Džematlije moraju preuzeti vodeće funkcije

Veliki broj muslimana smatra da je islam samo za džamiju. To je jak pokazatelj da nešto krupno nije u redu, odnosno da je temeljna stvar poljuljana. Kada kažem islam van džamije mislim prije svega na življenje islama kroz društveni aktivizam, odnosno mijenjanje zajednice nabolje. Najbolji kadar u svim dijelovima društvenog života je čovjek musliman koji prakticira vjeru. Zato smo dužni da učestvujemo u uređenju zajednice, da je unapređujemo i zauzimamo mjesta donosioca odluka kako bi zaista mogli da ostvarimo značajan napredak.
Nestručnim i pokvarenim donosiocima odluka najviše odgovara musliman koji je islam sveo jedino na džamiju, tako da mogu nesmetano da vladaju svima osim džamijom, a kada se to desi, na kraju postanu upitne i same džamije, odnosno privatni vjerski život. Pasivnošću muslimana, džemata, ne gube samo muslimani, gubi i cijelo čovječanstvo.
Kao muslimani posjedujemo najveći misaoni sistem u historiji ljudskog roda, najsvjetlije primjere i dokaze da je islamski odgojena ličnost najbolji nosilac emaneta i vlasti na svim nivoima. Muslimani se moraju odreći asketskog načina života iza kojeg se krije izbjegavanje odgovornosti za stanje u kojem žive. Asketizam muslimana unutar društva ogleda se u tome da je njemu odvratno gomilanje novca i zloupotrebljavanje moći, ali ne i preuzimanje vodećih funkcija u zajednici.
Ono što daje snagu vjerniku svakako jeste ibadet, džamija, dersovi i učenje, a plod toga mora biti pozitivno djelovanje i mijenjanje sredine. Svaki musliman ima obavezu da pruži svoj doprinos onoliko koliko može. Sjetite se samo kada je Poslanik s.a.v.s. vidio siromašne ljude u poderanoj odjeći, čak je i njih podstakao da udjeljuju sadaku rekavši makar pola datule. Naravno, to nikoga neće najesti, ali je poenta da svako učestvuje koliko može.
Ne postoje u islamu pasivni muslimani, koji ako ne mogu da daju doprinos, neće da daju nikakav doprinos. Svako treba da pruži svoj doprinos shodno situaciji i mogućnostima. Zašto da musliman koji je izuzetan ekonomista ne teži položaju kojim će moći da upravlja budžetom i fondovima koji koriste muslimanima. Zar on ne bi bio, u najmanju ruku, najsigurniji za tu funkciju. Džematlija medicinar je obavezan da stremi položaju kroz koji će unaprijediti liječenje pacijenata i iskorijeniti korupciju, ili makar biti svijetli primjer ljekara koji ne uzima mito. Džematlije učitelji, arhitekte, pisci i novinari, džematlije odbornici, ljudi koji žive stalno svjesni da će polagati račune za svoja djela, najbolji su izbor i obavezni su da teže mjestu koje će koristiti muslimanskoj zajednici i čovječanstvu.
Jako je važno da učene glave među džematlijama preuzmu odgovornost. Zašto? Zato što znaju procijeniti da li zaista postoji potreba za promjenom. Kada uklanjamo loše stvari moramo vagati na osnovu čega se djeluje. Zato, ako će uklanjanje nekog munkera proizvesti mnogo veći šer, onda se to neće poduzimati. Za takva vaganja potrebna je mudrost, učenost i iskustvo.
U kontekstu mnogih zlih pojava, kada čovjek stvarno nekada nije u mogućnosti da uradi ili kaže nešto zbog posljedica koje bi bile gore, kada negira to srcem, to negiranje mora da se proprati i potvrdi djelima, u suprotnom je lažno. Ne može se mrziti pijenje alkohola, a sjediti za stolom gdje se toči isti; ili negira srcem blud i nemoral, a biti u nekom takvom okruženju. Dozvoliti okruženje kojim upravljaju neuki, kriminalci, bludnici i kockari sramota je za svakog muslimana. Po prirodi, mi se sukobljavamo, a obećano je muslimanima da će ovakve pobijediti, u smislu da ne upravljaju brodom u kojem se nalaze safovi.
Ovaj tekst je poziv džematlijama na buđenje, nikako ukor. Iako nisu idealni, džematlije su najbolji naši ljudi. Svakako da je džematlija malo, ali uz to je još tragičnije kada su pasivni. Darovi i sposobnosti jednog muslimana koji je blizak vjeri obavezuju ga da te darove dijeli sa narodom i da bude u službi naroda. Posebno ako to može. Zajednica koju većinski čine muslimani bit će uvijek ogledalo tih muslimana, njihove svijesti o društvenoj odgovornosti i poimanju islama. Pogledajte gdje živite i sami procijenite koliko smo kao muslimani uspijeli.

Glas islama 316

Rubrika : analize

Autor:Haris Ibrahimović