Ramazan – mjesec duhovnog preporoda

pramenkovic-300x3001O vjernici, propisan vam je post kao sto je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili (El-Bekare:183) U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. (El-Bekare:185)

 Musliman posti od sehura do iftara suzdržavajući se od svega što mu je zabranjeno, ali i cijelog života trenira čuvati se onog što je zabranjeno. To je osnovna lekcija posta.

 

Vrijeme 21. stoljeća nesumnjivo je karakteristično po materijalizmu, raznolikim katastrofama i sl. Međutim, ono što je najopasnije i najalarmantnije jeste duhovna kriza ljudi. Puno je problema današnjeg čovjeka, simptoma je mnogo, a simptomi ukazuju da nešto nije u redu. Vjernik ovaj pojavni svijet promatra kroz svjetlo Kur'ana i zna da Allah daje rješenja za sve izazove, samo ih treba potražiti na pravom mjestu. Ukoliko malo dublje razmislimo o kur'anskim porukama i kazivanjima, primijetit ćemo da se Kur'an ne bavi posljedicama, već uzrokom problema. Naime, Kur'an nas podsjeća da je čovjekova snaga i snaga zajednice u jakom imanu i duhovnoj čistoti. Stoga, Allah je propisao ibadete s ciljem da osnaži iman i dušu čovjeka održava čistom. Jedan od ibadeta koji ima posebnu ulogu u moralno-imanskom jačanju čovjeka jeste ramazanski post. Ta posebna uloga ramazanskog posta se ogleda u tome što je post intenzivni godišnji ibadet u trajanju od mjesec dana gdje vjenik trenira biti jak u duhovno-moralnom smislu, a potom i u fizičkom, zdravstvenom, socijalnom itd.

Allah je odabrao i odlikovao mjesece jedne nad drugim. Poslanik a.s. je rekao: „Džennet se uželio četvorici: učaču Kur’ana, ko čuva jezik od pogrešnog govora, ko hrani gladnog i postaču u Ramazanu.“ Poslanik a.s. je primjer Allahove škole gdje čovjek treba da nauči lekcije kojih se treba stalno sjećati. Ibadeti u islamu nisu cilj za sebe, oni su sredstvo koje treba dovesti do cilja. Tako i post ima svoj cilj zbog kojeg ga je Allah propisao vjernicima. Uzvišeni otkriva taj cilj: O vjernici, propisan vam je post kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.“ (El-Bekare:183)

Musliman posti od sehura do iftara suzdržavajući se od svega što mu je zabranjeno, ali i cijelog života treba se čuvati onog što je zabranjeno. U protivnom, od posta nema nikakve koristi, jer Allahu, po hadisu, ne treba čovjekovo gladovanje ukoliko ne ostavi ružne stvari. Zato je mjesec Ramazan mjesec istine, unutarnje čovjekove pobjede protiv laži, neistine i slabosti. Namazom se vjernik čuva nemorala, zekatom čisti imetak, a postom se vraća duši koja je osnov čovjeka. U tom kontekstu El-Gazali kaže: „Post je uzdignuće duše.“ Tako post stvara osjećaj stalnog Allahovog nadzora.

Uzdignuvši se postom od zemaljskih prolaznih „vrijednosti“ vjernik prihvata vrijednosti koje je utemeljio Allah i koje su nepromjenjive bez obzira na vrijeme. Tako Kur'an gradi čvrstu moralnu ličnost koja za vodilju ima Kur’an koji definiše sve. To je posebno važno u našem vremenu, vremenu raznih izazova, gdje se promoviše moral bez vjere i vjera bez morala. U tom vrtlogu ovozemaljskog života post je ramazanska oaza i prilika da se odmorimo da ojačamo dušu. Post je povratak sebi, smislu života u vrtlogu iluzija i kontradiktornostima našeg vremena. Post je veliko duhovno osvježenje gdje se čovjekova duša napaja sa najčistijeg vrela, ostavljajući razne bare – natrunjene izvore. Čisti izvor ga osvježava, ojača njegov basiret kako bi ovaj svijet gledao kur'anskim očima. El-Gazali u tom kontekstu kaže: „Zadovoljavanje strasti je poput pijenja slane vode – što je više piješ, više žedniš.“ Alija r.a.: „Hajvanu je data strast, a ne i razum; meleku razum bez strasti, a čovjeku i jedno i drugo. Ako strasti nadvladaju onda je životinja bolja od čovjeka.“

Post upravo zato ima posebnu dimenziju kod Allaha, kao stoji u hadis kudsijju: „Post je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem.“ Post izgrađuje osjećaj sjećanja na ezel duša, posredstvom koje šejtan najviše djeluje na čovjeka, jer su strasti osnovni instrumenti i mehanizam njegovog uticaja. Post je unutarnji akt kojeg samo Allah zna. Poslanik a.s.: „Šejtan kola čovjekovim tijelom kao krv. Suzite mu prolaz gladovanjem.“ Dakle, post je proces odvajanja čovjeka od životinje, očovjekovljavanje čovjeka.

Cjelokupni ljudski život predstavlja sudar i sukob dvaju suprotnih kretanja: duha koji se penje naviše ka svome izvoru – Bogu i materije koja pada naniže i vuče čovjeka svom izvoru, ka životinji. Duh je velika snaga koji je jednom dat za sva vremena, koji se stalno sukobljava sa otporom materije boreći se da prekorači put u bolji svijet duhovnog savršenstva. U njemu se lome interesi duha i interesi materije. Post predstavlja snažno sredstvo u borbi protiv grube sile materije, protiv porobljavanja, jer post djeluje na karakter čovjeka. To ne znači da čovjek zapostavi ovaj svijet. Zuhd ne znači da čovjek ništa ne posjeduje, nego da njega ništa ne posjeduje, ne drži ga u vlasti.

Vrijeme posta vjernik treba iskoristiti na najbolji način čineći dobra djela. Međutim, najviše vremena treba posvetiti Allahovoj riječi – Kur'anu, jer mjesec Ramazan je mjesec u kome je Poslanik a.s. počeo dobijati Objavu od Gospodara svoga. Abdullah bin Mes'ud je rekao: „Niko vas neće pitati o sebi, osim Kur'an, pa ko bude volio Kur'an i divio mu se, taj voli Allaha i Njegova Poslanika s.a.v.s., a ko bude prezirao Kur'an, pa taj mrzi Allaha i Njegova Poslanika s.a.v.s.“ U drugom hadisu stoji: „Primjer vjernika koji uči Kur`an je kao primjer (vrste) narandže, sa ugodnim mirisom i lijepim ukusom.“ Vjernik koji uči Kur`an i vlada se po njemu sliči lijepoj voćki lijepog ukusa i mirisa. Dakle, koristi su od vjernika mnogobrojne, one se ne mogu pobrojati. Islamski učenjaci kažu da, kada bi naša srca bila čista, nikada se ne bi zasitili slušanja učenja Kur'ana. Isto tako kažu da, ukoliko želimo saznati da li uistinu u našim prsima nosimo čista srca, trebamo posmatrati stanje srca tokom slušanja učenja Kur'ana. Abdullah ibn Mes'ud je rekao: „Traži srce u tri situacije: prilikom slušanja učenja Kur'ana, na mjestima gdje se čini zikr i stiče korisno znanje ili u trenucima osame, pa ako tu ne nađeš tvoje srce, zamoli Allaha da ti podari srce jer ga nemaš.“

Kur’an je Allahova riječ koja ljepotom svoga izraza i misaonim sadržajem nadmašuje sve ljudske riječi. Njegova objava označila je početak nove epohe u razvoju ljudske misli i revolucionarnost u svim aspektima života. Kur’an je osnovna inspiracija u organizaciji čovjekovog života. On je pokretačka snaga. Kur’an je vjerniku učitelj koji ga podučava i odgaja propisujući mu osnovne smjernice. Allah je objavio Kur’an kao kontinuitet Objave, prevashodno da se njime precizira tok života na Zemlji. Kur’an propisuje kako se čovjek treba odnositi prema svom Stvoritelju, životu, prema sebi, porodici, komšiji, zajednici, jer je on vjerniku glavni izvor u idejnom, zakonodavnom i moralnom pogledu. On je faktor koji reguliše duhovnu i materijalnu dimenziju čovjeka, jer ga je Gospodar stvorio kao dvodimenzionalno biće.

Kur’an je natopljen snagom njegove riječi, zato nijedna knjiga u povijesti čovječanstva nije tako dominantno uticala na profiliranje ljudske misli kao Kur’an. Kur’an je među svojim sljedbenicima podstakao duhovnu i intelektualnu radoznalost i istraživanja. Život muslimana je skoncentrisan na Kur’an: kada se rodi uči mu se ezan i šehadet, kao dijete uči odlomke Kur’ana napamet, Kur’an se uči na raznim prigodama i kada umre. Ukratko, Kur’an je tkivo od kojeg je satkan život muslimana. Stoga, Poslanik a.s. upozorava na opasnost neprisutnosti Kur’ana u životu čovjeka. Onaj u čijem srcu nema nešto iz Kur’ana poput je provalije, jer ko ne uči Kur’an i ne razmišlja o njegovim porukama postoji bojazan da se prekine veza koja spaja srce sa svojim Gospodarom.

Glas islama 267, strana 22,Rubrika: Islamske teme, Autor: Dr. hfz. Almir Pramenković)