Kako uspješno odgojiti svoju djecu

Nema ničeg ljepšeg od toga da se postane roditelj, ali istovremeno, nema težeg zadatka od ispravnog odgajanja djece. Roditeljima i pedagoškim radnicima koji su dobrovoljno odabrali ovaj posao  misija odgajanja je mnogo lakša kada je rade s puno ljubavi prema ovom prelijepom emanetu. Kroz ovo izlaganje navest ćemo nekoliko savjeta bitnih za odgoj djece i mladih.

Najvažnije je naučiti dijete o posljedicama učinjenih djela. Roditelji trebaju pomoći  djetetu da razmišlja o posljedicama svojih djela, šta se dešava ako dijete uradi nešto dobro, a šta kada uradi loše, i to rječnikom koji ono razumije, shodno njegovom uzrastu. Treba naučiti dijete da je svima od koristi kada se ima kontrola nad svojim postupcima, da ako, na primjer, ne bude upadao drugima u riječ, bude bio strpljiv, čekao svoje vrijeme da pokaže šta zna i misli, i to činio jasno, razumljivo, društvo u kojem se nalazi će ga cijeniti. Ako bude vrijeđao drugu djecu, lagao, klevetao, niko ga neće željeti u svom društvu i niko ga neće cijeniti. Kroz cijeli proces odgajanja, ako se radi o porodici vjernika, roditelji će govoriti djeci šta njihov Stvoritelj voli i šta ne voli da dijete radi, sve u skladu s mogućnostima usvajanja njegovih spoznaja.

Veli narodna poslovica: “Stablo, dok je mlado, možemo saviti na koju hoćemo stranu, a kad ojača ne možemo nikako.” Znači, djelujmo što je moguće prije. Prema islamskim principima dijete treba početi odgajati čak i prije njegovog rođenja, tj. da roditelji djeteta usavrše svoj edeb, ponašanje, prije nego postanu roditelji. U sretnim islamskim porodicama dijete obavlja namaz, posti, uči Kur’an i u svemu je uzor drugoj djeci i okolini. Neke porodice muče veliku muku s odgojem njihove djece. Budemo li djetetu znali reći NE za neke stvari, ono će kasnije samo sebi znati reći NE kada su u pitanju poroci i druga loša djela. Ako roditelj počne popuštati, pretvarajući polahko NE u DA, dijete će naučiti kako da manipuliše u dobijanju sve veće slobode koja ga može odvesti na stranputicu. Kad djeci sve ili mnogo toga puštamo na volju, mi im tako nesvjesno činimo „medvjeđu“ uslugu. Dijete misli da će sve što bude poželjelo dobiti kao servirano na poslužavniku.

Dijete treba naučiti koja prava ima, ali i koje obaveze treba činiti. Školarac treba naučiti da razumije prioritete, tj. naučiti raditi stvari koje mu se baš i ne dopadaju u tom trenutku, recimo,  da prvo uradi školsku zadaću prije nečega drugoga što voli raditi. Najvažnije od svega je da roditelj bude dobar primjer i uzor svojoj djeci. Ne možemo od djece tražiti da razviju vrline koje sami nemamo, a ona su odlični imitatori starijih. Naučimo djecu da budu skromna i zahvalna na onome što su im roditelji u stanju pružiti. Skromnost i zahvalnost su izuzetno dobre vrline u teškim i kriznim vremenima koja svakome mogu doći. Naučimo ih da cijene ono što imaju. Oduvijek je bilo poslušne i skromne djece, a s druge strane i neposlušne djece s megalomanskim apetitima i željama. U slučaju da smo bogati, naučimo djecu da budu odgovorna, humana i marljiva, te da znaju da je svako materijalno stanje promjenjive prirode, a da se moralne vrijednosti trajno vrjednuju.

Naučimo ih da ne trebaju, na drugu djecu u školi i drugdje, biti ljubomorna radi  njihovih sposobnosti i talenata, već učiti od takvih, razvijajući postepeno vlastite sposobnosti, vještine i talente. Također, naučimo svoju djecu da obavljaju neke od kućnih poslova. Ako ne bismo ništa tražili od djeteta po pitanju kućnih obaveza, ono bi moglo zaključiti da je previše važno da se zamara tako “nebitnim” poslovima, poput kućanskih i kasnije, kao odrastao čovjek, bio bi nesposoban da se snađe kad mu najviše bude trebalo. Razvijajmo kod naše djece spoznaju o Bogu, poznavanje islamskih propisa, vrlinu pomaganja drugima, humanost, poznavanje svog identiteta, kulture, tradicije, ekološku svijest, sportski duh i druge vrijednosti.

Mnogo je važno da djeci u razvoju ne serviramo rješenja problema, već da im pomažemo da sami dolaze do tih rješenja.

Pomažimo im da shvate da nisu bolja od  druge djece, koje možda život nije mazio, već da su oni ti koji imaju bolje okolnosti u životu, da je život nepredvidiv, da se svakome mogu desiti izvjesne stvari, gubitak članova porodice, siromaštvo i slično. Onaj ko je uporan u postizanju svog cilja ne odustaje lahko kada doživi kakvo razočarenje i neuspjeh. Upornost je vrlina koja se stiče iskustvom. Dijete nije moglo ni naučiti hodati dok koji put nije palo, pa je onda prohodalo. Takvo je stanje i kasnije u životu. Naučimo djecu da prihvataju konstruktivnu kritiku, jer ćemo tako i sebe i njih poštedjeti boli. Ako uvijek budemo izvlačili djecu iz problema koje su sami sebi prouzrokovali, ta djeca ih nikad neće naučiti rješavati. Upadat će iz jednog problema u drugi, a roditelji će cijelog svog života „gasiti požare“ koje oni „zapale”. Tako neće biti sretni ni roditelji, ni njihova djeca.

Imati odgovorno dijete znači imati pouzdano dijete. Roditelj koji sa svojim djetetom provodi vrijeme, razgovara, onemogućit će njegovo višesatno gledanje  u neki od ekrana, a i dijete će uvidjeti da je važan sagovornik svom roditelju. Djeca trebaju naučiti da nam moralne vrijednosti pomažu da jasno razlikujemo dobro i zlo. Moralne se osobe ne vode njihovim trenutnim raspoloženjima i osjećajima, već čvrstim principima koji im služe kao moralni kompas. Moralne osobe su poštene i dobre i kad ih niko ne vidi, jer su uvijek svjesne Božijeg prisustva. Djeca su, u današnjem vremenu, stalno bombardovana iskrivljenim porukama, lažnim vrijednostima preko rijaliti programa, agresivnih crtaća, razgolićenih voditeljica i gošći određenih emisija, nepristojno odjevenih pjevačica itd. Danas ona često mogu biti zbunjena u razlučivanju dobrog i lošeg puta i tada je uloga svjesnih roditelja u njihovom odgoju od najvećeg značaja. Pomozimo djeci da razluče šta je pošteno, a šta ne; šta je istinski kulturno, a šta kvazi kulturno; koje su prave, a koje lažne vrijednosti. Nastojimo logičnim argumentima uticati na dječiju savjest i njegovo donošenje ispravnog stava o svijetu u kojem živi. A kada naše dijete postupa ispravno u izvjesnim situacijama, trebamo ga pohvaliti i objasniti zašto je njegovo djelo hvale vrijedno. Dokažimo mu da smo ponosni na njega.

Glas islama 299, strana 18, Islamske teme , Doc. dr. Mersada Nuruddina Agović