Ko i zbog čega napada i vrijeđa Islamsku zajednicu

0-02-05-20e04e6dbceca1c3741797b005f215de2fe399963e824dc6baacd150f0f25f13_fullVeć nekoliko dana udarna mjesta na televizisjkim, printanim i elektronskim medijima zauzimaju napadi na Islamsku zajednicu, njene čelnike i njene aktivnosti, koji su u zadnjim danima prerasli u uvrede i omalovažavanje najvećih vrijednosti vjere islama, kakve su Kur'an, hidžab, obrazovanje i moral.

I ako je kur'ansko načelo ne polemisati sa bestidnicima i džahilima, shodno riječima Uzvišenog: “A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno i dostojanstveno hodaju, a kada im se bestidnici obrate, odgovaraju: – Mir s vama“ (El-Furkan 63), ipak, zarad šire javnosti, osjećam potrebu, kao i većina iskrenih muslimana, da progovorim, dignem svoj glas koliko je to moguće, kako bi oni koji žele da čuju istinu bili u prilici da je čuju.
Redovna je, skoro svakodnevna, pojava da me ljudi pozivaju i pitaju šta da rade, kako da pomognu, ima li potrebe da se organizuju i dođu da brane Islamsku zajednicu, u ovom slučaju vakuf i zgradu Islamske ustanove u kojoj je smješten Fakultet za islamske studije, traže da im se omogući da javno izraze svoju podršku onome što čini Islamska zajednica.
Posebno bih ovom prilikom spomenuo riječi jednog zabrinutog dzematlije sa Pešteri, koji kaže: „Molim te, pošaljite nam novinare da kažemo da mi znamo da oni koji napadaju muftiju Zukorlića napadaju Islamsku zajednicu, da on nije sam, da Islamsku zajednicu ne brani samo muftija Zukorlić da bi ga zbog toga napadali, već je brane i spremni su je i dalje braniti mnogi muslimani…“
Oni kojima na početku ove posljednje medijske hajke i linča nije bilo jasno da meta napada nije lično muftija Muamer Zukorlić, kojeg su pokušavali poniziti nazivajući ga: huliganom, političkim klovnom, seljakom, prostakom, mafijašem, itd., već je meta i stvarna smetnja iskrena vjera i moral, da to shvate pomogla je posljednja kolumna novinara Draže Petrovića, pod nazivom „Fakultet za fantomske studije“, u kojoj je pored niza neistina iznio i najgnusnije uvrede na račun islama i svih muslimana.
Nije čudo kada jedan novinar profila D. Petrovića na ovaj način izražava svoje stavove o islamu i muslimanima, čije ime i nadimak su sasvim dovoljni da iole pametan musliman shvati o kome se radi, da od onog prvog Draže ovog drugog razlikuje samo prezime, te da mu je on stvarni uzor, čiji je i nadimak uzeo, već čudi kada takve laži i uvrede, pod izgovorom slobode govora, iznosi i plasira ozbiljna medijska kuća kakva je N1.
Zna Draža, N1 koja prenosi i svi drugi mediji da je neistina kada kaže da je „Muamer Zukorlić pozvao djecu da bojkotuju nastavu na Svetog Savu“, jer Muftija nije pozvao da se bojkotuje nastava zato što je nema na taj dan, već je obilježavanje toga dana i održavanje školskih slava i priredbi na kojima su nastavnici tjerali svu djecu da učestvuju u programu, pjevaju himnu i dive se Svetom Savi, liku koji predstavlja vrijednost u pravoslavlju a ne islamu, protiv koga muslimani nemaju ništa sve dok se njime bave i veličaju ga oni kojima pripada, to jest dok se ne nameće pripadnicima islama kao vrijednost.
Zna Draža i svi drugi pomenuti, da je neistina i kada kaže da muftija Zukorlić „umjesto da se uključi u akciju ‘Stop drogi i nasilju u školama’  on se bavi Svetim Savom“, jer jedini ko je iskreno i snažno podigao glas protiv droge i ko govori o kriminalu i narko-dilerima u Novom Pazaru i šire jeste Islamska zajednica i Muamer Zukorlić lično, a to potvrđuje i serijal tribina pod nazivom „Izolacija kriminala“ koje su održavane u Velikoj sali Mešihata, gdje se jasno govorilo o pomenutoj temi i ukazalo na određene krugove koji učestvuju u ovom kriminalu.
Zna Draža i njegova družina da muftija Zukorlić nije dekan Fakulteta za islamske studije, niti da on lično nelegalno gradi, kao i to da on ne predvodi „nelegalno obrazovanje“, već se Draža trudi da izvrši zadatak i dolije još neku kap ulja na vatru kako bi se ona što prije i jače rasplamsala i ostavila nesagledive posljedice.
A onda nakon svih laži Draža poseže za vulgarnim omalovažavanjem vjerskih vrijednosti, želeći ošru i zapaljivu reakciju muslimana u Sandžaku i Srbiji, po uzoru na one svjetske kada se vrijeđao islam, da bi onda optužio Islamsku zajednicu, muftiju Zukorlića i njegove saradnike za radikalizam, ekstremizam, fanatizam itd.
Ali ne zna Draža i njegovi jataci i mnogi drugi kojima smeta Islamska zajednica, da ih ne nabrajam, ili ne mogu da prihvate, da ovo nisu četrdesete niti devedesete godine prošloga vijeka, kada su se mogli klati, ubijati, silovati, batinati, omalovažavati i proganjati svi Bošnjaci muslimani. Ne zna i neće da prihvati Ugljanin niti Ljajić da je prošlo vrijeme kada je bilo dovoljno optužiti uglednog Bošnjaka u Sandžaku za državnog neprijatelja, koji vam po raznom osnovu smeta i stoji na putu realizacije ličnih ili partijskih interesa, da bi mu bilo presuđeno po kratkom postupku.
21. vijek je uveliko zagazio i donio mnoge promjene, dao razne mogućnosti, među kojima je i ta da se vaša riječ može čuti daleko bez obzira što vas neko pokušava ugušiti i ne dozvoliti da je javno kažete, donio je zakone, koji daju određena prava i zaštitu ljudima, čineći ih ravnopravnim.
Vrijeme koje je iza nas, a ono je najbolji sudija, pokazalo je da oni koji su nas Bošnjake u Sandžaku predstavljali i trebali rješavati brojne probleme sa kojima se ova regija suočava, nisu ništa drugo do najveća prevara, podvala i obmana Bošnjacima u Srbiji, koji su kroz lažni patriotizam, demokratiju i evropejstvo dobijali glasove umornih građana, a radili na njihovom daljem guranju u podjele, svađe, međusobna neprijateljstva i uništenje.
Danas, kada se svjetlo u Sandžaku pokušava upaliti i istina pokazati, svi oni kojima odgovara mrak i laž se bune, dižu svoj glas i optužuju one koji svjetlo i istinu donose.
Razumijem, istina je bolna, posebno za one koji su živjeli u zabludi 10, 20 ili više godina, koji su navikli da žive u laži, ali nastavak života u zabludi vodi propasti, pa koliko god da je istina teška i bolna ona se mora kazati, za nju se vrijedi boriti.
Stvarne namjere komunističkog, a kasnije i Miloševićevog režima u Sandžaku, a njegov su plod i proizvod Ugljanin i Ljajić, bile su asimilacija i nestanak muslimana.
Kada je Islamska zajednica podigla glas protiv raznih projekata koji su vodili asimilaciji, kada je uspostavila i razvila odgojno-obrazovne ustanove koje su postale brana i zaustavile pomenute projekte, ona je označena kao problem, njeni čelnici su se pokušali diskreditovati, predstavljani su na najpogrdniji način, ali sve to nije dalo željene rezultate, nije udaljilo vjernike od svoje Islamske zajednice i svoje uleme već, naprotiv, doprinijelo je konsolidaciji i jačanju veze i podrške vjernika svojoj Islamskoj zajednici i njenim čelnicima.
Allahov zakon je da život na dunjaluku mora biti pun iskušenja, te da se ona povećavaju sa povećavanjem stepena imana. Isto tako je Allahov zakon i da se svjetlo istine ne može ugasiti, već da će ono opstati i sijati, makar to bilo mrsko onima kojima odgovara mrak, kako kaže Uzvišeni u Kur'anu: „Oni žele da utrnu Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima.” (Saff, 8)

Dr. Rešad ef. Plojović