Ideološki pir podgrijan Gorskim vijencem

Image

Nasrtaji
crnogorske policije na kolonu vozila novopazarskih tablica, koja su se
predvoðena glavnim muftijom Muamer-ef. Zukorlićem vraćala sa iftara
organizovanog u Akovu – Bijelom Polju, neviðena je bahatost, neprofesionalizam
i netolerantnost od strane crnogorske policije, koja je ovom prilikom iskazala
veliki nivo nekulture, nevaspitanja i netolerancije, bolje rečeno, antagonizma
prema muslimanima, a posebno ako je na čelu kolone bio Glavni muftija, što nam
govori da je sve namjerno izrežirano i diktirano sa vrha, kako bi se pokazalo
„tom Muftiji“ da je Crna Gora i dalje ona Njegoševa u kojoj je vijaju Turci, a
posebno poturice, te se još jednom reklo da „krst sa mjesecom ne može“. 

Nije
nam želja da ulazimo u analitiku i tajne poruke ružnog i nekulturnog ponašanja
prema koloni novopazarskih automobila od strane „gorske“ policije, ali nam
jeste namjera da pokušamo prikazati motive koji ðetićima daju volju i snagu da
se prema pripadnicima islama, muslimanima Bošnjacima, ponašaju drsko i
netolerantno uz dozu divljaštva i primitivizma. Mnogi od ovih policajaca, ako
ne svi, za osnovno štivo vaspitanja i moralnog uzdizanja uzimaju i imaju
Njegošev „Gorski vijenac“ koji je pun mržnje, nacional-šovinističkih poziva na
rat, borbu, satiranje i uništavanje muslimana, kako se u njemu veli „poturica“.

„Gorski
vijenac“ (Горскıй вıенацъ – originalni naslov prvog izdanja) je pjesnički ep i
drama koja se smatra vrhunskim djelom crnogorske i srpske književnosti iz epohe
romantizma. Autor ovog djela je crnogorski episkop, vladar i pjesnik Petar II
Petrović Njegoš. Vladika je ovo djelo napisao narodnim jezikom u desetercu u
formi narodne epike. Djelo je napisano 1846. na Cetinju, a štampano februara
1847. u jermenskom manastiru u Beču. „Gorski vijenac“ opisuje zbivanja s kraja
XVII vijeka, poznata kao „istraga poturica“. Radi se o masovnim progonima i
ubijanjima muslimana Crne Gore (tzv. "poturica"), potaknutim
slabljenjem Otomanskog carstva u Evropi, tokom Velikog bečkog rata
(1683-1699).  Prilikom “istrage poturica”,
pored ubijanja i progona muslimana, porušene su njihove kuće, koje su prethodno
opljačkane zajedno sa imanjima, popaljene i porušene džamije, mektebi i drugi
vjerski objekti, a svaki spomen polumjeseca je žestoko kažnjavan. Ohrabreni
vojnim uspjesima kršćanskih zemalja, crnogorski pravoslavci su, predvoðeni
Njegoševim pretkom vladikom Danilom Ščepćevićem, namjeravali da se oslobode od
Turaka tako što bi domaće muslimane pokrstili ili ih istrijebili. Njegoš ovaj
tragičan sukob predstavlja kao nužnost radi osloboðenja Crne Gore. Za muslimane
je ovo jedan u nizu genocida koji je nad njima izvršen u cilju protjerivanja sa
njihovih vjekovnih ognjišta.

Ovo
djelo je bukvar na kojem se napajaju generacije u Crnoj Gori i Srbiji, a onda
se njihovo ponašanje, bilo da su u pitanju policajci, carinici, ljekari,
advokati, činovnici, ministri, vojnici, premijeri ili predsjednici, reflektuje
u negativnom smislu prema svima koji su muslimani, a sada posebno prema Bošnjacima
kojima se pripisuje nekakva petstogodišnja turska krivnja. Ideološka potka je
zasnovana i oni koji “bukvar” čitaju samo čekaju povoljan trenutak da mržnju
iskažu. Navest ćemo nekoliko fašisoidnih citata iz „Gorskog vijenca“

"(…)
borbi našoj kraja biti neće

do
istrage turske ali naše (…)" (Vuk Mićunović)

"Nego
udri dokle mahat možeš,

a
ne žali ništa na svijetu!

Sve
je pošlo ðavoljijem tragom,

zaudara
zemlja Muhamedom." (Knez Rade – brat vladičin)

"(…)
združio se Turčin s Crnogorcem,

odža
riče na ravnom Cetinju!" (Kolo)

"Luna
i krst, dva strašna simvola –

njihovo
je na grobnice carstvo.

Sljedovat
im rijekom krvavom

u
laðici grdna stradanija,

to
je biti jedno ili drugo." (Vladika Danilo – meðu svima kao da je sam)

"Treba
služit česti i imenu.

Neka
bude borba neprestana,

neka
bude što biti ne može –

nek
ad proždre, pokosi satana!

Na
groblju će iznići cvijeće

za
daleko neko pokoljenje." (Vladka Danilo – meðu svima kao da je sam)

"Udri
za krst, za obraz junački,

ko
goð paše svijetlo oružje,

ko
goð čuje srce u prsima!

Hulitelje
imena Hristova

da
krstimo vodom ali krvlju!

Trijebimo
gubu iz torine!

Nek
propoje pjesna od užasa,

oltar
pravi na kamen krvavi!" (Vladika Danilo)

No
lomite munar i džamiju,

pa
badnjake srpske nalagajte

i
šarajte uskrsova jaja,

časne
dvoje postah da postite;

za
ostalo kako vam je drago!

Ne
šćeste li poslušat Batrića,

kunem
vi se vjerom Obilića

i
oružjem, mojijem uzdanjem,

u
krv će nam vjere zaplivati, –

biće
bolja koja ne potone!

Ne
složi se Bajram sa Božićem" (Vojvoda Batrić)

"Kako
smrde ove poturice!" (Knez Janko)

"Kad
blizu njih sjedim u skupštinu,

ja
nos držim svagda u rukama;

da
ne držim, ja bih se izbljuvao.

Pa
sam s toga na kraj i uteka,

e
blizu njih ne bih osvanuo.

Evo
vidiš kako smo daleko,

i
opeta ona teška vonja

od
nekrsti ovde zaudara." (Knez Rogan)

"Što
je Bosna i po Arbanije?

Vaša
braća od oca i majke;

Svi
ujedno i dosta rabote.

Krst
nositi vama je suðeno

strašne
borbe s svojim i s tuðinom!

Težak
v'jenac, al’ je voće slatko!" (Iguman Stefan)

"Ko
ne misli na Koran pljunuti

neka
bježi glavom bez obzira!" (Momče)

"Što
će ðavo u kršćenu zemlju?

Što
gojimo zmiju u njedrima?" (Vojvoda Stanko)

Pametnom
je i išaret dovoljan!

Autor: S. Žirčanin Šaćirović
Preuzeto iz Glas islama, broj 245, 20. avgust 2013., strana 18.

U prilogu teksta objavljujemo video snimak policijske torture u Bijelom Polju: