OPTIMIZAM KAO STROGA DUŽNOST

Optimizam je pozitivno gledanje na svijet, život i smrt. To je svjesno donošenje odluke da ćemo se suočiti sa problemima koji nas okružuju, kao i naše ubjeđenje da će ishod tog suočavanja biti dobar. Šta god da se desi, nakon iskazanog optimizma, to je ono što je za nas najbolje. Posljedica optimizma i ulaganja našeg maksimalnog truda u ostvarivanje određenih vrijednosti jeste unutarnji mir i sreća u nama, a i samo saznanje da smo dali sve od sebe, nadajući se dobrim rezultatima, usrećuje nas. Čovjek kao Božije stvorenje posjeduje ogromne potencijale da se suoči sa opasnostima i riješi mnoge probleme i obaveze. Sputati ga u tome može samo pesimizam.
Pesimizam, u suštini, treba prognati iz ljudskih života, mada neki vele da treba sačuvati malu količinu samo u slučaju kada trebamo biti obazrivi ili pripravni, u slučaju kada bi nas potpuni optimizam mogao isuviše opustiti i dovesti u opasnost. Također, tu su i primjeri majki koje pretjerano brinu za svoju odraslu djecu koja su odsutna u strahu da im se šta loše ne desi. Postoji narodna izreka koja kaže: ,,Daj mi Bože šta mi žena misli, a ne daj mi šta mi majka misli (i čega se boji)”, što se hoće reći da se žena najčešće boji da joj muž ne zavoli drugu, a majka da joj neko sina ne povrijedi. Optimisti tokom života koriste molitvu, dovu i mnogo se oslanjaju i uzdaju u Božiju pomoć. Vjernici su, stoga, mnogo optimističniji, jer znaju da im je optimizam farz – stroga vjerska obaveza.
Optimizam najbolje pulsira kada je povezan sa idejama i hrabrim srcima, a čovjek bez ideja je kao ptica bez krila. Dok podižemo druge i učimo ih optimizmu i sami rastemo i napredujemo. Optimizam kao životni pravac nudi svoje velike prednosti. Istraživanja pokazuju da on utiče na zdravlje čovjeka, kao i na dužinu ljudskog života, uz poštivanje Božijeg kadera. Zatim, utiče na čovjekov izgled, osmjeh i stabilno držanje. Optimistu ćemo primijetiti po lijepim i optimističnim riječima. Ako neko kaže: “Bit će bolje”, on time sluti na bolje, a ako kaže: “Učinit ću sve što mogu da popravim ovu situaciju”, on je već počeo sa činjenjem promjena i kao takav pozitivno utiče na okolinu i društvo.
Optimista je siguran da će uspjeti savladati životne prepreke, pa zato i upornije pokušava, te ima više uspjeha od drugih. On tvrdi da su teškoće prolazne i sjeća se kur’anskog ajeta koji glasi u prijevodu: ,,Zaista, poslije muke dolazi olakšanje.”
Optimisti su uspješniji od pesimista, zdraviji, prilagodljiviji, uporniji i imaju više nade, duhovnu i mentalnu spremnost, poteškoće smatraju izazovom i prilikom da nauče nešto novo. To je vrijednost koju treba učiti, usavršavati i njegovati. Veliki učinak na razvoj optimizma imaju lijepe riječi koje ne koštaju mnogo, a puno postižu. Lijepe riječi su kao stablo sa bogatom krošnjom i danas, kao nikada prije, čovječanstvo je u potrebi uzimati lijep plod sa jakog stabla, govoriti lijepe i optimistične riječi, pojedinci trebaju voditi plodonosne dijaloge, boriti se za pravdu i pomirenje među svim ljudima dobre volje.

Glas islama 317

autor: doc.dr. Mersada Nuruddina Agović

Islamske teme