprotno od
onoga što nam se pripisuje, a to je da pokušamo ujedinit pocijepan bošnjački
narod oko naših temeljnih institucija.

BKZ će na prostoru, Srbije, Crne Gore, Bosne i
Hercegovine, i šire, postati nacionalna organizacija koja će, imajući u vidu
ljude koji je vode, postati važna bošnjačka institucija koja će uspjeti da
okupi svoj narod, uspraviti ga na noge, što će nam omogućiti da se prebrojimo u
smislu našeg kvaliteta i istinskih vrijednosti, te da tu našu energiju
akumuliramo i usmjerimo u pozitivnom pravcu.

Želio sam Vas obavijestiti o ovoj činjenici i
nadam se da se radujete tome.

Ovo je veče ibadeta. Ovo je skup odabranih
ljudi na jednom prostoru. Žalosno je da se ovakav skup može dovesti u pitanje i
okarakterisati čudnim i neprimjerenim. Upravo je suprotno. Ovo je skup
odabranih ljudi koji vjeruju u Boga i znaju da je naša vjera temelj naše
nacionalne samobitnosti i posebnosti. Zato je ovaj skup zaista veličanstven.“

Po završetku obraćanja g. Kalač je najavio
obraćanje muftije Muamer ef. Zukorlića.

Muftija je nakon zahvale Allahu i selama
prisutnima kazao da se osjeća sretnim što se nalazi na skupu ljudi koji nisu
okupljeni bilo kakvim interesom već samo radi Allaha, ibadeta i zajedničkog
druženja u ime Njega.

„Ne postoji časniji povod za okupljanje od
ovog večerašnjeg povoda. Ako je moguće zamisliti, da nije ove časne vjere i
šehadeta mi se nikada ne bi sreli i ne bi se upoznali. Pogotovu ne bi imali
priliku zajedno podijeliti zalogaj. Jer, sjesti sa nekim zajedno na sofru znači
bliskost. Za sofru se sa svakim ne sijeda, već samo sa onim kojeg smatraš
rodbinski, prijateljski i bratski bliskim. Zato je večerašnja iftarska sofra
najčasnija i najljepša sofra, kada u trenutcima Allahove milosti iščekujemo
iftar, u trenutcima kada se Allahova milost spušta baš onako kako se maločas
spuštala kiša po livadama. I vjerujte, kako je livadama potrebna kiša, našim
srcima je mnogo potrebnija Allahova milost. Jer zemlja bez kiše izumire, puca i
postaje neplodna. Isto tako naše duše, srca i cjelokupno biće se suši i
odumire. Iako se i dalje čovjek zove čovjekom, zemlja zemljom. Ali zemlja bez
kiše ne raða i nema plodova. I dalje se ona zove zemljom, niko je drugačije ne
zove, ali od nje nema koristi i fajde. Isto je tako sa čovjekom koji je ostao
bez Allahove mislosti, ibedeta, šehadeta, namaza, zekata, posta i hadža ako je
dužan i u mogućnosti. On je isto kao suha zemlja beskoristan.

Bez energije vjere čovjek gubi na ljudskosti i
snazi. Tada čovjek kao i druga živa bića živi biloškim životom. Takav način
života nije predviðen za nas već za životinje i druga živa bića. Jer je Allah
čovjeka uzdigao, dao mu da hoda dvonoške a ne četvoronoške, da se ne saginje ni
pred kim osim pred Stvoriteljem. Zašto? Zato što jedino On zaslužuje da mu se
sagnemo na ruku’ i na sedždu i zato što nam je dao zdravlje i što bez Njega ne
bismo postojali. Sve što imamo On nam je dao: oči, sluh, porodicu, nafaku… Pa
ko mu se neće zahvaliti. Samo onaj koji ima oči a ne vidi, ima uši a ne čuje,
ima srce a ne osjeća… Samo takav se neće zahvaliti Uzvišenom. Nekulturan je
onaj koji se ne zahvali ako mu ustupiš stolicu da sjedne ili mu bilo što pružiš
ili pomogneš, jer je elementarni bonton da kažeš ‘hvala’. A kako zvati onoga
koji se ne zahvaljuje Onome koji mu je dao sve. Nema za njega imena.“

Muftija je u svom obraćanju osvrnuo se na
stradanja Bošnjaka Bihora, koji su, kako reče, simbol stradanja i patnji, te da
to što se dogodilo Bošnjacima Bihora mora biti poruka i snaga da Bošnjaci
hodaju uzdignute glave.

„Vi ovdje na Bihoru znate šta ste prošli i
koliko ste propatili. Bihor je simbol patnje i stradanja bošnjačkog naroda. Ali
ste vi uprkos svim tim žrtvama ostao i opstao i vama treba odati priznanje što
ste pretekli, preživjeli i što večerašnjim skupom, postom, džumom, imenima
pokazujete da uprkos svemu što se dešavalo niste zaboravili ko ste. Naravno,
ima onih koji su mislili drugačije, da ako prodaš vjeru da će ti biti bolje. Vi
ste svjedoci da im nije bolje. Kratkotrajno izgleda da je bolje, ali izdajnika
niko ne voli. Izdaja nikad nije donijela sreću. I kada su stradanja u pitanju,
stradali su uvijek oni koji su bili bliže neprijatelju. Oni koji su bili daleko
neprijatelju nije odmah mogao da ih dokuči. Zato na ovaj mubarek dan i ovu
mubarek večer trebamo tu poruku poslati jedni drugima. Prekosutra je dan bedra
i trebamo se posjetiti na poruku Bedra, kada je 314 siromašnih nenaoružanih
vjernika koji su proganjani punih 15 godina pobijedilo vojsku od preko 1000
naoružanih, uvježbanih i tehnički opremljenih vojnika mušrika. Kako je to
moguće kada je bio 17 ramazana, da su postili i dok je bitka trajala niko se
nije iftario. To je zapravo poruka i dokaz da sve pobjede oko nas se moraju
desiti u našim grudima. Ako svoje srce pripremiš za poraz, gotov si prije
bitke. Ali ti muslimanu, nemaš nato pravo, jer imaš vjeru koja te uči vrlinama,
historiju i tradiciju kojom se samo možeš ponositi, nemaš u historiji niti
jednu tačku zbog koje bi se stidio. Tebi su činili zločine, ti nisi činio
zločine. Nad tobom su izvršeni genocidi, ti nisi činio genocide. Pa zašto da se
saginješ. I opet pokušavaju da ti pripišu terorizam. Ko islamu može pripisati
terorizam. Gdje se rodilo svo zlo svijeta od nacizma, komunizma, fašizma i
šovinizma. Da nisu došli iz okrilja islamske civilizacije. Svi znaju da nisu,
već da su islamske civilizacije od Andaluzije do Perzije i kineskih granica
bili zaštitnici. Zašto onda da se pravdamo. Podignimo glavu.

Na kraju obraćanja Muftija je u amanet
Bihorcima ostavio da poduče svoju djecu vjeri i da ih školuju, kako bi bilo
dobri ljudi koji neće robovati nikome do Allahu dž.š.

„Ono što niste uspjeli ispraviti na sebi
ispravite na svojoj djeci. Nemojte dozvoliti da djeca proðu golgote koje ste vi
prošli. Djecu možete zaštititi samo vjerom i školom. U amanet Vam ostavljam:
vjeru i školu. Dajte im vjersko obrazovanje i kulturu i dajte im najveće škole.
Jer kada ih vjerski odgojite djeca će vam biti dobri ljudi, a kada ih školujete
neće biti robovi drugima kao što ste vi morali biti da biste preživjeli.“

Na kraju programa, dovu je proučio direktor
„Gazi Isa-beg“ medrese Rešad ef. Plojović, nakon čega su prisutni u džamiji
obavili akšam namaz kojeg je predvodio Muftija.

Salahudin FETIÆ, Mesihat.org