HomeAktuelnostiUloga Regionalne televizije u realizaciji antibošnjačkih projekata 8. Novembra 2013. Aktuelnosti 957 Još od svog osnivanja Regionalna televizija Novi Pazar izaziva kontroverze. Ovo javno preduzeće za informisanje po osnivačkom aktu i zvanju trebalo bi biti javni servis svih graðana, objektivno i nepristrasno prema svim učesnicima javnog života. Posebno, zato što se finansira od para poreskih obveznika (graðana), pa bi oni trebali biti podjednako tretirani, bez obzira na nacionalnu, vjersku, rasnu, stranačku ili bilo koju drugu pripadnost i politčko uvjerenje. No, u praksi je drugačije. Od prvog dana rada RTV je pod kontrolom partija na vlasti, najprije SDA Sulejmana Ugljanina, a kasnije, SDP Rasima Ljajića. Obe partije i njeni čelnici vrše jak pritisak na ureðivačku politiku i poslovanje RTV. Kontroliše se sve, od svake riječi koja će otići u eter, do svakog pojedinca upošljenog na pomenutom „Javnom servisu.“ U ovoj partijskoj televiziji najviše je zapošljenih po stranačkoj pripadnosti, porodičnoj i, liniji lojalnosti i poslušnosti. Sposobnost, obrazovanje, stručnost i talenat, zaostaju u odnosu na svojtaluk, stranačku pripadnost i poslušnost. No, da počnemo redom. Prije više od jedne decenije, tačnije 2002. godine, RTV počinje emitovanje svog signala sa ciljem „jakog informativnog programa,“ kako sami kažu u svojoj biografiji. U to vrijeme, na vlasti bijaše "Lista za Sandžak dr Sulejman Ugljanin," sa Vasvijom Gusinac na čelu grada. Tada je gospoða Gusinac bila predsjednica Skupštine opštine Novi Pazar. Ona je i prva žena na čelu Novog Pazara u njegovoj historiji. Predsjednik stranke SDA je vladao i RTV. Strogo je kontrolisao svaku riječ koju će javnost čuti. U tu svrhu postavljani su direktori pomenute televizije. U jednom periodu za direktora RTV Novi Pazar imenovana je Zuhra Mumdžić, potpredsjednica JUL-a za Novi Pazar. Ova partija je bila u rukama Mire Marković, žene Slobodana Miloševića. JUL je upamćen kao moćna poluga para Milošević – Marković, koji se najmonstruoznije obračunavao sa neistomišljenicima. Zuhra Mumdžić je upamćena po aktivnom sudioništvu u propagandi i veličanju zloglasnog režima Sloba i Mire, a bila je i istaknuta partijska poslušnica. Pomenutu “drugaricu” na čelu RTV postavlja lično Sulejman Ugljanin, možda, baš zato što je Mumdžićka dolazila iz partije u kojoj se ničije dostojanstvo nije poštovalo, a iznošenje laži, potvore, neistine, špekulacije i spinovanja svake vrste smatralo vrlinom i nagraðivalo položajem, novcem i drugim privilegijama. Njeno iskustvo u blaćenju neistomišljenika trebalo je Ugljaninu u njegovom nastojanju da ušutka svaku opoziciju, i onoga što ima drugačije mišljenje od njegovog. Više je nego jasno, da od samog osnivanja, RTV po zadataku radi protiv interesa Bošnjaka, skrnaveći vrijednosti koje čine bošnjačku kulturu, vjeru i tradiciju, blateći vjerske autoritete i sve one koji su zarad dobra i istine spremni ukazivati na pogubnu štetnost vladavine dvojice ministara Bošnjaka, u stalnom radnom odnosu u Vladi u Beogradu. Sjahao Kurto uzjahao Murto Nakon pobjede SDP Rasima Ljajića na izborama 2008. godine, ova partija, odnosno njen lider, u julu iste godine za direktora RTV postvalja Denisa Mavrića. Tada je Mavrić uz nesebičnu podršku ministra Ljajića, novčanu i svaku drugu, a uz to i podršku rukovodstva grada, posebno finansijsku, počeo da stvara moderniju tv „bastilju“ od one Ugljaninove. U intervjuu datom listu „Danas,“ 06.11.2008. godine, pod naslovom „Bićemo moderan javni servis,“ izmeðu ostaloga on je rekao:“ Kada je 11. jula ove godine došlo do primopredaje vlasti u ovoj kući, zatekli smo rasulo u svakom pogledu. U „nasleðe“ smo dobili 5.210.000 dinara duga i još 1.202.000 dinara po osnovu sudskih tužbi i blokada. Zbog javašluka u poslovanju mnogi računi nisu knjiženi, a oni što su knjiženi „naduvani su“…. Prvo smo napravili realan finansijski plan i zaključno sa poslednjim danom oktobra dug smo sveli na 1.718.703 dinara. Zahvaljujući razumevanja gradonačelnika Novog Pazara, gradska uprava nam je pomogla da odblokiramo račun… “ Tada je na čelu grada bio Mirsad Ðerlek, ljekar iz Hrvatske na Kosovu. Blizak SPS –ovskim kadrovima iz Liješka, a sada Mlaðanu Dinkiću i njegovom URS – u. Zbog poslušnosti imenovan je od režima iz Beograda i Rasima Ljajića za direktora bolnice u Novom Pazaru. Njegov kabinet je po nalogu ministra Ljajića finansijski pomogao RTV, što se vidi iz pomenutog intervjua. Još jednom podsjećam da je ova televizija oduvijek bila pod kontrolom vlasti i da svake godine graðane Novog Pazara košta preko pola miliona eura, a da pri tom konstantno krši osnovne etičke principe i sve norme novinarskog kodeksa, napadajući sve oni koji misle drugačije od vladajuće strukture, neovisno da li je na vlasti SDA ili SDP, ili koalicija pomenutih partija. Ni dan danas, na njenom kanalu se ne može čuti glas opozicije, a sve po nareðenju Ljajića i njegovih političkih saveznika i pomagača. Bez obzira što je očigledno kršenje zakona, Republička Radiodifuzna Agencija (RRA) i ostali državni organi nikada nisu reagovali prema RTV, niti su je ukorili zbog kršenja prava na slobodu govora, i zatvaranja vrata pred glasom opozicije. Nije ni čudo, kada oni sami promovišu diskriminaciju, posebno prema Bošnjacima. Na zvaničnom sajtu RRA (www.rra.org.rs) možete vidjeti da Savjet Republičke radiodifuzne agencije čine: Predsjednik Sajveta, Episkop jegarski dr Porfirije (Perić), Zamjenik predsjednika Savjeta, Goran Karadžić. Članovi Savjeta su: prof. mr Goran Peković, Goran Petrović, Gordana Suša, mr Živojin Rakočević, Slobodan Veljković, Miloš Rajković i Božidar Nikolić. Bošnjaka nema nigdje kao da ne postoje u državi Srbiji. Recimo i to da Bošnjaci na Javnom servisu RTS nemaju emisiju na maternjem Bosanskom jeziku, a Novog Pazara kao glavnog centra Sandžaka nema ni u vremenskoj prognozi RTS-a. RTV je samo produžena ruka RRA i ostalih režimskih institucija prema Bošnjacima na Sandžaku. U pomenutom intervju za list „Danas“ Mavrić je priznao da RTV ima 80. radnika. Prema našim saznanjima, ta brojka se sada uvećala, i iznosi 96. upošljenih. Oni su u stalnom radnom odnosu. Mnogi od njih su iz perioda kada je na vlasti bila Ugljaninova SDA. Od njegovih kadrova mnogi su postali poslušnici ministra Ljajića, a oni koji to nisu htjeli, primaju plate, ali na posao ne dolaze. Pored ovih stalno zapošljenih, RTV angažuje, po partijskoj direktivi i liniji, još desetak lica koja povremeno obavljaju nekakve poslove za potrebe televizije, a to se tretira i plaća kao „djelo po ugovoru,“ što omogućuje ljudima iz SDP, pranje novca, stečenog svim vidovima kriminala. Istovremeno, tako „upumpavaju“ još novca za prljavu kampanju koju RTV vodi protiv IZ-e i njenih čelnika, te protiv svakoga za koga smatra da stoji na putu ministru Ljajiću i velikosrpskim planovima porobljavanja Bošnjaka na Sandžaku. U svrhu napadanja i blaćenja neistomišljenika rukovodioci sada već nepostojeće partije SDP i Denis Mavrić su u jednom periodu za urednika ove televizije postavili lice iz Trstenika. To čine kako bi čovjeku sa strane, neupoznatom sa realnošću i činjeničnim stanjem u Sandžaku, bez poznavanja političkih i drugih kretanja, bez poznavanja adeta, običaja i tradicije u Bošnjaka, a samim tim i bez griže savjesti, bilo lakše da napada, iznosi neistine i ureðuje medijske špekulacije i potvore na one što pomenutom ministru, tajkunima i političkoj mafiji, predstavljaju protivnike na putu stavljanja Sandžaka pod njihovu kriminogenu organizaciju. Plata urednika na RTV iznosi 800. eura, što predstavlja nagradu za spinovanje, namještanje, potvore i izošenje neistine prema svakome ko se usudi da kritikuje vladajuću strukturu i ministra Ljajića. Najniže plate na ovoj televiziji su 250. eura koliko primaju kamermani. Samo u 2012. godini grad Novi Pazar je u svom budžetu izdvojio 365. 000. eura za potrebe RTV. To je ono što se vidi, a koliko novaca se RTV uplati po raznoraznim osnovama, doprinosa, humanitarne pomoći, te fondova za razne projekte, znaće se, kada se javno tužilaštvo, policija i sudstvo oslobode kandži političke mafije i njenog uticaja, i konačno počnu neometano, časno i pošteno da rade svoj posao. Mašina za pranje prljavog novca Dakle RTV se finansira planskim budžetskim sredstvima, tj, izdatkom graðana Novog Pazara. Ono što RTV sa viškom upošljenih može da „pojede“ treba da nadoknade stanovnici našega grada, uprkos činjenici da, u Novom Pazaru nema novih radnih mjesta, fabrika, niti stranih investitora, što su u predizbornoj kampanji, baš sa ove televizije, volšebno najavljivali čelnici SDP Rasima Ljajića i on lično. Kao što je već rečeno skoro pola miliona eura dobije RTV od graðana Novog Pazara, preko budžeta grada, a još toliko ili više dobije od novca stečenog raznim vidovima kriminala, kao i od pritiska na biznismene u našem gradu da sve reklame i marketinške spotove uplaćuju (čitaj, moraju uplaćivati) RTV. Kada govorimo o reklami na RTV, javna je tajna da se apsolutna većina privatnih firmi u sandžačkim gradovima u kojima je na vlasti SDP, moraju reklamirati na RTV, inače će im, malo-malo, finansijska inspekcija pokucati na vrata. Ovim četama finansijkih inspekcija komandovao je čovjek od povjerenja ministra Ljajića, Kasim Zoranić. Reklame na RTV se naplaćuju proizvoljno, iako postoji uredan cjenovnik. Direktor Mavrić se oko reklama pogaða i nekada ide ispod svake cijene jer im je izmeðu ostaloga cilj, uzeti novce, ali i onemogućiti reklamiranje na bilo kojoj drugoj televiziji, kako bi svoje „medijske konkurente“ i na takav način finansijski iscrpjeli. Da stvar bude još gora po ostale medijske kuće, pobrinula se lokalna samouprava u Novom Pazaru. Naime, Novi Pazar je jedan od rijetkih gradova u Srbiji koji ni jednom parom ne finansira privatne medije, a zakonski je to obavezan činiti. Studija Balkanske istraživačke mreže utvrdila je da su grad Novi Pazar i opština Raška jedine lokalne samouprave u Srbiji koje iz budžeta finansiraju samo javna informativna preduzeća čiji su osnivači. Novi Sad godišnje za sve medije izdvaja oko 94. miliona, dok u svakom pogledu više puta manji Novi Pazar iz budžeta grada samo za RTV izdvaja 49. miliona dinara. Činjenica da grad Novi Pazar ni jednom parom ne finansira niti pomaže tzv. privatne medije, pokazuje koliko je sloboda govora od strane gradskog režima napadnuta i ugrožena, te koliko je jako njihovo nastojanje da ućutkaju i uguše one medije koje krasi objektivnost i potpuna sloboda govora, te neovisnost od ureðivačke politike bastiona okupljenog oko stranaka na vlasti u Novom Pazaru. Tako Užice finansira čak osam, Valjevo sedam, a Kruševac i Prijepolje po četiri lokalna i regionalna medija. Gradska vlast u Novom Pazaru ne finansira niti jedan privatni medij. I ova činjenica pokazuje da je RTV stvorena u svrhu štetnog rada po Bošnjake i njihove interese očuvanja nacije, vjere, jezika, kulture i tradicje. Za iznošenje neistine i potvora, te štetnog rada po Bošnjake RTV se nagraðuje i finansijki podržava od strane režima u Novom Pazaru i Beogradu, dok se svi drugi mediji planski i sistematski guše. RTV je postala lični bilten Rasima Ljajića, te tajkuna i kriminalaca okupljenih oko njega, a čiji je interes da sakriju istinu o svom načinu poslovanja, kriminalnim radnjama i pljački grada Novog Pazara, te pogubnoj politici za budućnost Sandžaka i njegovih graðana. Novac stečen nezakonitim radnjama, daje se RTV na ime donacija za razne humanitarne projekte, razvoj i edukacuju kadrova, studijska putovanja i ekskurzije upošljenih i td. Dosta ovog „prljavog“ novca se daje na ruke Mavriću koji sa njim raspolaže, nerijetko, vodeći upošljene na ekskurzije u Bosnu, Istanbul, Mekedoniju…Ove ekskurzije imaju za cilj sticanje novog elana u napadanju neistomišljenika ministra Ljajića. Mnogi od ovih projekata, posebno oni pod plaštom nauke i obrazovanja ne podliježu finansijskom praćenju i inspekciji, pa su Rasimovi tajkuni i on lično od RTV napravili čistionu prljavog kapitala. Sa druge strane, ovi novci se nemilice troše na finansiranje predizbornih i postizbornih kampanja, koje se ogledaju u iznošenju potvore na pripadnike IZ-e, njeno rukovodstvao, na političke partije, te na one Bošnjake koji ukazuju na nedjela i nečasne radnje pomenutog ministra i njegovih saradnika. Ovakav vid medijske hajke na časne i ugledne Bošnjake muslimane, na vjerske autoritete, na porodice, obrazovne i ostale institucije i udruženja nije zapamćen u modernoj historiji. Miloševićeva propagandna mašinerija bi zavidjela onome što radi korumpirana vlast pomenutog ministra u smislu zloupotrebe javnog servisa za blaćenje graðana i njihovih prvaka. Uništiš li elitu jednog naroda uništio si cijeli narod Sve gore pomenuto predstavlja jedan u nizu antibošnjačkih projekata u pokušaju srozavanja autoriteta elite našega naroda, što zapravo i jeste viševjekovni velikosrpski projekat obezglavljivanja i ostavljanja Bošnjaka bez zdravog i poštenog voðstva. Tijelo bez glave ne može da opstane, stoga je udar vladajuće strukture, i na lokalu i na nivou republuke, usmjeren na visoke zvaničnike IZ-e, posebno na muftiju Zukorlića, kao elitnog simbola bošnjačkog otpora, ponosa i puta ka slobodi. Obzirom, da je muftija Zukorlić čovjek bez kompleksa, i oko sebe okuplja njemu slične, pa oni zajedno sa narodom što ih prati, sluša, cijeni i poštuje, idu putem slobode Sandžaka, onda njega treba zaustaviti na tom slobodarskom pohodu. U svrhu zaustaviljanja elite oličene u Glavnom muftiji nezaobilaznu ulogu ima propagandna mašinerija RTV za čiji rad se ne žali novaca, pa se za njene potrebe troši i šakom i kapom. Obzirom da Srbija teži ulasku u EU, ona je svoje nacional šoviniste svrsishodno „obuzdala,“ ali je zato dala odriješene ruke ministrima Ugljaninu i Ljajiću da napadaju bošnjačku elitu, i muftiju Muamera –ef. Zuklorlića. Sa tim ciljem, i u tom pravcu oni koriste RTV, kao udarnu medijsku pesnicu na prostoru Sandžaka u širenju antibošnjačkih projekata. Posebno, unazad nekoliko godina, tačnije od 2008. godine usluge RTV koristi Ljajić, kao njen glavni finansijer i naredbodavac. U svrhu jačanja Ljajićevog biltena, konstantno se radi na poboljšanju dometa i kvalitetu signala, te ubacivanju na kablovski i satelitski sistem kako bi što više ljudi vidjelo i čulo nastojanje RTV da ocrnji vjersku i svaku drugu bošnjačku istinsku elitu i prvake. Širenje kompleksa niže vrijednosti Bošnjački kompleks niže vrijednosti, bošnjačka inferiornost, malodušnost, bezvoljnost, nezainteresiranost, beznaðe, lijenost, pospanost, okretanje glave od suštinskog problema, stereotipski su izrazi, kojima se objašnjavaju kompleksi niže vrijednosti na nivou političkih elita, ako se one i mogu nazvati elitom, posebno dva vječita ministra i neki „blijedi“ narodni poslanici koji dolaze iz redova Bošnjaka. Ovaj osjećaj inferiornosti, kompleksa niže vrijednosti u pojedinih Bošnjaka, prenosi se, dijelom, i na naš narod. To se najčešće čini preko nesigurne i plašljive nazovi političke elite, a putem medija, koji nekada i odvojeno od politike nastoje nametnuti komplekse niže vrijednosti. No RTV Novi Pazar nikada ne radi sama, niti slučajno, već sve po naredbi, ciljano i smišljeno. Ova televizija direktno po diktatu režima iz Beograda i Novog Pazara, čini sve da u Bošnjacima izazove traumatičan nivo iskompleksiranosti koji napokon naš narod treba da obezglavi, izbezumi i dovede do konačnog odricanja od svojega „JA,“ od svoje vjere, nacionalne tradicije i kulture, jezika i svih drugih osobenosti. U konačnoj odrednici to bi značilo potpunu asimilaciju, svetosavizaciju i pokrštavanje Bošnjaka. Uzimajući u obzir težnje velikosrpskih nacionalista još od vakta Garašanina i njegovog Načrtanija, pa jednog i drugog Memoranduma SANU, da se Bošnjacima osvete za petstotina dugu „tursku krivnju,“ sa tvrdnjom se može reći da je i RTV preuzela tu osvetničku ulogu. A, evo, i zašto. Ponašanje vladajuće strukture SDP i koalicionih partnera, te dvojice ministara i nekoliko narodnih poslanika Bošnjaka, kao i ponašanje jednog broja (pseudo) intelektualaca okupljenih oko pomenutih ministara, kao i oko BNV u tehničkom mandatu, može se opisati kao „imitatorsko oponašanje brojnijeg naroda, „ekonomsko jačeg,“ „intelektualno superiornijeg,“ „kulturno uzdignutijeg,“ sa „dokazanom historijskom prošlošću…,“ a sve u cilju podilaženja Beogradu, Podgorici, Banjoj Luci, što se od strane ovih dodvorača proglašavaju „modernim, civilizovanim i evropskim.“ Ove pomenute radnje predstavljaju težak kompleks manje vrijednosti, a sve zbog nedostatka vjere i samopuzdanja u sopstvene sposobnosti i sposobnosati svoga naroda. Kod ovih kompleksaša iskazuje se potreba da globalizuju, te da se kriju iza izraza „evropsko, zajedničko, nadnacionalno.“ Usta su im puna mira, tolerancije, suživota i sklada, a u suštini njih interesuje samo očuvanje kriminalom stečenog, a preko leða svih stanovnika Sandžaka, posebno Bošnjaka. Oni uvijek i iznova imaju potrebu da se pravdaju, ispričavaju, i da jedva čekaju neku slabost naroda kojem pripadaju kako bi vlastiti izraz nemoći pripisali onima što su najmanje krivi za njihovu nesposobnost, inferiornost, i kompleks niže vrijednosti. Zbog ove isfrustriranosti oni se odriču svoga naroda, nekada to javno govoreći, a najčešće tajno, u uskim krugovima u kojima govore ružne stvari o sunarodnicima i mjestu gdje su roðeni i odrasli. Oni sve to čine sa ciljem umirivanja vlastite savjesti. To što ocrnjuju svoj narod, to zapravo predstavlja olakšavanje sopstvene savjesti radi umanjenja štete sebi samima zbog toga što su se odrekli onoga što je njihovo, tj. vlastitog identiteta i svoje babovine. Oni što su nekada bili bliski sa Ljajićem svjedoće njegove ispade na račun svog naroda, za koji on zna reći:“nepismen, prljav, nekulturan.“ Često zna reći:“Ja ne radim za narod, radim za sebe..ili „Mi nemamo ideologiju i ne radimo za narod, zato nam je teže ubijediti ljude da glasaju za nas.“ A čuvena je i njegova:“Meni za zeta treba pošten i odgovoran, a za posao mi treba maher i mešetar.“ Znači, ako mu za zeta treba pošten i dobar, onda mu za sprovoðenje vlasti treba lopov i nemoralan čovjek. Dosta od ministra Ljajića, baš sve u njegovom maniru. RTV je tu da preko savog signala uljepšava i boji rad pomenutog ministra i njegovih istomišljenika, te da napada svakoga ko drugačije misli i ukazuje na pogubnost njihve politike i kriminalnih radnji. RTV je tu da bude bastion ekavštine i drugih vrijednosti koje nisu svojstvene Bošnjacima, te da pravda otpor vladajuće strukture uvoðenju bosanskog jezika u obrazovni sistem u Sandžaku. Eto od strane RTV još jednog antibošnjačkog projekta. Lijepo je „lepo“ U svrhu opravdanja vlastite nemoći i nesigurnosti, te komleksa niže vrijednosti i poriva za dodvoravanjem i imitiranjem poslodavaca, kadrovi SDP – a, sada SDPS –a, govore isključivo ekavicom. Hajde da donekle razumijemo one što privremeno (možda i za stalno) žive u Beogradu, trče dunavskim kejom, hrane se u „Sinðeliću,“ i „Vuku,“ espreso piju u hotelu „IN,“ a kolače jedu u restoranu „Novak,“ te o Pazaru govore ekavicom isključivo, i to samo o ćevapima, džinsu i obući, kao da Bošnjake nema šta drugo ukrasiti osim ćevapčića. Ovdje se radi o teškom kompleksu stečenom još u djetinjstvu, a pojačanom opčinjenošću „prestonicom“ i njenim stilom življenja a, nakon dobijanja statusa „fikus ministara“ i „manakenskih“ narodnih poslanika. Kako da razumijemo gradonačelnika Novog Pazara Meha Mahmutovića koji „puca“ od ekavice, te skoro sve njegove saradnike što su bijelo pretvorili u „belo,“ a riječi u „reči.“ Zapravo, u nedostatku sigurnosti, suštinskog znanja i učenosti, ispravnog vaspitanja i časnog karaktera oni su postali imitatori tuðega i prihvatanja onoga što im ne pripada i nije njihovo. Uistinu, oni nemaju šta drugo ni ponuditi, jer, sve su upropastili, a ono što nisu mogli upropastiti zato što nisu mogli (pokret muftije Zukorlića sa svim institucijama koje ga čine) napadaju svim raspoloživim sredstvima. Zato im je najpogodnija RTV Novi Pazar sa koje se novinari i prezenteri isključivo obraćaju ekavicom kao da u Novom Pazaru žive samo Srbi, a poznato je da Bošnjaci čine skoro 90 % stanovništva. Ekavštinu promiču sa RTV isključivo iz razloga širenja uticaja srpskog jezika prema Bošnjacima, posebno prema omladini koja se na ekavštinu podstiče i od strane onih pseudo-intelektualaca što se javljaju u likovima jednog dijela prosvjetnih radnika, ljekara, inžinjera, i dr. beogradskih učenika, što uzdišu za studentskim gradom i sanjaju na ekavici. Ekavicom sanjaju kadrovi Rasima Ljajića, boreći se svim silama protiv uvoðenja bosanskog jezika u škole u Sandžaku. Naše su „rijeke“ postale „reke“, „bijelo“ je „belo“ a „lijepo“ je „lepo,“ i još mnogo riječi koje se nameću sa ekrana RTV i zalaze u podsvijest ljudi, u školske klupe, kuće i sokake, namećući se mladima koji bi, po RTV, i njenim nalogodavcima, trebali zaboraviti „profani“ govor i postati beogradski moderni i „lepi,“ na način ministra Ljajića, koji sa ponosom izgovara „belo!“ U svrhu promovisanja ekavštine RTV nema niti jednu emisiju na bosanskom jeziku, a svi njeni prezenteri nastoje biti moderni i „lepi,“ govoreći striktno ekavicom, šaljući tako poruku, da uspjeh dolazi preko Beograda, nikako preko Sarajeva ili nekog drugog bošnjačkog centra, posebno ne Sandžaka, kojega po njima, treba što više udaljiti iz ušiju i očiju slušaoca i gledaoca. Stoga, i zato, RTV je sebi uzela ime Regionalna televizija, jer nije željela (nisu željeli njeni osnivači) da se kojim slučajem ime Sandžak naðe u njenom nazivu. Nametanje ekavštine jedan je od antibošnjačkih programa čiji je jedan od nosilaca RTV u Novom Pazaru. Jezik je najsnažnije obilježje naroda, stoga RTV po nalogu režima i njegovih poslušnika nastoji Bošnjake udaljiti od svog jezika kako bi oni zaboravili svoj nacionalni identitet i pripadnost. Organizirani haos RTV umjesto suštinskog bavljenja gorućim temama; nestašica vode, nezapošljenost, siromaštvo, mito i korupcija, nerad, javašluk, pronevjere, nenamjensko trošenje budžeta od strane gradske uprave, razmetanja i trošenja para graðana od strane vlastodržaca, kriminala svake vrste, ona napada one što na probleme ukazuju i predlažu rješavanje istih. Svjedoci smo da na RTV nema istraživačkog novinarastva koje bi ukazivalo na propuste vlasti, niti bilo kakve kritičke misli na njihov račun, ali zato ima neopravdane kritike i iznošenja neistine prema svima koji na probleme ukazuju i vlast za nerad optužuju. U Novom Pazaru vlada urbanistički haos koji se decenijama toleriše, čak i podstiče od strane vladajućih struktura. Pored urbanističkog, na snazi je jedna opšte haotična atmosfera upadanja iz problema u problem, iz afere u aferu, koje se samo nižu ali se nikada ne rješavaju. Pomenuto je još jedan antibošnjački projekat. Ovo je takoðe i velikosrpski interes da se Bošnjaci predstave kao neuk narod koji ne umije ni vlastiti dom urediti, a kamo li da njegovi pravi i suštinski predstavnici u većem broju budu uključeni u strukture vlasti. Orkestriranim haosom, režim šalje poruku svijetu o Bošnjacima, te da oni nisu stvoreni da vladaju i upravljaju, već da se nad njima vrši vlast i upravlja. Oni koji proizvode haos moraju se kontrolirati, jer haos stvara nered i dovodi do katastrofe. Haotično žive samo neuki, a, eto, nas žele takvima predstaviti, onda je nasušna potreba nad nama čizmu postaviti u liku beogradskog režima. RTV svojom pasivnošću i nekritikom, namjerno podržava i podstiče organizirani haos, te one koji ga sprovode, pomažući neprijateljima sandžačkih Bošnjaka u nastojanju da ih drže u getu i stegama. U ovom oraganiziranom haosu postiže se višestruko; razvija se egoizam u kom Bošnjak misli samo na sebe. Bošnjaka podstiču plaćati i ono što ne treba platiti. Bošnjak se ispričava i za ono gdje nema mjesta izvinjenju. Bošnjak se ohrabruje u činjenu nemorala i kriminala.Uprkos tradicionalnim crtama jakog karaktera, časti i poštenja, Bošnjaku se nudi deviza „svi smo isti“ ili „svi su isti.“ Pokušava se na takav način izjednačiti pošten i lopov, karakterni i nemoralni… kako bi svi dobri digli ruke od borbe protiv zlih, i konačno njima prepustili sudbinu u ruke. Režim je godinama preko naših nepoštenih političara i ostalih čankoliza razvijao kod naroda mišljenje, a sada je to već, bojim se, navika, da moraš platiti ako hoćeš živjeti. Platiš mito ljekaru da bih te pregledao, policajcu da te ne bi kaznio, službeniku u MUP-u da bi ti izdao neki dokument, profesoru na fakultetu da bi te dobro ocjenio, činovniku u opštini da bi nešto završio brzo i izbjegao čekanje u redu satima…Vlast, zapravo oraganiziranim haosom želi prikriti svoj nerad, a za taj haos optužiti narod koji ništa ne poštuje. U tom pravcu razvija se nepismenost, ostrašćenost, samobitnost, rasipništvo, želja za šupljim dokazivanjem, lažna hrabrost iskazana u glasnoj muzici iz auta i dranja na ulici, brat na brata, lažno znanje iskazano na bespotrebnim i ispraznim forumima i raspravama u režiji (ne)vladinih organizacija, lažna skromnost i briga za siromaha u davanju prosjacima na ulici koje je doveo makro da bi njemu na kraju sve dali, takmičarskih duh u zidanju betona na beton, izgradnjih visokih zgrada u kojima niko ne živi, kupovini skupih auta radi iskazivanja beskorisne tafre, lažno iskazivanje brige o kulturi kroz formu festivala na kojim se najmanje zastupa kutura i tradicija, a najviše je šunda i kiča, u svrhu stvaranja još jedne „mašine za pranje“ prljavog novca i zavoðenja naroda. Organiziraju se žurke i orgije u režiji mafijaških bosova, ljudi sumnjiva morala, koji dovode beogradske pjevačice po lokalnim diskotekama i kafanama, u kojima se pijani Bošnjaci nadmeću ko će više popiti i glavom platiti, dok mafijaši zadovoljno trljaju ruke, a političari što to podržavaju i na kriminal oči zatvaraju, svjesno to čine, kako bi manipulisali masama zavedenih, kojima će na kraju, baš oni ponuditi lažne nade u vidu predizbornih obećanja što liče na bajke. Lijepo zvuče, a nikada se ne ostvare. Mogli bi nabrajati još mnogo toga lažnog i ispraznog u cilju predstavljanja Bošnjaka kao imitatora tuðega. E, u tom cilju postoji RTV, da sve ovo upakuje i servira gledaocu koji će „pojesti“ servirano, a posljedice će osjetiti kasnije kad ne bude mogao ništa da učini. Kao otrovani hranom, dok jedu uživaju, a kad štetna hrana počne da „radi“ onda se sve pretvori u neopisivi bol i patnju. U pomenutom haosu uskosti, tjeskobe, gužve i nereda, javlja se osjećaj napetosti, akutnog stresa i sikiracije, recimo zbog stalnog saobraćajnog kolapsa, nemanje dovoljno mjesta ni u svojoj avliji a, kamo li u gradu, kopanja rupa po asvaltu kako bi se neko na divlje prikačio na elektro mrežu, vodovod ili kanlizaciju, česti prekidi u snabdijevanju električnom emergijom, daljinskim grejanjem, akutnom nestašicom vode i dr. Sve pomenuto ostavlja teške frustracije i stalnu napetost i stres naših graðana koji posežu za ekstremnim rješenjima i svoju nemoć iskazuju prema nedužnim komšijama, prolaznicima, suprugama, braći. Pa smo nerijetko u situaciji da slušamo o ubistvima, pljačkama i kriminalu svake vrste. No, ništa rečeno za RTV ne predstavlja problem jer, njen je zadatak da „slika stvarnost u dugine boje.“ Sve po volji i zadatku nalogodavaca koji za cilj imaju da na Sandžaku prenesu „kosovski sindrom“ i da Zapadu i Istoku kažu „pa ovi Bošnjaci u Sandžaku“ ne znaju ništa, i oni nisu neko ko može upravljati sobom, s toga je opravdana svaka vrsta sile i intervencije, bila ona tadićevska u „bijelim rukavicama“ ili miloševićevska sa uperenim topovskim cijevima u prsa Sandžaklija. RTV se direktno stavila u službu antibošnjačkog projekta zagorčavanja života graðanima Sandžaka po principu „kosovskog sindroma“,“ i podržavanja stvaranja organiziranog haosa radi kojega će hiljade naših pojedinaca i stotine porodica pobjeći iz Sandžaka put Zapada i Istoka, tražeći bolje životne uslove. To je zapravo jedan od projekata Načrtanija koji se danas sprovodi na perfidan i sofisticiran način, u kojem učestvuju, i medijske kuće poput RTV. Što se tiče nametanja stava o nesposbnosti i neznaju Bošnjaka da sami vladaju i upravljaju, ta slika se čini jasnijom preko dvojice ministara u stalnom radnom odnosu u Vladi. Naime, zvaničnom Zapadu, režim pravda sav svoj nerad, neulaganje i nerazvijanje našega kraja dvojicom nesposobnih ministara, za koje oni kažu:“Pa evo ih, Rasim i Sulejman, oni su ministri, oni dolaze iz Sandžaka, i šta mi tu ima da radimo, kada su njih dvojica tu.“ A Sandžaklije dobro znaju da ova dva ministra nisu bila u stanju ništa dobroga da učine za njih osim za svoj džep lično. Sandžak je bez vode za piće, bez fabrika, bez radnih mjesta, bez stranih investicija. A kako će strani investitori doći tamo gdje je očajna putna infrastruktura i tamo gdje ni u sred ljeta nema dovoljno električne energije, a kamo li zimi, kada temperatura ide u duboki minus?! Kratko i jasno, ministri Bošnjaci predstavljaju režimu opravdanje za njihovo nastojanje satiranja Bošnjaka na Sandžaku. Ujedno, režim postiže još jedan cilj sa našim ministrima, a to je predstavljanje svijetu modela Bošnjaka po principu, eto kakvi su ti Bošnjaci u Sandžaku, isti kao Rasim i Sulejman. To znači, samoljubivi, egoistični, nepošteni, kriminogeni, zavidni, neuki i nesigurni, puni kompleksa niže vrijednosti i veoma nesposobni. Što znači, kad im je elita oličena u ministrima takva, šta im je onda sa običnim svijetom?! A RTV ima ulogu da uljepša pomenute ministre, posebno Ljajića, a da narodu i suštinskoj eliti, bilo političkoj ili vjerskoj onemogući da se pred svijetom i sebe samome dokaže. A naš narod veli: „Ne mi nismo kao pomenuta dva ministra, niti smo kao naši narodni poslanici, mi smo radni, odgovorni, pošteni, karakterni, ozbiljni, tačni i precizni, mi smo oni što ispunjavaju obećanja i drže se dogovora i principa, školovani smo, učeni i obrazovani, vaspitani i tolerantni, cijenimo svoje, poštujemo tuðe… Mi smo sve ono što naši sadašnji ministri nisu, samo nam dajte istu šansu i nemojte nas gušiti..!“ RTV je tu da guši, da sakriva istinu, da radi suprotno interesima Bošnjaka i da širi antibošnjački front. Nikada u programu RTV nećete vidjeti kritike režima, ali ćete zato vidjeti kritike na rad čelnika IZ-e, na račun Internacionalnog Univerziteta, BDZ Sandžaka, i svih onih što se usude da za krivca označe vladajuću strukturu. Pa ako ovako kažemo, oni vele, ne to nije tačno, pa mi smo Bošnjaci, mi smo muslimani, i mi emitiramo hutbe, i vjerski program, i druge sadržaje koje tretiraju vjeru i kulturi Bošnjaka. Da, to tako samo izgleda. Ako se upustimo čak i u površnu analizu vidjećemo da su to samo šuplje emisije koje nemaju suštinskog odgojnog karaktera i jedini cilj im je da na mala vrata u podsvijesti Bošnjaka razviju ljubav prema šundu i kiču, prema onome što je profano i ne predstavlja prave i suštinske vrijednosti njihovog kulturnog opusa. Dakle, jasno je da RTV po zadatku iskompleksirane, nazovi političke elite koja radi za interese Beograda udara na čast, obraz, karakter i dostojanstvo onih koji imaju samopouzdanja i vjere u sopstvene sposobnosti i sposobnosti naroda kojem pripadaju. I ovaj udarac je jedan u nizu, kako rekosmo, antibošnjačkih projekata napadanja na stvarnu elitu našega naroda. Narod bez suštinske i prave elite, narod je bez glave. Udar na bošnjačku dijasporu u Zapadnoj Evropi Kada je u martu tekuće godine glavni muftija u Luksemburgu prikupio 77. 000 eura za izgradnju Bošnjačkog kulturnog centra u Petnjici, a samo koji dan ranije u Parizu, za potrebe izgradnje tamošnje džamije, za samo sahat vremena, prikupio 156.000 eura, RTV i beogradski mediji su ovaj humani čin pokušali predstaviti kao nedostojan i neadekvatan čin nosioca pan bošnjačke ideje, koji „otima“ dijaspori novce. Svugdje u svijetu veličaju ljude koji ne žale svoj autoritet uložiti za prikupljanje sredstava u opće humane svrhe, samo u slučaju Muftije, i samo beogradski, a bogami i pojedini sarajevski mediji i, naravno Regionalana televizaja, ono što je dobro nastoje predstaviti zlim. Složićete se, da ovakvi pokušaji RTV bastilje predstavljaju najveće širenje zla, nemorala i laži u cilju oblikovanja javnog mnjena, koje je, po njihovoj najmeri i želji trebalo osuditi humani čin muftije Zukorlića. Interesantno je reći, da se inače konkurentni mediji ne slažu meðu sobom, i često ako jedan od njih napada nekoga drugi mu ustupa prostor kako bi kontrirali konkurentu, ali, u slučaju muftije Zukorlića to pravilo ne važi. Naime, mediji poput, sarajevskog „Avaza“ i „Osloboðenja,“ slože se, i oba odlučno iznose potvoru na muftiju. A inače se, ova dva medija, ne slažu i vrlo su neraspoloženi jedan prema drugome. A zašto je to tako? Zašto se slažu mediji u slučaju muftije Zukorlića? Pa jednostavno, zato što slušaju „svoju savjest“ oličenu u političkim moćnicima i finansijerima kojima nikako ne odgovara model borbe za slobodu u sprovedbi Glavnog muftije. No, pošto im medijsko spinovanje nije prošlo kod graðanstva, udba i družba je osmislila antibošnjački projekat pohoda RTV na bošnjačku dijasporu u Zapadnoj Evropi. Pod plaštom očuvanja bošnjačke kulture, jezika i tradicije RTV je krenula u organiziranje i praćenje raznoraznih manifestacija, te nuðenje medijskog pokrivanja i onih manifestacija čiji oni nisu organizator. Naravno, tu su istaknuti radnici udbe iz redova Bošnjaka koji učestvuju u organiziranju večeri sevdaha, promocije šunda i kiča, uz gostovanja neostvarenih zvijezda sandžačkih i bosanskih. Sve ovo je okićeno voditeljima Rasima Ljajića, (pošto on sam tamo ne smije da ode ni za živu glavu jer je branitelj genocidnih ličnosti Radovana Karadžića i Ratka Mladića) a upošljenici su RTV poput neizbježnog Fehima Karišika što bez afiniteta i stručnog obrazovanja, postade sportski komentator svih sportskih disciplina, do voditelja na kulturnim manifestacijama, manakenskim seansama, večerima sevdaha, ilahija i kasida u izvodbi Rasimu podobnih horova, odnosno njihovih kapitena, koji se u Pazaru preobukuju u razne boje poput kameleona. Ovakve „kapitene“ imaju oba ministra, a njih obavezno prati i promoviše RTV. Bitno je samo da budu „zakrpa“ onome što ima Muftija. Dovoljno je da bar imaju malo lijepa avaza i eto RTV da to izreklamira i pokuša u najboljem svjetlu predstaviti. Pored pjevačkih nastupa „zvijezda u usponu“ koji se organiziraju na Zapadu navodno sa ciljem druženja Bošnjaka, meðusobnim uvezivanjem i jačanjem, te radu na zajedničkim projektima od interesa za naš narod, RTV u zadnje vrijeme pokušava sebe predstaviti u ulozi zaštitnika vjere i vjerskih interesa. Dok na Sandžaku RTV štiti i promovira politiku onih koji su krivi za raseljavanje našega naroda i odlazak na Zapad, dotle, te iste raseljenike RTV želi pomoći tako što će im organizirati isprazne kvazikulturne skupove, na kojima će oni davati pare, umjesto za izgradnju kulturno – edukativnih centara, na pjevaljke i pijanke, te nadrealna sportska takmičenja, od čije zarade koristi imaju samo oni što su u službi političke mafije što organizovano napada našu dijasporu. RTV na ovakav način podstiče dijasporu da finansijski pomaže svoga dželata, kao najodgovornijeg za finansijku i svaku drugi krizu radi koje je Sandžaklija otišao put Zapada, trbuhom za kruhom, jer Sulejman i Rasim za 20. godina učešća u vlasti niti jednu fabriku u Sandžaku ne otvoriše. Razbijači IZ-e u ulozi razbijača i dijaspore Na ekranu RTV se mogu vidjeti i čuti „slobodni igrači“ poput Muhameda Demirovića, Bekira Makića, Adema Zilkića i drugih razbijača IZ-e. Interesantno, da je Ugljanin ukinuo Mešihat 2007. godine baš posredstvom RTV kada je u jednom intervjuu datom ovoj televiziji rekao „Mešihat više ne postoji.“ U tu svrhu pogledajte link http://sandzakpress.net/sest-godina-od-kada-je-ugljanin-osnovao-drugu-islamsku-zajednicu-i-razbio-jedinstvo-muslimana-u-sandzaku. Dakle, pored ovako ogavnih nasrtaja RTV u kojima se daje prostora direktnim razbijačima IZ-e ova televizija u zadnje vrijeme ima apetite širenja uticaja na bošnjačku dijasporu predstavljajući sebe promoterom autentične islamke poruke i misije, prenoseći direktno u tu svrhu bajram namaz iz Studgarta u Njemačkoj, gdje lično direktor Denis Mavrić u gostovanju u svojoj tv kući, odmah po ovogodišnjem kurban bajramu veli:“ Ovo je istorijski projekat, a gledanost je premašila i veće, nacionalne televizije u zmelji i okruženju. Mavrić ističe: da ni jedna medijska kuća sa Balkana do sada nije uradila nešto slično. Prema njegovim rečima podršku u realizaciji projekta dale su džematlije Islamske zajednice Štutgart, predvoðene Hamzom ef. Subašićem, koji je, kako je naglasio Mavrić , nakon namaza održao hudbu kakvu vernici sa ovih ali i širih prostora odvano nisu čuli.“ Vidimo kako u svom ekakvskom nastupu Mavrić, ni malo slučajno, ističe hutbu pomentog efendije koji se ovdje možda našao ni kriv ni dužan, kao „vaz kojega vjernici sa ovih i širih prostora nisu čuli.“ Zapravo je Mavrić, u ovom slučaju glasnogovornik Rasima Ljajića i režima na lokalu, koji muftiju Zukorlića i imame IZ- e u Srbiji optužuju da drže političke govore samo zato što su kritički raspoloženi prema narko kriminalcima, lopovluku, mitu i korupciji, i što ukazuju sa mimbera i ćurseva na devijantne poslove vlastodržaca. RTV je pratila 30.septembra tekuće godine i postavljenje kamena temeljaca za Islamski kulturni centar u Majncu. Naravno da ni ovaj izlet RTV do Majnca nije slučajan, obzirom da im je tamo bio domaćin Halil-ef. Makić, sinovac jednog od saradnika udbe, Mustafe Makića iz Sjenice i roðeni brat Bekira Makića koji je godinama unazad zaraðivao novce stečene na štetu hadžija što su u organizaciji Mešihata odlazile na hadž, a sve u izvršnoj operativi njega lično. Halil Makić je poznati antimešihatovac koji radi na propagiranju neistine o muftiji Zukorliću na Zapadu, posebno u Njemačkoj. U tome mu već godinama bezdušno pomaže amidža Mustafa, miljenik Slobovog SPS –a, od kojih je svojevremeno dobio na poklon Ladu Nivu, i brat mu Bekir, a sve njih zajedno podržavaju i Ugljanin i Ljajić, i naravno njihova udarna medijska pesnica RTV, koja sa ovog skupa emituje zaseban prilog u svom dnevniku i cijeli snimak kasnije, sa posebnim prostorom za govoranciju, ustupljenom baš Halilu –ef. Makiću. RTV prenosi i vijesti o učešću Meha Mahmutovića na postavljanju kamena temeljca za džamiju u selu Buče, što je samo nastavak miješanja ove televizjie u poslove IZ-e a sve sa ciljem da se nametne stav kako se pitanjima od važnosti za islam i muslimane može baviti svako, pa i jedan ljekar pedijatar, koji u džamiju ide samo u predizbornoj kampanji u svrhu predstvaljanja sebe pred armijom vjernika kao čovjeka od vjere. A kada izbori završe Meho napada vakuf, kopa mezare streljanih Bošnjaka na Hadžetu, dovodi žandarmeriju na njihove žive potomke, šalje inspekcije na graðevinske poduhvate IZ-e i bezdušno, preko RTV ljaga i potvara čelnike Mešihata uključujući i Glavnog muftiju. No da se vratimo, nasrtaju RTV na bošnjačku dijasporu u Zapadnoj Evropi. Obzirom da Rasim Ljajić ne smije da se pojavi meðu bošnjačkom dijasporom jer je po svojim izjavama i aktivnostima poznat kao zaštitnik haških optuženika i osuðenika Radovana Karadžića, Ratka Mladića i ostalih bošnjačkih dželata, on je po evropi meðu bošnjacima poslao misionare u liku RTV koja treba da zaigra na emotivnu kartu naših iseljenika i privremnih radnika za rodnom grudom, te da im to nadoknadi organizacijom derneka, mevluda, druženjima po raznim osnovima, praćenjem i prijenosom svih vrsta okupljanja i, naravno, napravi karišmu po principu, za svakoga po nešto. Kafanskim kafana, džamijskim džamija, ostalima po želji i redu. Bitno je razbijati koncept muftije Zukorlića u kojem se pare prikupljaju za razvoj vjere, kulture, tradicije i izgradnju obrazovno-humanitarnih institucija. Bitno je dezavujisti ljude i ponuditi im ilahiju kao alternativu za namaz, kamen temeljac kao alternativu za odlazak u džamiju, pjevaljku i pevača na čijem će se derneku prikupljati novci za tamo nešto, kao alternativu za sadaku i humano djelo izgradnje i pomaganja rada vakufske kuhinje. Bitno je samo ponuditi lažnu nadu, zabavu i sjaj, te udaljiti ljude od suštinskih i istinskih vrijednosti i potreba Bošnjaka. Potrebno je uništiti svijest Bošnjaka o potrebi postojanja institucije IZ -e, univerziteta, instituta, škola, bolnica, obdaništa, sportskih terena, fabrika, i svega ostaloga neophodnog za opstanak naroda. RTV je tu da uljepša i stvarnost prikaže drugačijom, bez obzira na suštinsku potrebu prikazivanje istine istinom, a neistine neistinom. Za njih nema novinarskih kodeksa i etike, ima samo ono što finasijer Ljajić hoće i želi. Podrška RTV tzv. „Inicijativi“ Interesantno je da je RTV medijski pokrovitelj tzv. „Inicijativi“ za objedinjavanje IZ-e. U toj inicijativi su i Demirović koji ima svoj redovan performans na ovoj televiziji, i Bekir Makić koji je sve češće zasupljen na RTV. RTV prenosi njihova saopštenja, širi laži i dezinformacije, pusta montirane videoklipove koji udaraju na čast, obraz i karakter glavnog muftije, njegovih saradnika i porodice. Na njoj su mjesta našli i oni poput E. Elfića, Š. Marukića i par neafirmisanih pojedinaca, a samo zato što su izdali interese Bošnjaka i svrstali se meðu one koji ponavljaju „ Beograd je život, mi smo provincija“ alaudirajući time da sve što dolazi iz Srbije predstavlja pozitivnost, a sve što je bošnjačko i sandžačko, nazadno je i retrogradno. Svi oni zajedno čine polugu koja radi na štetu muslimana Bošnjaka, kroz medijsku podršku RTV. Ovaj tekst predstavlja skroman pokušaj u razotkrivanju istinske orijentiranosti RTV Novi Pazar u nastojanju urušavanja bošnjačkog interesa, te rada na antibošnjačkim projektima što imaju za cilj konačnu asimilaciju i nestanak Bošnjaka na Sandžaku, a zarad interesa velikosrpskih nacionalista i bošnjačkih kompleksaša i imitatora koji se svojega stide a tuðim ponose. Oni izgleda nisu čuli ili neće da znaju mudrosti narodne poslovice: “Vuk na vuka ni u toru neće, a kamo li brat na brata svoga.“ Takoðe još jedna poslovica opisuje hal ministara i njihovih poslušnika u liku RTV:“Prazna je glava svaka ohola, prazne tikve po vodi plivaju.“ Mi im poručujemo, ko umije da čeka taj i dočeka! Sead Šaćirović Glavni i odgovrni urednik Glasa islama
