Centralna hutba Mešihata

Poštovani vjernici

Uzvišeni Gospodar svih svjetova je Stvoritelj svega. On odlikuje stvorenja jedna nad drugim.

“Gospodar tvoj stvara šta hoće i On odabira.” (El-Kasas, 68)

Tako kada je stvorio Zemlju od svih mjesta na njoj odabrao je i odlikovao džamije. Zbog važnosti djela koja se čine u džamijama On ih je nazvao Svojim kućama -Bujutullah.

A ima li veće počasti za neki predmet ili stvorenje od toga da ga Plemeniti Stvoritelj pripiše Sebi?

Džamije su najdraža mjesta Allahu, melekima i najboljim ljudima, kako reče Allahov poslanik a.s.:

“Najdraža mjesta Allahu su džamije, a mjesta koja najviše mrzi su pijace.” 

(Hadis bilježe Muslim, Ibn Huzejme i Ibn Hibban)

Zbog važnosti uloge džamije u životu pojedinca i zajednice općenito, u Kur'anu i Sunnetu je naređeno podizanje i održavanje džamija.

Mudri Zakonodavac veli:

“U džamijama koje se Allahovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i navečer, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i zekat daju, koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni.” (En-Nur, 36 i 37)

A u suri Et-Tevbe u 18. ajetu je objavio:

“Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u Onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje – oni su, sigurno je, na Pravom putu.”

Islamski učenjaci su na osnovu ova dva ajeta i drugih citata rekli da su dvije vrste održavanja džamija:

1. Fizičko održavanje džamija. Ovo podrazumijeva gradnju džamija, njihovo čišćenje, uljepšavanje da budu ljepše od naših kuća, mirisanje najljepšim mirisima i čuvanje od svake vrste skrnavljenja.

U tom smislu Resulullah a.s. obećava veliku nagradu za onog ko napravi džamiju, pa veli u hadisu od Osmana r.a. kojeg bilježe Buharija i Mislim:

“Ko sagradi džamiju, želeći time Allahovo zadovoljstvo, Allah će njemu napraviti sličnu kuću u Džennetu.”

Majka vjernika Aiša r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. naredio da se napravi džamija u svakom plemenu, tj. naselju i da se džamije redovno čiste i mirišu.

(Ebu Davud i Tirmizi)

2. Drugi vid održavanja džamija je duhovni, odnosno suštinski način. To podrazumijeva ispunjavanje džamija ibadetom, obavljanjem namaza, učenjem Kur'ana, spominjanjem Allaha, sticanjem znanja i podučavanjem, obnavljanjem korisnih nauka, obavljanjem itikafa i drugih dobrih djela u njima.

Oni ljudi koji i fizički i duhovno održavaju džamije u Kur'anu su posebno pohvaljeni i opisani najljepšim svojstvima. Njihove vrline su da čvrsto vjeruju u Allaha i u Sudnji dan. Nikakvi poslovi ih ne mogu odvratiti od spominjanja Allaha. Namaz obavljaju, zekat daju, nikoga se osim Allaha ne boje i oni su sigurno na Pravom putu.

Pojedinci i zajednice koji su brinuli o džamijama, gradeći ih i održavajući, svoja imena su ovjekovječili na obadva svijeta.

Ibrahim a.s. je postao imam svih muvehida – pravovjernih i otac vjerovjesnika zbog toga što je, između ostalog, sagradio i podigao najvrjedniju džamiju – Kabu u Mekki, a nakon toga i Mesdžidu-l-Aksa u Kudsu.

Naš Poslanik Muhamed a.s. čim je došao u naselje Kuba kod Medine prvo je napravio džamiju – mesdžidu Kuba.

Nakon toga, kada je ušao u Medinu temelje zajednice i društva je postavio tako što je sagradio svoju džamiju koja je druga džamija po važnosti u islamu.

Resulullah a.s. se posebno raspitivao i brinuo o ženi crnkinji koja je čistila džamiju, iako bi mnogi pomislili i rekli da je ona periferna osoba u društvu.

Sa druge strane, oni koji ruše džamije i zabranjuju da se Allah spominje u njima u Kur'anu su opisani kao najveći nasilnici, zulumćari i nepravednici.

Uzvišeni Allah veli:

“Ima li većeg nasilnika od onog koji brani da se u Allahovim džamijama ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se one poruše? Takvi bi trebali u njih samo sa strahom ulaziti. Na ovome svijetu doživjet će sramotu, a na Onom svijetu patnju veliku!” (El-Bekare, 114)

Tokom historije islama svjesni i vrijedni muslimani bi u svakom mjestu gdje bi formirali naselje prvo napravili džamiju, jer džamija je glavni orijentir za džemat i ona je kuća svakom bogobojaznom vjerniku, kako stoji u vjerodostojnom hadisu.

Tako i ovaj naš domovinski prostor – Bosna i Sandžak, pa i šire, svjedoči da su ovdje živjeli dobri muslimani koji su vodili računa o svojoj vjeri. To nam potvrđuju mnogobrojni vakufi, džamije, medrese, dućani, hanovi, hamami i drugi objekti koje su ostavili iza sebe, a koji su izvor snage i moći islama i muslimana.

Dušmani raznih boja dobro su znali da su džamije i općenito sva vakufska dobra garant opstanka istine, pravde i muslimana na ovim prostorima, pa su svu svoju energiju, a posebno u prethodnih stotinu godina, usmjerili na brisanje i uništavanje svih vakufa. Činjenice i jasni dokumenti govore nam da su sve džamije i vakufska dobra u potpunosti izbrisana u mnogim gradovima.

Ono što iskustvo pokazuje jeste i to da svi oni koji su čuvali džamije i vakufe sačuvani su, kako oni tako i njihovo potomstvo, i doživjeli su lijep završetak na dunjaluku, a na Ahiretu je nagrada mnogo ljepša i veća. A oni koji su uz podršku prokletog šejtana bili na strani onih koji su rušili džamije doživjeli su, baš kao što Kur'an i obećava, poniženje i loš završetak na ovom svijetu, a ahiretsko poniženje je veće i teže.

I ovdje kod nas na Sandžaku otet je veliki broj vakufa. Za mnoge nemamo nikakvih informacija gdje su se nalazili, a za sve one o kojima se zna pokrenut je proces za vraćanje istih Islamskoj zajednici, što je i Zakonom o restituciji zagarantirano.

Samo u Novom Pazaru je pored mnogih vakufskih objekata srušeno šest poznatih džamija, a zemljište na kojem su se nalazile uzurpirano. Te džamije su se nalazile u srcu novopazrakse čaršije i dodatno krasile ovaj grad. Naravno, radi se o Gazi Isa-begovoj džamiji, Ejup-begovoj džamiji, Kolo džamiji, Sofi Memi džamiji, Askerli džamiji i Ak Ilijas džamiji.

Islamska zajednica zajedno sa svojim vjernicima je nakon svoje reorganizacije i osnivanja Mešihata 1993. godine učinila mnogo da se sačuvaju postojeći, vrate oteti, a izgrade novi vakufi.

Islamska zajednica je i dalje odlučna kao nikada do sada da sačuva i vrati svaki pedalj vakufske imovine, a sve stare porušene džamije obnovi i podigne na lokacijama na kojima su bile i time djelimično vrati autentični, stari duh ove čaršije jer to ovaj grad i ovu ljudi zaslužuju.

Sretni smo što je stasala generacija koja je svjesna svojih temeljnih vrijednosti i koja će postići minimalno jedinstvo oko ključnih pitanja od općeg značaja za narod, a nema sumnje da je obnova Ejup-begove džamije jedno od tih važnih pitanja. Stoga, očekujemo podršku cijelog bošnjačko-muslimanskog ummeta u Sandžaku, kako od pojedinaca tako i od svih relevantnih institucija, da pomognu proces obnove Ejup-begove džamije u centru Novog Pazara.

U tom smislu, molimo Plemenitog Gospodara da nam pomogne i podari snage da ustrajemo na putu istine sve dok Ga ne sretnemo, a On da bude zadovoljan sa nama.

Amin