Džemat Gradac kroz historiju

U centralnom dijelu Gornje Pešteri prostire se džemat Gradac, kojeg čini oko 50 domaćinstava. Ovo je jedan od najstarijih džemata na području Medžlisa Islamske zajednice Tutin. U njegovom sastavu su, pored sela Gradac, još i sela Braćak i Devreče. Džemat je četvrte administrativne kategorije (ispod 100 domaćinstava).

Lična karta Medžlisa IZ-e Tutin

Službeni naziv: Medžlis Islamske zajednice Tutin

Sjedište i adresa: Ul. Sulja Hamzagića (Reisa Čauševića ) 6

Tel/fax: 00381 20 812 995

Godina osnivanja: 1946.

Muslimanska populacija: 97.5%

Površina: 742 km²

Broj džemata: 36 od kojih su 7 prve kategorije, a ostali su drugih kategorija ( 2.,3. i 4.)

Broj uposlenih imama: 35

U poddžematima: 6 džamija, 3 mesdžida i 4 mekteba

Geografski položaj: Medžlis IZ-e Tutin nalazi se u jugoistočnom dijelu Sandžaka, odnosno na jugozapadu Srbije. Tutinu prirodni pejzaž daju Pešterska visoravan, tutinska kotlina, planina Mokra Gora, jezero Gazivode i rijeke: Ibar, Vidrenjak i Đerekarska rijeka. Okružen je novopazarskom i sjeničkom općinom u Srbiji, rožajskom, bjelopoljskom i beranskom općinom u Crnoj Gori i općinama Kosova: Istokom i Zubinim Potokom.

Novija povijest: Odbor IZ-e Tutin (kao povjereništvo) sve do 1930. godine pripadao je Muftijstvu u Srbiji sa kraćim prekidom od 1929. do polovine 1930. godine. Osnivanjem jedinstvene Islamske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji (09.07.1930.), Odbor je bio, kao i drugi u okruženju, u sastavu Islamske zajednice Kraljevine Jugoslavije. Nakon Drugog svjetskog rata Odbor IZ-e Tutin je bio u sastavu Starješinstva IZ-e u Prištini, a ovo Starješinstvo u sastavu Vrhovnog Starješinstva IZ-e za SFRJ sa sjedištem u Sarajevu. Raspadom SFRJ, od 1993. godine, 30. oktobra, nakon osnivanja Islamske zajednice Sandžaka, Tutin je bio pod administrativnom upravom ove zajednice, sa sjedištem u Novom Pazaru. Objediniteljskim Saborom marta 2007. godine Medžlis IZ-e Tutin sastavni je dio Muftijstva sandžačkog i Islamske zajednice u Srbiji. (Arhiva, Monografija Medžlisa IZ-e Tutin, 2005.)

***

Već duže vrijeme u meni postoji želja da napišem nešto o džamiji u selu Gradac, nedaleko od Tutina i džematu uopće.

Prije svega, zato što već devetu godinu obavljam dužnost imama u ovom džematu te što sam svoje prve ozbiljnije imamske korake napravio upravo u ovoj prelijepoj džamiji.

Nije da o ovoj “pešterskoj ljepotici” nije pisano, naprotiv. No, po meni je možda i bitnije pričati i pisati o ljudima koji čine ovaj mali džemat, njihovim životnim pričama i doprinosu da džamija još uvijek postoji.

Osjećam jednu vrstu obaveze da u ovom radu spomenem nekoliko najistaknutijih imama u povijesti ovog džemata, a posebno nadaleko čuvenog, mula Nail-ef. Hodžića, koji je u ovom džematu, ali i na cijeloj Pešteri, ostavio dubok trag.

Selo Gradac

Gradac je malo selo na Gornjoj Pešteri, koje administrativno i katastarski pripada općini Tutin. Danas ga čine svega 17 domaćinstava koja stalno žive u ovom selu.

Teritorijalno je u samom srcu Gornje Pešteri te je s pravom prvi džemat i prva džamija sagrađena baš u Gradcu.

U samom naselju Gradac, inače, postoje ostaci starog utvrđenja za koje se vjeruje da su ga podigli još Iliri.

Arheološki nalazi sa ovog lokaliteta, ostaci srednjovjekovnih nekropola i stećaka, upućuju i na postojanje bogumilskih naseobina na ovom području, koje je od davnina poznato po velikim nalazištima krečnjaka.

U seoskom groblju neposredno pokraj džamije nalaze se mezari i nišani još iz perioda boravka Turaka na ovim prostorima, što potvrđuje činjenicu da su se na prostoru Gradca kroz povijest mijenjale različite kulture.

Stanovništvo se uglavnom bavi aktivnim stočarstvom i poljoprivrednom, a važe za vrlo vrijedne i snalažljive ljude te dobre domaćine.

Nekada u toku godine pojedina domaćinstva imaju u svojim stočnim fondovima stotinu, pa i dvije stotine ovaca i sitnije stoke te dvadesetak grla krupne stoke.

Gradac je Bogom dano mjesto za stočarstvo, teritorijalno je dosta veliko, a okružuju ga stotine hektara pašnjaka. Infrastruktura sela je na nezavidnom nivou, jer se selo nalazi nešto dalje od regionalnog puta.

Mještani ovog sela nadaleko su čuveni po gostoprimstvu te je kod njih musafir u pravom smislu te riječi radost u kući. Lično sam iskusio i zaključio da su Gračani svjesni činjenice da je musafir bereket u kući te im je zadovoljstvo ugostiti ga.

Veliki dio mještana godinama unazad napuštao je selo, često bježeći od jakih i hladnih pešterskih zima, ali i tražeći lakše i bolje uslove za rad, školovanje i život. Veliki broj rođenih Gračana godinama živi i radi u zapadnim zemljama, ali se svi rado vraćaju u svoje rodno mjesto.

Na teritoriji sela Gradac, u blizini Gračanskog krša, nalazi se prva vetrenjača za proizvodnju struje na ovim prostorima, koja već nekoliko godina uspješno funkcioniše.

Historijat džemata Gradac

U centralnom dijelu Gornje Pešteri prostire se džemat Gradac, kojeg čini oko 50 domaćinstava. Ovo je jedan od najstarijih džemata na području Medžlisa IZ-e Tutin. U njegovom sastavu su, pored sela Gradac, još i sela Braćak i Devreče. Džemat je četvrte administrativne kategorije (ispod 100 domaćinstava).

Džemat čine plemena Hodžić, Toković i Škrijelj iz sela Gradac; plemena Ćosović i Mulić iz sela Braćak; te plemena Bakić i Manić iz sela Devreče.

Okosnicu džemata čine i plemena Hodžić, Kuč, Škrijelj i Fijuljanin, koji i pored svoje džamije u selu Ljeskova, vrlo često znaju zijaretiti i namaze obavljati u gračanskoj džamiji.

Nekada su ovaj džemat činili muslimani iz 11 sela: Gradac, Braćak, Ljeskova, Devreče, Suhi Do, Boroštica, Šipče, Naboje, Šaronje, Ramoševo i Reževiće. Neki izvori govore da je jedno kratko vrijeme i selo Đerekare bilo dio džemata, ali ne zadugo, jer je Đerekare ubrzo dobilo svoju džamiju.

Danas neka od spomenutih sela imaju svoje džamije: Suhi do, Ljeskova, Boroštica, Naboje, Šaronje i Đerekare.

Džamija u Gradcu je bila zadugo jedina u okolini, pored džamije u selu Ugao, za koju se pouzdano zna da je još ranije izgrađena od gračanske džamije.

Budući da džamija u selu Ugao teritorijalno pripada Medžlisu IZ-e Sjenica, džamija u selu Gradac s pravom nosi „titulu“ najstarije džamije u Tutinskom medžlisu.

Historijat džamije

Prva džamija je podignuta 1764. godine. Od 1933. do 1937. godine temeljito je adaptirana te je nanovo sagrađena od klesanog kamena, dimenzija 9×11 metara.

Svjedočanstva najstarijih džematlija govore da je prvu, drvenu džamiju skromnih dimenzija sagradilo bratstvo Hadžića iz sela Naboje. To je bila želja jednog od imućnijih ljudi iz ove porodice te su na njegovo insistiranje džamiju počeli graditi njegovi sinovi.

Govori se da je po njegovom nagovoru džamija izgrađena baš u selu Gradac, budući da se ono nalazi u središnjem dijelu Gornje Pešteri.

Ova legenda, ma koliko bila pouzdana, govori o mudrosti naših starih dobrih djedova i iskrenosti njihovih namjera. Ovaj plemeniti čovjek nije htio džamiju sagraditi u svom selu, jer je razmišljao o potrebama i udaljenosti ostalih mještana i vjernika.

Jedan dobri čovjek ostat će upamćen u povijesti ove džamije, svojom brigom i lijepim gestom. Naime, Hajro Hadžić iz sela Naboje (brat uglednih Tutinaca: hadžije Vehba Hadžića i rehmetli Adema Hadžića) primijetio je jednog hladnog džumanskog dana da džamija nije topla te da u njoj nema furune.

Pješice je otišao do Tutina gdje je kupio furunu, sagrađenu od lima, te je na svojim plećima donio i uvakufio za potrebe džamije.

Ta furuna nije tada uopće bila jeftina, no činjenica da je on nosio blizu trideset kilometara na svojim leđima govori koliko je bio plemenit insan i koliko je brinuo o džamiji i džematu.

Ova furuna je i dalje u džamiji te se čuva kao starina i simbol.

Prvobitna džamija imala je malo drveno munare, koje je kasnije sa izgradnjom nove kamene džamije zamijenjeno drugim kamenim munaretom.

Novu kamenu džamiju, po priči rahmetli mula Nail-ef. Hodžića, gradili su Dibrani, čuveni zidari koji su gradili i mnogobrojne kule u vrijeme boravka Turaka na ovim prostorima, a njihove kvalitete i majstorske sposobnosti najbolje potvrđuje upravo džamija u Gradcu, koja opstoji toliko godina.

Arhitektura i specifičnost ove džamije može se primijetiti pri prvom susretu sa njom.

Kada smo 2009. godine renovirali patose džamije, otkrili smo tajnu starih majstora. Zidovi džamije su široki skoro jedan metar, a temelji su u dubinu zemlje uzidani takođe jedan metar.

Drugo kameno munare sagrađeno je 1964. ili 1965. godine, a zidao ga je majstor i džematlija iz sela Braćak, Aćif Ćosović.

Pošto je ovo kameno munare bilo vrlo nisko (šerefe mu se ravnalo sa vrhom krova džamije), 1981. godine srušeno je te je poznati majstor iz sela Ruđa, Avdulah Redžepović, sagradio treće munare izidano od blokova i cigala koje je se i danas ponosito odupire pešterskim vjetrovima.

Džamija je još nekoliko puta renovirana.

Zahvaljujući zalaganju rahmetli Aćifa Hodžića iz Gradca, renoviran je krov na džamiji 2004. godine, a midžo Aćif će ostati u sjećanju po velikoj brizi i zalaganju za džemat i džamiju koju je iskazivao sve do svoje smrti.

Još jedan plemeniti čovjek je puno brinuo o džamiji i džematu. To je bio stari hadžija Hamdija Bakić iz sela Devreče, koji je bio i dugogodišnji mujezin.

Skoro svake džume hadžija bi poranio jašući svog konja, ne bi li na vrijeme otvorio džamiju, a zimi i podložio furunu.

Uvijek će mi ostati u sjećanju moja prva džuma obavljena u gračanskoj džamiji te slika vezanog bijelog konja na kapiji.

Ubrzo sam saznao da je to „prijevozno sredstvo“ našeg starog hadžije.

Džamija je temeljito renovirana i 2009. godine, kada su u potpunosti urađeni izolacija i novi patosi te djelimično renoviran interijer.

Na posljetku, 2014. godine, zamijenjena je stara drvena stolarija novom savremenom stolarijom u boji drveta.

Službu u ovoj džamiji vršili su: mula Tahir-ef. Hodžić, mula Rama-ef. Hodžić, mula Nail-ef. Hodžić koji je kao dugogodišnji imam uživao veliki ugled i poštovanje, Harun-ef. Hodžić svršenik Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, Elvedin-ef. Toković koji je i rođen u ovom džematu, Nedžad-ef. Destanović iz Đerekara svršenik Medrese ”Gazi Isa – beg” u Novom Pazaru. Pored ovdje spomenutih, dužnost imama povremeno i tokom Ramazana vršili su još mnogi mladi imami.

Dužnost imama danas vrši Omer-ef. Đondić iz Tutina, svršenik Medrese ”Gazi Isa-beg” u Novom Pazaru, diplomirani pravnik, koji obavlja i dužnost sekretara Medžlisa IZ-e Tutin, kao i sekretara Sabora IZ-e u Srbiji.

Džematski odbor, koji danas najviše brine o džamiji čine: