Hutba Reisuleme u Delimeðu

ImageReisulema dr. Mustafa ef. Cerić tokom zijareta Sandžaku, boravio je danas u Delimeðu, gdje je predvodio džuma namaz i održao hutbu koju prenosimo u cjelosti. Ovu hutbu su danas čitali svi hatibi u domovini i dijaspori. 

{slide=FOTOGRAFIJE}

{gallery}hutba reisuleme u delimedju, 19.8.2011{/gallery}

{/slide}

– Draga
braćo

Lijepe
i drage blagodati kratko traju, ali u nama ostavljaju dubok i trajan osjećaj
zadovoljstva. Ramazan je za svakog muslimana i muslimanku i lijepa i draga
blagodat, koja kratko traje, ali se nikad ne zaboravlja. Tako je i sa
ovogodišnjim ramazanom: tamam kad smo se navikli na ramazanske sehure, iftare,
teravije i bratska druženja, ramazan odlazi. Ali,  ostavlja u nama čvrstu vjeru od ibadeta posta
i prosvijetljen razum od mubarek noći, koja je bolja od hiljadu mjeseci, jer
nas iznova podsjeća na najljepši Allahov dar kojim je darovan ovaj svijet, a to
je Kur'an Časni, kao milost i radost svjetovima. Zadnjih deset dana ramazna
najavljuju da je Bajram blizu, pa stoga treba sve ramazanske obaveze ispuniti prije
Bajrama kako bi nam post bio kabul i kako bi Allah bio zadovoljan sa našim
slobodnim izborom da nam islam bude vjera. A islam se, draga braćo i sestre,
sastoji od tri glavna stuba: od ‘Aqīdeta (
العقيدة), od Šerī'ata (الشريعة ) i od Khilāfeta (الخلافة)

‘Aqīdet ili ‘akāi'd, je
skup vjerskih načela koje nosimo u srcu sa roðenjem, učimo od majke u bešici te
pamtimo i čuvamo u duši još iz mekteba. Skup tih načela su: vjerovanje u
Jednoga Boga, u Božje meleke, u Božje poslanike, u Božje kitabe, u Sudnji dan i
vjerovanje da sve što se dogaða, dogaða se po Božijoj volji i Božijem
odreðenju. Ovaj skup vjerskih načela u Kur'anu se spominju pod imenom el-‘urwetu-l-wuskā,
(
الْعُرْوَةِ الْوُثْقَىَ), to jeste „neraskidivi
čvor“, u kojeg su kao jedri konci uvezani svi ljudi koji svjedoče da je Bog
Jedan, da Bog nije rodio, da Bog nije roðen, da Bogu ništa i niko nije ravan te
da će svi ljudi odgovarati pred Bogom za svoja djela na Sudnjemu danu: – Nema
prisile u vjeri – pravi put se jasno razlikuje od krivog puta! Onaj koji se ne
povjeri šejtanu, već istinski vjeruje u Allaha – uvezan je u nerskidivi čvor,
kojeg se ne može rasukati. A Allah sve čuje i sve zna.
(Kur'an, 2:256). Takoðer,
Uzvišeni Allah kaže: – Onaj koji se istinski okrene Allahu i povjeri Mu se
tako što je spreman da se žrtvuje za dobrobit drugoga, on se, doista, čvrsto
uvezao u neraskidivi čvor, jer se na koncu sve Allahu vraća.
(Kur'an,
31:22).

Dakle,
prvi stub islama ‘aqīdet (čvrsto vjerovanje) je stvar svakog pojedinca i
njegovog ličnog odnosa prema Stvoritelju, koji ga je stvorio i koji mu je dao
moć da osjeća srcem i da misli umom o sebi i svojoj sudbini na ovom svijetu i
svojoj odgovornosti za svoj život na drugome svijetu – Ahiretu. Ibadet posta je
najbolji način da osjetimo tu slast vjere u našem srcu i da okusimu tu blagodat
neraskidivog čvora u našoj duši i prihvatimo ga u našem umu, kao dar
Božiji i kao osjećaj uspjeha na ovome i nade u spas na drugome svijetu.

Naravno,
kad postanemo duboko samosvjesni samih sebe kroz svijest o našoj ovisnosti o
Stvoritelju i našoj vjeri i pouzdanju u Allahovu milost, postane nam jasno da
nismo sami na ovome svijetu, već da je naš individulni uspjeh i sreća uvjetovan
uspjehom i srećom ljudi sa kojima dijelimo vrijeme i prostor na ovome svijetu.
Naša individulna uvjerenja treba prevesti u stvarni život u zajednici, koja se
temelji na sistemu moralnih vrijednosti kojeg nazivamo Šerī'at, kao
drugi stub islama, koji nam se nudi u Kur'anu Časnom kao skup božanskih
zapovijedi sa ciljem da se uspostave norme ponašanja u zajednici od kojih su
najvažnije poštivanje prava svakom čovjeku na život (el-nafs), na vjeru
(ed-dīn), na slobodu (el-‘aql), na imetak (el-māl) i na
čast (el-‘ird).

Dakle,
Šerī'at, su božanske norme koje ureðuju odnose unutar zajdnice, čiji
članovi bez prisile i pri punoj svijesti prihvataju ‘akāi'd, skup
vjerovanja, i shodno tome uzimaju Šerī'at, kao skup božanskih normi,
koje važe od iskona čovječanstva, kao što Uzvišeni Allah kaže: Allah vam
propisuje, kao Šerī'at, u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što
objavljujemo tebi, i ono što smo propisali Ibrahimu i Musau i Isau. Prema tome:
„Ispravno svjedočite vjeru i nemojte se oko vjere dijeliti i razilaziri“! Teško
je onima koji Allahu druge ravnim smatraju i odbijaju da se tvome pozivu
odazovu. Allah odabire za svoju vjeru onoga koga hoće i upućuje u nju onoga ko
Mu se iskreno obrati.
(Kur'an, 42:13).

         Muhammede, tebi objavljujemo Knjigu, samu
istinu, da potvrdi knjige prije objavljene i da im bude definitivni korektor. I
ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se strastima njihovim,
i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon (
شِرْعَةً
) i odreðeni put propisali (مِنْهَاجًا). A da je Allah htio, On
bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio. Ali, On hoće da vas iskuša u onome što
vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi
vratiti, pa će vas On onome u čemu ste se razilazili obavijestiti
(Kur'an, 5:48).

Iz
ovih kur'anskih ajeta se jasno razumije da Šerī'at, kao skup božanskih
univerzalnih normi, kojima se propisuje ljudsko ponašanje radi mira i
sigurnosti u svijetu, nije priviliegija muslimana, već je to obaveza svih ljudi
dobre volje, koji tvrde da vjeruju u Božiju riječ, kao moralni zakon. No, muslimani,
bez obzira na odnos drugih prema Šerī'atu, kao božanskom konceptu za
ljudski život, imaju posebnu obavezu da podsjećaju čovječanstvo na univerzalne
moralne vrijednosti koje su božanske, a božanske su zato što su
univerzalne.   

Ako
nam je jasno da se islam sastoji od ‘Aqīdeta i Šerī'ata, kao dva
osnovna stuba, onda je nužno da shvatimo da se ta dva stuba ne mogu ustanoviti
i održati u povijesti bez trećeg stuba, a to je Khilāfet, kao kontinuitet
slobodnog, savjesnog i odgovornog organiziranja i voðenja zajednice na
principima ‘Aqīdeta i Šeri'ata, ali i na modelima, koje zahtjeva
odreðeno vrijeme i mjesto.  

Buharija
i Muslim prenose hadis od ashaba Huzejfa bin el-Jemanija, koji kaže: – Ljudi
su obično pitali Alejhisselama o mogućem dobru, a ja sam ga pitao o mogućem zlu
za nas. „Božji Poslaniče, u džahilijjetu smo imali zlo pa nam Allah darova ovo
dobro. Da li poslije ovog dobra ima kakvo zlo?!. „Da, bit će zla poslije ovog
dobra“
– odgovori je Alejhisselam. „A hoće li u tom zlu biti kakvog
dobra“
– upitah. „Hoće, ali i oko tog dobra bit će zabune“. „O kakvoj
zabuni je riječ“
– pitao sam. „Pojavit će se ljudi koji će pozivati na
pravi put, ali to neće biti moj put. Nešto od onog što će govoriti ispravno je,
ali je mnogo toga će biti pogrešno“
– reče Allahov Poslanik. „Da li u
tome ima kakvog zla“
– upitah. „Da, pojavit će se ljudi koji će kao
džehennemski vratri pozivati ljude, pa ko im se odazove oni će ih tamo gurnuti“

reče Allahov Poslanik. „Opišite nam te ljude, Božji Poslaniče“ – rekoh. „Oni
su naše krvi i govorit će našim jezikom“
– reče Alejhisselam!  „Božji Poslaniče šta nam preporučuješ ako
nas to zadesi!?
– upitah. „Držite se džemata i imama (duvonog i moralnog
autoriteta)“!…
– kazao je Allahov Poslanik.   

Iz
ovog hadisa je jasno da nema islama bez džemata, a džemata nema bez imama, to
jeste, duhovnog i moralnog autoriteta, koji je svjestan, savjestan i odgovoran
za Islamsku zajednicu. Stoga je važno da čujemo i ovaj hadis Allahovog
poslanika kojeg, takoðer, prenosi Huzejfa bin el-Jeman:


Imat ćete blagodat nubuvveta (vjerovjesništva) koliko Allah bude htio da imate,
pa će vam to prestati i umjesto toga imat ćete khilafet na principu nubuvveta (vjerovjesništva)
onoliko koliko Allah htjedne da imate, pa će vam to biti ukinuto da biste dobili
kraljevsku nasljednu vlast, onoliko koliko Allah htjedne, pa ćete onda imati
despostsku vlast, onoliko koliko Allah htjedne, a onda ćete ponovo imati
khilafet kao nubuvvet – i tu je Alejhisselam zašutio.

Draga
braćo i sestre, ovi mubarek dani ramazana su jedinstvena prilika da o svemu
gore rečenom savjesno i odgovorno razmislimo i zaključimo kao muslimani koji su
istinski svjesni svoje ‘Aqīde, to jeste, svoje vjere islama, koji se ne
odriču svoga Šerī'ata, to jeste, svog sistema moralnih vrijednosti u
odnosu na Boga i čovjeka, i koji su odlučni da imaju džemat sa vrhovnim
duhovnim i moralnim autoritetom, koji je zadužen da bdije nad interesima
Islamske zajednice kao zajedničkim dobrom svih muslimana – da nam nema drugog
puta već da snažimo svoje zajedništvo u vjeri, moralu i djelovanju kroz Hilāfet
ili Imāmet, kao treći stub islama, kojeg mi ovdje održavamo kroz
slovo i duh Menšūre, koja daje pravo i obavezu reisu-l-ulemi i vrhovnom
muftiji u Bosni i Hercegovini da podsjeti muslimane Bošnjake u domovini i dijaspori
da je zekat farz isto kao i namaz i post, te da je davanje sadekatu-l-fitra
obaveza svakog muslimana i muslimanke.

Stoga,
a na temelju mojih ovlasti iz Menšūre i mojih službenih obaveza iz
zakletve da ću dužnost reisu-l-ulme obavljati „savjesno i odgovorno“ pred Bogom
i pred ljudima, objavljujem i obavezujem sve muftije, muderrise, imame, hatibe,
muallime i muallime, koji imaju našu idžāzu (ovlašćenje) da tumače islam
i predstavljaju interese Islamske zajednice u domovini i dijaspori – da u svakoj
prilici, a posebno imami iz mihraba i hatibi petkom sa minbera jasno i
nedvosmisleno prenesu našu fetvu da su blokovi Islamske zajednice u Bosni i
Hecegovini jedino ispravni dokaz za uplatu zekata i sadekatu-l-fitra, te da je zajednički
fond Bejtu-l-mala Islamske zajednice jedino ispravno mjesto za izdvajanje zekata
i davanje sadekatu-l-fitra. Svjesno kršenje rečene fetve o zekatu i
sadekatu-l-fitra od bilo koga, koju ovim putem objavljujemo, ravno je svjesnom kršenju
trećeg stuba islama, to jeste Khilāfeta, Imāmeta i Menšūre,
a to znači ne poštivanje značenja i značaja ‘Aqīdeta i Šerī'ata.

Braćo,
pred nama su teška iskušenja i veliki izazovi za očuvanje i razvijanje našeg
vjerskog, moralnog, kulturnog i nacionalnog integriteta i zato je farz da svaki
musliman i muslimanka sudjeluje u skupljanju naših duhovnih i materijalnih vrijednosti
na jedno mjesto, koje će biti uvijek spremno i sposobno da pomogne onemo kojem
pomoć zatreba za siromašne, za nemoćne, za nezbrinute, za medresu, za fakultet,
za školu, za povratak, za oporavak, za napredak naših džemata i za obnovu naših
džamija. Zajedno smo jači i otporniji, zajedno smo uspješniji i sretniji,
zajedno smo pobjednici  u svim bitkama za
naš opstanak u našoj vjeri i na našoj zemlji. Stoga, braćo, budimo jedno tijelo
i jedna duša u Islamskoj zajednici i ne dozvolimo da nam se dragocjena energija
rasipa. Upamtite, Islamska zajednica je emanet naših predaka, pa nemoj da ga
iznevjerimo; Islamska zajednica je naš sigurni bedem u odbrani naše duhovnosti
i naše slobode; Islamska zajednica ne smije izdati, ne smije se predati i ne
smije se udaljiti od svog naroda. Islamska zajednica mora biti sa svojim
narodom snažna i odlučna da brani njegove interese.

Allahu
Svemogući, osnaži nas da ovdje i sada čuvamo i očuvamo stubove islama: ‘Aqidet,
Šeri'at i Khilafet
.

Allahu
Sveznajući, pouči nas da budemo složni i jedinstveni u svim našim akcijama
kojima se snaži naš napredak, sreća, te uspjeh na ovome i spas na drugome
svijetu!

Allahu
Milostivi, omili nam zajedništvo u vjeri i učini našu zajednicu snažnom i otpornom
na sve izazove, koje znamo i koje ne znamo! Amin!