BKZ u CG: Povodom odluke opštine Berane o dodjeli priznanja Udruženju ratnih dobrovoljaca 1912-1918.

Bošnjačka kulturna zajednica osuðuje odluku Skupštine opštine Berane o
dodjeli najvišeg priznanja Opštine Udruženju ratnih dobrovoljaca
1912-1918. godine. 

Projektirani odabir koji je po poznatom političkom scenariju sproveo
tzv. žiri u kojem su sjedeli uglavnom lokalni beranski političari, a
kojim je odlikovano Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912-1918.godine,
prvorazredna je politička ujdurma kojom se, očigledno je, žele
prepravljati povijesne činjenice i na taj način dodatnim ponižavanjem
žrtve podgrijavati tenzije u Sandžaku kako bi se na ovom području
održala agonija zbunjivanja i  bezizlaza, te besperspektivnosti za dalji
opstanak muslimanskog bošnjačko-albanskog stanovništva.

Ono što posebno zabrinjava u svemu ovom, jeste očigledna nespremnost
bitnih političkih i vjerskih faktora i predstavnika u državnim vlastima
iz redova Bošnjaka i Albanaca, da se legitimnim sredstvima odlučno
suprostave svim oblicima ponižavanja sopstvenog naroda, a ovo je samo
jedan od, u posljednje vrijeme, veoma učestalih primjera.

Reakcije koje smo imali priliku da čujemo, a koje su došle sa
vjerskih i političkih adresa, bile su više „ispiranje zuba“ nemoćnih i
neslobodnih. Stvarna reakcija je trebala da uslijedi mnogo ranije, da
kada se obilježavala stogodišnjica od ovih zločina, jasno i
nedvosmisleno se kaže da je zločin koji je prije sto godina počinjen od
strane crnogorske vojske, koju Predsjednik države Filip Vujanović danas
nagraðuje, ustvari bio zločin genocida a ne bježati u nemušte
formulacije koje nemaju nikakvu pravnu konsekvencu. Naravno da je ova
glorifikacija zločina bila i očekivana, jer potomci onih koji su
zvjerski ubijeni i poniženi, nisu smogli snage da zločin imenuju pravim
imenom, već ga relativiziraju do mjere da se postavlja pitanje da li je
to i bio zločin, i na taj način potomcima izvršilaca zločina otvore
vrata za odlikovanje zločinaca najvećim državnim priznanjima.

Oni koji su pozvali predsjednika Filipa Vujanovića da ne prisustvuje
svečanoj sjednici beranskog parlamenta, i da time valjda pokaže da
država Crna Gora ne stoji iza glorifikacije zločina koji se u Plavu i
Gusinju desio u periodu od 1912/13 do 1918.godine, a kojeg su počinili
upravo ti dobrovoljci kojima se sada odaje priznanje, danas, nakon što
ih predsjednik nije poslušao, treba da pred sopstvenim narodom javno
priznaju da su pogriješili kada su nedavno na predsjedničkim izborima,
javno i tajno pozivali da se kandidat za predsjednika, Filip Vujanović
glasa.  Naravno, svima nam je jasno da se ovo neće desiti  jer se i u
ovom činu „reakcije“ radilo samo o programiranom „ispiranjem zuba“ i
spašavanju  već odavno poljuljanog ugleda.

Nažalost, Crna Gora, pred vratima Evrope i NATO-a, na očigled i
domaće ali evropske javnosti, na vrlo suptilan način nastavlja da
prepravlja prošlost, i onu dalju i ovu bližu. Zločine u kojima je
učestvovala, pred svijetom predstavlja dogaðajima koji su na neki način,
eto i bili zločini, kako to aktuelni predsjednik države pokušava
kalemiti, ali i dogaðaji za koje se crnogorska tradicija, historija i
kultura emotivno veže i u jednom dijelu smatra oslobodilačkim, te ih se
ipak ne može do kraja odreći, već iznalazi načina da ih izvede na
pozornicu, pred današnjim i budućim generacijama kao vrijednost koja
zaslužuje najveća društvena priznanja, a to znači sjećanje i pamćenje.
Nedavno smo, kao još jedan primjer ovoj konstataciji, imali priliku da
vidimo kako se vrh crnogorske države poigrao sa dokazanim zločinom
genocida u Srebrenici, kada je ovim povodom polažući cvijeće na spomen
obilježje na „Pobrežju“ u Podgorici, „u znak sjećanja na civilne žrtve
ratova u Jugoslaviji“, ustvari, poistovjećen zločin genocida u
Srebrenici sa pogibijama onih Crnogoraca i Srba koji su kao
vikend-ratnici išli u Bosnu i ubijali nedužno stanovništvo, i tom
prilikom, „rukom pravde“ ostavili svoje kosti na bosanskom tlu. Ovim
„cvijećem“ Crna Gora se podjednako odužuje i žrtvi i dželatu,
poravnavajući i povezujući ove dvije, inače nespojive strane,  u jednu
tačku, kako bi se u narednim generacijama potpuno zaboravilo ko je bio
na kojoj strani. Da ovo prekrajanje i relativiziranje historijskih
činjenica bude pokriveno i s toga manje uočljivo i istovremeno potpuno
lagalizirano, kao civilizacijski iskorak u pravcu tzv. pomirenja naroda,
to „cvijeće mira“ zajedno sa najvišim predstavnicima države, položili
su i vjerski i politički predstavnici naroda kome je Srebrenica vječito
otvorena rana.

Oni su, u svojoj visoko uzdignutoj fotelji potpuno uvjereni da se ova
prevara sopstvenog naroda, zbog dobrog pakovanja i ne primjećuje i da
će im tako ostati i obraz i fotelja. Mi naravno ne znamo šta će se
desiti u budućnosti, ali smo potpuno sigurni da za ova svoja „djela“
koja svjedočimo, obraz neće moći sačuvati.

BKZ u Crnoj Gori

Predsjednik: Hazbija Kalač