PUTEM BOŠNJAČKE SUDBINE

Reportaža sa zijaretluka predstavnika Svjetskog bošnjačkog konresa Kosovu, Albaniji, Makedoniji i Crnoj Gori.

Piše: Rešad Plojović

Imao sam priliku
u svom dosadašnjem životu i radu putovati i obići mnoga važna mjesta na istoku
i na zapadu i susretati se sa uglednim, značajnim i važnim ljudima u različitim
zajednicama i državama, ali putovanje koje je najviše ostavilo uticaj na mene i
podstaklo me na duboko razmišljanje o svom narodu i njegovim patnjama i
iskušenjima na putu opstanka, jeste putovanje i posjeta Bošnjacima na Kosovu, u
Albaniji i Makedoniji.

Naime, poznato je
javnosti da je prije mjesec dana u Sarajevu osnovan Svjetski bošnjački kongres,
a za njegovog predsjednika izabran donedavni reisu-l-ulema akademik dr. Mustafa
Cerić. U prvom mjesecu nakon osnivanja Kongres je formirao delegaciju, na čelu
sa predsjednikom, koja je krenula put Kosova, Albanije, Makedonije i Crne Gore,
kako bi se susrela sa brojnim Bošnjacima koji žive na tom prostoru. Pošto je
put bio dug, a samim tim mogućnosti za putovanje ograničene, većina članova
delegacije je imala i po nekoliko zaduženja. Moja obaveza je bila da sa dr.
Mevludom Dudićem koordiniram neke od skupova, a takoðer da na svakom od njih
pročitam Osnivačku deklaraciju Kongresa, te da se potrudim da bezbijednom
vožnjom automobila putovanje predsjednika Kongresa i njegove delegacije bude
što opuštenije i prijatnije, ali i da na svakom zakazanom mjestu stignemo na
vrijeme.

Iz Novog Pazara
smo pošli u petak, 25.01.2013. god. u ranim jutarnjim satima, kako bi stigli u
Prizren na zakazani sastanak sa gradonačelnikom u 11h i džumu namaz.

Planirani polazak
u 7 sati je, zbog kašnjenje jednog od članova delegacije, bio nešto iza 7:30, a
za Prizren smo krenuli putem Ribarića, Kosovske Mitrovice i Prištine.

Prelazak
graničnog prijelaza (integrisanog) izmeðu Srbije i Kosova je bio efikasan i bez
zadržavanja, što je ukazivalo da će putovanje, inša Allah biti po planu. Odmah
nakon prijelaza susreli su nas naoružani vojnici pored i na vojnim
transporterima kojih je bilo na nekoliko punktova prema Zubinom Potoku, varoši
prije Kosovske Mitrovice. Dolaskom u Zubin Potok naišli smo na blokiran put i
barikade, te masu ljudi-članova srpske zajednice koja se protivi uspostavljanju
granice izmeðu Kosova i Srbije, što je onemogućilo da nastavimo put dalje,
odnosno zahtijevalo da se vraćamo nazad i tražimo drugi, teži i dalji, put do
Prizrena, preko Rožaja, Kule i Peći. Okrećući se vozilom nazad slučajno sam
upitao jednog policijskog službenika da li postoji neki alternativni put kojim
bi se zaobišle barikade, a on je pogledao u registarske tablice terenca kojim
sam upravljao i moje saputnike, a pored mene je na mjestu suvozača sjedio dr.
Mustafa Cerić i tihim glasom objasnio i pokazao pravac kojim možemo zaobići
barikade. Oslonjeni na Allaha dž.š., kao i do tada, i uz Njegovu očiglednu
pomoć, koju smo osjetili,  nastavili smo
dalje prema Prištini. Ostatak putovanja je bio po planu, to jest bez problema i
zadržavanja. Ono što je važno spomenuti jeste da je od Prištine do Prizrena
uraðen novi auto put, kojim se vrlo lako i brzo stiže do odredišta, tako da
naše putovanje od Pazara do Prizrena, uz sva zadržavanja i pauze nije bilo duže
od tri sata.

U Prizrenu su nas
dočekali naši domaćini, predstavnici bošnjačke zajednice na Kosovu koja broji
izmeðu 70 i 100 hiljada članova, predsjednik i neki od članova Saveza Bošnjaka
Kosova, predsjednik BKZ, čelnici bošnjačkih partija na Kosovu, te poslanici u
kosovskom parlamentu iz redova Bošnjaka. Nakon smještaja u hotel, odmah smo
krenuli u posjetu gradonačelniku, koji nas je primio u svom kabinetu, vidno
radostan što je u prilici ugostiti delegaciju Kongresa koju predvodi
predsjednik Cerić lično. U razgovoru nas je informisao o stanju i situaciji na
teritoriji prizrenske regije, o aktivnostima koje poduzimaju, ali i o
bošnjačkoj zajednici i njenom uticaju na sva dešavanja kako na lokalnom tako i
na državnom nivou. Predsjednik Kongresa je nakon zahvale na prijemu,
obavijestio gradonačelnika i njegovu delegaciju o razlozima koji su doveli do
formiranja Kongresa, te o planovima i zadacima na čijoj će realizaciji on
raditi. Nakon srdačnog i bratskog razgovora, u toku kojeg je posebno naglašeno
da su albanski i bošnjački narod bratski narodi, koji su zaslužni za slobodu
jedni drugih, te da takvi trebaju biti i u budućnosti, predsjednik Kongresa je
darovao gradonačelniku simbol SBK, a on je uzvratio darovanjem simbola
Prizrena.

Nakon sastanka, obzirom
da je džumansko vrijeme nastupilo, uputili smo se u Bajrakli džamiju, kako bi
klanjali džumu namaz. Sa domaćinima smo ranije dogovorili da ja budem džumanski
hatib i imam, meðutim, u meðuvremenu su čelnici Islamske zajednice izrazili
želju da džumu namaz predvodi predsjednik Kongresa, akademik Cerić, jer je to
prva njegova posjeta ovoj džamiji, u kojoj se tradicionalno hutba drži na
albanskom jeziku, te da će u znak pažnje i poštovanja prema njemu ta tradicija
biti prekinuta, kako bi održao hutbu na bosanskom, što je i učinjeno.

Nakon džume i
dženaze namaza koje je predvodio dr. Cerić, na poziv predsjednika IZ u Prizrenu
posjetili smo njihovo sjedište gdje je uslijedila razmjena darova. Predsjednik
Kongresa je domaćinima darovao simbol Kongresa, koji označava brojna stradanje
Bošnjaka i genocide nad njima, te nadu u bolju budućnost, a domaćin je
predsjedniku darovao „ćulah“ nacionalnu kapu Albanaca, uz molbu da sa tom kapom
na glavi proðe put od zgrade Medžlisa do Doma kulture.

Uputili smo se
prema Domu kulture i ispunili želju domaćina da ćulah bude na glavi
predsjednika Kongresa, ali i više od toga, jer je ćulah ostao na glavi dr.
Cerića i u toku skupa u Domu kulture. Prepuna sala je dočekala delegaciju Kongresa koju predvodi njen
predsjednik sa ćulahom sa oduševljenjem i gromoglasnim aplauzom. U ime domaćina
skupa se obratio predsjednik Savjeta Bošnjaka Kosova Isak Meta, potom je
uslijedilo čitanje osnivačke deklaracija, te selam i kratko obraćanje od strane
rektora Internacionalnog Univerziteta dr. Dudića, a na kraju je došlo vrijeme i
za obraćanje predsjednika Cerića, koji je govorom, na sebi svojstven način,
oduševio prisutne. Ono što je dodatno ovaj skup učinilo zanimljivim jeste
dolazak g-dina Azema Vlasija, poznatog političara sa Kosova i borca za prava
Albanaca, inače bošnjačkog zeta, jer je njegova supruga Nadira, poznati borac
za prava Bošnjaka na Kosovu. Njegovo prisustvo je dr. Cerić iskoristio da ga
pozove na binu, kako bi mu dodijelio odlikovanje, znak bošnjačkog Kongresa, uz
zahtjev da ga nosi, obzirom da on nosi simbol albanskog naroda, tj. ćulah. U
riječima zahvale Azem Vlasi je istakao da mu je ovo jedno od najdražih
odlikovanja, od brojnih koja je primio, te da će se uvijek sjećati pažnje koja
mu je ukazana. Dr. Cerić je istakao važnost i nužnost saradnje i uzajamne
pomoći izmeðu dva naroda u cilju ostvarenja njihove pune slobode i prava ma
gdje se oni nalazili u državama Balkana i šire.

Po završetku
skupa uslijedilo je upoznavanje, druženje i muhabet uz ručak, a potom je
nastupilo vrijeme kada se put zijareta Bošnjacima morao nastaviti dalje, prema
Dragašu i Gori. Uprkos obilnim snježnim padavinama, put od Prizrena prema
Dragašu i Restelici je protekao bez problema, tako da smo stigli do odredišta
na vrijeme. Mještani, Bošnjaci, Restelice, jednog od najvećih sela na prostoru
Kosova, koje broji više od 1000 domaćinstava sa skoro 6000 stanovnika, dočekali
su nas sa svojim imamom Šaban ef. ispred džamije, gdje je bilo planirano
obraćanje predsjednika Kongresa. Iako je snijeg padao, onako kako to priliči
podnožju Šar planine, prisutnima nije smetalo da više od sahat vremena provedu
na snijegu očekujući i slušajući goste koje su rado čekali i dočekali. U tom
periodu je nastupilo i jacijsko vrijeme, a ezan je pozvao prisutne na namaz u
džamiju, sa čime je i završen program posjete u ovom mjestu.

U povratku je
planiran susret u Dragašu sa znamenitim Bošnjacima ove regije, te čelnicima
opštine Dragaš u toku kojeg su domaćini imali priliku detaljno obavijestiti
predsjednika Kongresa o stanju i halu Bošnjaka, problemima sa kojima se
suočavaju, ali i uspjesima koje su postigli učestvujući u organima vlasti
Kosova, kao što je pravo na obrazovanje na svom maternjem, bosanskom, jeziku.
Istakli su da se nivo saradnje može unaprijediti, ali da je za to potrebna
briga i pomoć matične države Bosne i Hercegovine, koja je do sada izostala,
gdje se iskazalo posebno očekivanje i pomoć od Svjetskog bošnjačkog kongresa
koji će njihove probleme prenijeti onima koji su ih dužni rješavati i
insistirati na njihovom rješavanju. Tokom posjete Bošnjacima Prizrenske regije
javila se je inicijativa za potpisivanje sporazuma o razumijevanju izmeðu SBK i
adekvatnog sagovornika na Kosovu, koji bi Kongresu dao legitimitet predstavnika
Bošnjaka i omogućio da se brojna otvorena pitanja što efikasnije rješavaju na
dobrobit i u korist obije strane.

Negdje oko pola
noći je uslijedio povratak u Prizren i nastavak druženja i muhabeta sa imamima
Bošnjacima ove regije, a potom i dugoočekivani odmor.

Ubrzo je osvanuo
i novi dan, subota 26. januar i vrijeme da se put nastavi dalje. Za ovaj dan su
naše planirane aktivnosti bile veoma smjele i optimistične. Naime planirani su
susreti sa Bošnjacima u Albaniji, opštine Borak i Šijak, na putu izmeðu Tirane
i Drača, a potom posjeta Strugi u Makedoniji i susret sa gradonačelnikom i
Bošnjacima te regije, i na kraju tribina u Skoplju u večernjim satima.

Put izmeðu
Prizrena i Tirane je protekao bez problema, iako je bilo snijega na odreðenim
dionicama. Dok su moji saputnici odmarali ja sam vozeći bio u prilici
posmatrati i razmišljati, a uglavnom je razmišljanje bilo o stotinama hiljada,
koji su pošli i prošli ovim putevima tražeći spas za sebe i svoju porodicu,
bježeći pred četničkom kamom koja im se bila nadvila nad vratom, od koje su
tada stradali mnogi od njihove rodbine, koji su odbili okrenuti leða svojoj
vjeri i prihvatiti tuðu. Upravo su ti Bošnjaci, to jest njihovi potomci, oni
koji nas očekuju i dočekuju na ovome putu. Na odredište smo stigli na vrijeme,
oko 10:30, dočekali su nas Bošnjaci spomenute dvije opštine u kojima živi preko
10.000 njihovih sunarodnika, koji su porijeklom iz Hercegovine, iz Mostara,
Počitelja i okoline, koji su se povlačenjem Osmanske imperije sa ovih prostora
i osvajanjem istih od strane vojske, bježeći od smrti i pokrštavanja uputili
put Turske, stigli do ovih mjesta i tu ostali da žive do današnjih dana.
Integrisali su se u albansko društvo i zajednicu, ali su sačuvali svoj jezik,
običaje i kulturu, mnogi od njih su postali ugledni graðani poznati po svojoj
nauci i rezultatima na polju javne djelatnosti, koje priznaje i poštuje široka
albanska javnost. U ime domaćina su nas dočekali Fatmir Baći, predstvanik
Bošnjaka Albanije u Kongresu i Fikret Klarić počasni konzul Bosne i Hercegovine
u Albaniji i ugledni biznismen iz reda Bošnjaka, ali i predsjednik ove opštine.
Skupu je prisustvovalo nekoliko stotina Bošnjaka, koji su došli da se upoznaju
sa gostima i aktivnostima koje se poduzimaju od strane novoosnovane
institucije, SBK. U svom obraćanju dr. Cerić je ukazao na važnost integracije
Bošnjaka u društvo i potrebe da svi oni znaju albanski jezik, ali naglasio da
se bosanski jezik, kultura i običaji moraju očuvati i ne smije zaboraviti, jer
je to ono što svakog Bošnjaka čini Bošnjakom, kao i da mora postojati briga i odgovornost
svakog Bošnjaka za drugim Bošnjakom. Nakon skupa je uslijedio obilazak
novosagraðene džamije i muhabet uz ručak, koji nije mogao dugo trajati jer je
put morao biti nastavljen dalje.

U
poslijepodnevnim satima karavana je nastavila dalje, put Struge u Makedoniji,
preko Drača i Elbasana. Na ovom putu smjenjivali su se razni prizori, bilo je
auto puta, ali i lošeg, uskog i iskopanog puta, što je podsjećalo na prošlost
Albanije, ali i ukazivalo na vidan napredak kojeg je ostvarila pod voðstvom
premijera Saliha Beriše. Na graničnom prijelazi izmeðu Albanije i Makedonije
dočekali su nas naši domaćini, koji su pomogli da se granična procedura ubrza,
kako bi nastavili i stigli do Struge gdje su nas očekivali gradonačelnik sa
svojom delegacijom, te nekoliko imama i alima Bošnjaka i Albanaca, predvoðeni
muftijom ove regije. U bratskom i srdačnom razgovoru istaknuto je da postoji
značajna saradnja albanske i bošnjačke zajednice na ovom prostoru na političkom
polju te uzajamna pomoć u ostvarivanju prava obije nacionalne zajednice,
izražena je posebna pažnja, poštovanje i počast prema predsjedniku Ceriću i
poziv da duže vremena provede u posjeti ovoj regiji, kada bi se moglo opširnije
govoriti o potrebama i problemima, te načinima realizacije i rješavanja istih.

Boravak dr.
Cerića u ovoj regiji Bošnjaci su iskoristili da zatraže njegovu posjetu, tako
da je uslijedio obilazak Labuništa, varoši koju naseljava preko 6000 Bošnjaka,
koje su raniji diskriminatorski režimi prozvali Torbešima, i ako većina njih
sebe smatraju Bošnjacima. Nakon zijareta ovoj varoši i susreta sa Bošnjacima u
jednoj od njihovih džamija, koji su strpljivo čekali dolazak njima u goste
predsjednika Cerića i njegove delegacije više od tri sahata, uslijedilo je
opraštanje i selami, te pozivni za novom posjetom i dužim ostankom meðu njima
kako bi se dala mogućnost svakome od njih da ispriča svoju priču i svoje
probleme kroz koje su prolazili i još uvijek prolaze.

Naš domaćin g-din
Arbent se potrudio da nas što efikasnije izvede na glavni put prema Skoplju, a
vrijeme je iskoristio da predsjednika upozna sa znamenitim Bošnjacima, od kojih
su četvorica gradonačelnici različitih opština u Makedoniji, koje je pozvao
telefonom i omogućio da se upoznaju i poselame predsjednika dr. Cerića.

Put prema Skoplju
je bio najteži, obzirom na noć i snježne padavine koje su nas pratile duž
cijelog puta, meðutim uz Allahovu pomoć, uspjeli smo, uz malo zakašnjenje stići
do odredišta u zakazano vrijeme, gdje su se čelnici i aktivisti BKZ-e potrudila
da nas što bolje dočekaju, sa punom salom i lijepim ambijentom.

Meðu domaćinima
je bio i predsjednik BANU-a akademik Ferid Muhić, koji se je, nakon
predsjednika Kongresa Cerića koji je obrazložio kako i zašto je osnovan
Kongres, obratio prisutnima ukazujući na potrebu i važnost organizovanja
Bošnjaka na svim nivoima, te osnivanja krovnih institucija, kakve su: BANU, SB
Kongres, BN Fondacija, Matica Bošnjaka, bošnjačkog univerziteta i sl. 

Tribina u Skoplju
je bila jedna od najprisnijih i veoma dobro pripremljenih, nakon koje je uslijedio
koktel u holu Doma kulture i svečano sječenje torte sa znakom bošnjačkog
Kongresa, kojim se simbolično obilježen mjesec od njegovog osnivanja. Nakon
tribine i koktela za sve prisutne uslijedilo je druženje i muhabet uz večeru sa
probranom grupom Bošnjaka Skopske regije do ranih jutarnjih sati, koji su
iskoristili priliku da goste upoznaju sa svojim aktivnostima i opštim stanjem u
kojem se nalaze Bošnjaci u Makedoniji, čiji broj, kako rekoše domaćini, iznosi
oko 200.000.

U nedjelju 27.
januara je delegacija nastavila realizaciju planiranih aktivnosti i svoj put
prema Peći i Vitomirici, a potom i Beranama u Južnom Sandžaku.

Do Peći i
Vitomirice stigli smo u podnevskom vremenu, a domaćini su ukazali na važnost
posjete lokalnoj džamiji, kako bi se sva prosuta fitna i zabuna o dolasku
pokazala kao lažna. Naime, pojedinim političarima, koji nisu mogli samo oni
lično profitirati od ove posjete, nije odgovarao dolazak predsjednika Cerića i
čelnika ostalih političkih i kulturnih organizacija Bošnjaka, pa su svojim
članovima savjetovali, a ponekima i zabranjivali da doðu na zakazani skup, a
onima koji su planirali dolazak govorili su da je došlo do odlaganja skupa, te
da Cerić neće biti prisutan. Lično sam bio začuðen spomenutim postupkom N.
Balića, jer kao osoba koja je obnašala visoke funkcije u Vladi Kosova, smatrao
sam istog borcem za prava Bošnjaka na Kosovu, meðutim, očigledno da nisam bio u
pravu, jer iz svega onoga što su domaćini spomenuli i samog postupka imenovanog
može se zaključiti koji su stvarni ciljevi njegovog djelovanja. Skup u hladnoj
sali Doma kulture, obzirom da njom upravljaju faktori bliski spomenutom, je
protekao u izvrsnoj atmosferi, istina, očekivali smo i navodni nestanak
električne energije, što se je dešavalo na nekim od ranijih skupova koji su
organizovani, a nisu bili po volji imenovanom. Porodica Hadžić iz Vitomirice je
po dogovoru sa domaćinom nakon skupa organizovala ručak u porodičnoj kući, gdje
je uz sofru i tradicionalna jela bošnjačke kuhinje nastavljena priča o
potrebama i problemima Pećke regije, a takoðer i spomenuta potreba da se sa
prostora Kosova imenuje osoba koja će predstavljati sve Bošnjake Kosova u
Kongresu, što je prihvaćeno od strane predsjednika i predloženo da se u što
kraćem roku bošnjačke partije i organizacije saglase oko svog predstavnika i
predlože Kongresu imenovanje istog na mjesto kongresmena.

Sa ovom posjetom
je završena posjeta Bošnjacima Kosova i došlo je vrijeme da se uputimo preko
planine Kule i Rožaja put Berana, kako bi se susreli sa Bošnjacima Berana,
Plava, Gusinja, Petnjice i Rožaja.

Prilično lako smo
prevalili put preko snježne planine i spustili se do Rožaja gdje su nas
dočekali čelnici BKZ za Crnu Goru, nakon čega smo zajedno nastavili put Berana
i stigli u Dom kulture, gdje smo na naše iznenaðenje, obzirom da je ovo bio
prvi skup kojeg smo organizovali u ovome gradu u Domu kulture, zatekli prepunu
salu prisutnih.

Nakon selama i
obraćanja domaćina uslijedila je besjeda predsjednika Cerića, koja i ako zadnja
u nizu i uz dosta umora je, po meni, bila najnadahnutija. Predsjednik je
istakao da se Bošnjaci moraju organizovati i moraju voditi brigu jedni o
drugima, i ne dozvoliti da se nikada više nikome ne dozvoli da nad bilo kojim
od njih izvrši genocid. Takoðer je naglasio da se svi zločini moraju istražiti
i sve žrtve pronaći kako bi se na dostojanstven način ukopale, a počinioci
zločina kaznili. Najoštrije je osudio ratno-huškačku i genocidnu retoriku
Gorskog Vijenca, koji je prepun govora mržnje i inspirator zločina i genocida
koji se desio Bošnjacima Plava i Gusinja, Šahovića, Bijelog Polja i drugih
gradova u kojima su živjeli a danas ih uopšte nema, ili je njihov broj
simboličan. Naglašena je potreba postojanja matične države koja bi se brinula o
Bošnjacima, ma gdje oni bili i čuvala ih od zločina i genocida. Prilikom svog
obraćanja predsjednik Cerić je pozvao prisutne da se učenjem Fatihe sjete svih
šehida koji su dali svoje plemenite duše za očuvanje svoje vjere i slobodu svog
naroda, ali i minut ćutanja u znak sjećanja na sve žrtve, posebno žrtve
Holokausta, obzirom da je taj dan poznat u meðunarodnoj javnosti kao dan
sjećanja na žrtve Holokausta, a nakon toga je obavijestio prisutne da je u ime
Kongresa upućeno pismo Ban Ki Munu, generalnom sekretaru UN da se 11. juli
proglasi danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i Bosni, po ugledu na
rezoluciju Evropskog parlamenta.

Sa ovim skupom su
završeni zijareti Bošnjacima ovog dijela Balkana i nakon preðenih skoro 1.500
km uslijedio je povratak u N. Pazar.

Pomenuta posjeta
je na mene, ali i na sve članove delegacije, ostavila poseban utisak, jer sam,
po prvi put bio u prilici proći putem, kojim su pošli brojni moji sunarodnici,
tražeći sigurnije mjesto boravka u odnosu na ono gdje su živjeli, gdje nisu
bili sigurni za sebe i svoje porodice od zločina i genocida koji bi se nad
njima mogao desiti, a mnogi od njih su i silom protjerani sa svojih ognjišta, a
njihovu zemlju i kuće su oteli drugi, često puta njihovi komšije, sa kojima su
ranije dijeli i hljeb. U toku cijelog putovanja se nisam mogao oteti
razmišljanju o ovoj temi, i kada god bi utihnuo muhabet, a saputnici zatvorili
oči kako bi se odmorili, ja sam vozeći tonuo u razmišljanje o njima i raznim
iskušenjima i tegobama sa kojima su se na tom putu suočavali. To razmišljanje
je učinilo da mi ovaj fizički dug put proðe veoma brzo, da u nijednom momentu
ne osjetim umor, jer otkud meni, ili bilo kome od Bošnjaka danas, posebno
njegovim izabranim političkim predstavnicima, pravo na osjećaj umora, kada se
ima na umu sve što se desilo i šta se mora učiniti kako se pomenute stvari
nikada više u budućnosti ne bi ponovile nikome od nas, našoj djeci ili
unucima!?  Na ovom putu panbošnjačkog
buðenja se svi Bošnjaci moraju ujediniti, jedni drugima moraju pomagati i jedni
o drugima brinuti, ma gdje se nalazili, a oni koji nisu u stanju pomoći ne
smiju odmagati, jer je i to vid pomoći.

Svi oni kojima
smeta bošnjačko buðenje i ujedinjenje, kojima smeta osnivanje bošnjačkih
krovnih organizacija poput BANU i SBK, koji su protiv postojanja matične države
koja će se brinuti o pravima Bošnjaka ma gdje oni bili, nisu prijatelji
bošnjačkog naroda, rade protiv bošnjačkih interesa i u korist onih koji bi,
ukoliko im se ukaže prilika, ponovili genocide kakvi su se desili u Plavu i
Gusinju, Šahovićima, Sjenici, Limskoj dolini, Srebrenici drugim mjestima, a ima
ih i previše.

Bošnjaci cijelog
svijeta probudite se, nastupilo je vaše vrijeme, nije kasno, pomozite jedni
drugima, ujedinite se u cilju zaštite da se nikada više nikome od nas i naših
potomaka ne dogodi genocid, mi imamo pravo na sve ono što imaju drugi narodi i
niko nam to pravo ne smije osporiti, ali se mi sami za njega moramo izboriti.
Uz iskrenu vjeru u Allaha dž.š. i nesebičan trud, uz ličnu spremnost na
odricanje u cilju opšte koristi, uspjeh je zagarantovan.

{gallery}sbk turneja januar 2013 – by r.plojovic{/gallery}