Muftija Zukorlić je rušio brane koje nas dijele

“Tako mi vremena – čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.” (Časni Kur’an, sura Al-’Asr – Vrijeme)
Malo je ljudi koji svojim životom nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, koji su svojom velikodušnošću sposobni srušiti onu vještačku branu koja dijeli nacione, vjere i uvjerenja. Podstaknut tim spoznajama, ali i znatiželjom, ljubopitljivošću i željom da pokažem da baštinim slična uvjerenja, inicirao sam razgovor sa tadašnjim muftijom Zukorlićem. Iz našeg razgovora ponio sam toliko impresija da sam kasnije u neposrednim razgovorima, na predavanjima, pa i televizijskim emisijama, na veliko zadovoljstvo publikuma interpretirao taj razgovor, ostajući do kraja fasciniran Muftijinim duhom, razumijevanjem, erudicijom, ali i neposrednošću i velikodušnošću koju mi je toga dana tako raskošno ukazao. Muftija je bio i ostao čovjek najdublje porinut u duhovnost islama, dosezao u svom duhu vremena ashaba, pa i ensarija, ali i čovjek tradicije, nasljednik ljudske duhovne baštine koji je brinuo za očuvanje onog znanja i duha čiji tragovi u ljudskom nasljeđu bude aktivnu potragu za onim neprolaznim, univerzalnim, vječnim. Toliko puta je znao ponoviti da “teži tome da Bošnjaci budu poštovani u svojoj državi Srbiji”, a zatim i ponoviti da svi mi moramo raditi na pomirenju i oprostu koji će nas sve intenzivnije spajati i ujedinjavati. Muftija Zukorlić je u samom sebi, u svom duhu i djelu, srušio onu neprirodnu branu koja nas na Balkanu, nažalost, još uvijek dijeli, branu između Istoka i Zapada, islama i pravoslavlja, molitve i dove, vjernika i onih koji će to tek postati, Rumija, Selimovića i Skendera Kulenovića… U svakom je od nas, negdje u zametku, zavještano neko usavršavanje i na nama je da to osvijestimo i nastavimo duhovno zavještanje pomirenja i oprosta koje nam je ovaj veliki čovjek toliko puta ukazao.
Molimo Allaha dž.š. da mu podari Džennetu-l-Firdeus, a porodici i cijelom bošnjačkom i muslimanskom ummetu, ali i svom dobronamjernom narodu, sabur.
“Meni najbliži od vas bit će o¬ni koji imaju najljepši ahlak (karakter), koji su skrušeni i koji mire i zbližavaju.” (Hadis Allahovog poslanika Muhammeda s.a.v.s.)

Piše:Milo Šćekić

Glas islama 315, decembar 2021.

Rubrika:Tema broja