Izazovi vjere pogrešno razumijevanje sunneta

Živimo u vremenu kada se tradicionalne vrijednosti relativiziraju, predstavljaju prevaziđenim, zaostalim, a na njihovo mjesto se nameću novi pogledi koji su sa stanovišta vjere diskutabilni. Sve vjersko-tradicionalno stavlja se u drugi plan, a tekovine navodnog modernog doba predstavljaju se kao suštinske vrijednosti društva.
Ono što nas kao vjernike itekako zanima jeste utjecaj raznih faktora na našu vjeru, kulturu i općedruštvene tokove kroz koje kao generacija prolazimo. U komunističkom periodu na islam i odlike islamske kulture gledalo se kao na zaostavštinu prošlosti, ostatke azijske kulture koja je, navodno, strana evropskoj kulturi. Međutim, komunizam i pored svoje brutalnosti nije uspio potisnuti islam sa ovih prostora, ali isto tako nije uspio promijeniti ćud vjernika i suštinu vjere kod muslimana. Muslimani na našim prostorima su kroz razne vidove aktivnosti uspjeli očuvati iskonske vrijednosti vjere u svom životu. Muslimani na Balkanu su uspjeli dokazati da su oni dio evropskog kulturološkog miljea i na taj način su autentični promoteri evropskog islamskog kulturološkog faktora.
Međutim, ako danas analiziramo odnos centara moći spram islama i muslimana, posebno u Evropi i na Balkanu, vidjet ćemo kako se napadi na našu vjeru ponovo javljaju i oni, poput morskih talasa, malo se primire, pa ponovo udare, nasrću još jače nego prije.
Nastoji se nametnuti utisak kako su muslimani na Balkanu strano tkivo u nekom „njihovom organizmu“. Zato oni ponovo postaju legitimna meta, ponovo su smetnja i prijetnja…
Danas se nad muslimanima ovih prostora od strane centara moći primjenjuju drugačije metode koje mi prepoznajemo, ali koje široke mase možda ne prepoznaju u dovoljnoj mjeri.
Nekada, pa i donedavno, neprijatelji islama i muslimana na ovim prostorima koristili su brutalne metode etničkog čišćenja i protjerivanja muslimana sa njihovih vjekovnih ognjišta, a danas se koriste različite metode i druga sredstva. Cilj je da se islam i muslimani dehumaniziraju, predstave kao legitimna meta, a to, prije svega, kroz njegovo pogrešno predstavljanje i promociju. Pored brojnih metoda koriste se i one perfidne i prikrivene, a tiču se vjere. Analizu drugih metoda treba prepustiti misliocima čija je struka oblast u kojoj se jave, međutim zloupotreba vjere, posebno Sunneta, nešto je što treba da bude predmet našeg interesiranja.
Zloupotreba vjere, između ostalog, ogleda se u pokušaju nametanja rigidnog poimanja i prezentacije islamskih principa, površno i pogrešno poimanje kulture, običaja i tradicije.
Nije slučajno da slabljenjem islamskih država, te dekadencom nauke i nivoa obrazovanja, kao i devastacijom cjelokupnog društvenog sistema u islamskim državama, muslimani se nanovo suočavaju sa devijacijama koje su svojstvene za dekadentna, zaostala društva. To su, prije svega, bespotrebne rasprave, besmislene polemike, revizija historijskih događaja, relativizacija već usvojenih principa, zapostavljanje prioriteta, konfuzija misli i postupaka itd. Nažalost, ni muslimani na našim prostorima nisu ostali imuni od sličnih pojava i tendencija.
Ono što nas posebno zanima jeste pokušaj da se ličnost Muhammeda, alejhiselama, predstavi u pogrešnom svjetlu.
Svjedoci smo da se zadnjih decenija u vjerskom diskursu na ovim prostorima isuviše govori o trivijalnim stvarima vjere, a zapostavljaju se krucijalne vrijednosti iste. Kao da je preko noći na ovim prostorima otvorena polemika o bradi, načinu odijevanja, o tekfiru, načinu obavljanja namaza itd. Neko je ciljano ubrizgao virus rasprave, što dovodi do podjela i u konačnici slabljenja muslimanske zajednice. Dok govorimo o trivijalnim stvarima istovremeno zapostavljamo krucijalne postulate čime se gubi suština.
Poruka Muhammedove a.s. misli, suštinski Sunnet, način djelovanja i dalekosežni rezultati njegovog djelovanja na taj način se potiskaju u drugi plan.
Dakle, suočeni smo sa pokušajem da se lik i djelo Muhammeda, alejhiselama, predstavi površno, parcijalno i minorno, te da se zapostave suštinska značenja Sunneta, ona značenja i vrijednosti koje imaju potencijal da društvo i narode vode prosperitetu, boljem životu…
Logično pitanje bi bilo zašto se to radi i čemu to vodi?
Odgovor je jednostavan. Način življenja, principi i ustrojstvo koje je izgradio, te trasa koju je utabao vodi prosperitetu zajednice koja to odgovorno i dosljedno primijeni. Dakle, primjena poruka Muhammeda a.s. nužno dovedi do prosperiteta društva i boljeg života svakog pojedinca. To se i desilo onda kada su društva primjenjivala suštinske poruke islama, a ne samo deklarativno i površno. Dakle, radi se o dokazanom i primjenjivom modelu, što očigledno određenim centrima moći smeta. Oni nastoje da odstrane sve faktore koji doprinose prosperitetu muslimanskih zajednica, a što je zasnovano na vjersko-duhovnim temeljima.
Onda kada se ispostavi da primjena sunneta Muhammeda a.s. ne daje rezultate, ne tražimo krivca u Sunnetu, ali ni u ljudima, muslimanskim masama niti društvenim okolnostima, već krivac se krije u pogrešnoj percepciji Sunneta ili islama uopćeno, te pogrešnoj primjeni u životu, što će sasvim logično proizvesti loše rezultate.
Šejh Muhammed el-Gazali kao i drugi vodeći islamski mislioci u prošlom vijeku kao rezultat njihovih vizionarskih pogleda na život upozoravali su na opasnost površnog razumijevanja vjere i pogrešne prakse. Oni su dobrim dijelom uspjeli da raskrinkaju pozadinu tih nastojanja, ali i da nagovijeste posljedice takvog pristupa, posebno u sredinama gdje vjerska naobrazba nije na zavidnom nivou. U sredinama gdje je nivo svijesti i vjerske naobrazbe razvijen, ovakva tumačenja su nešto što se brzo liječi i što nema izgleda za dugoročno opstajanje i time su posljedice manje. Dok, u sredinama u kojima je vjerska naobrazba slaba i gdje muslimani nemaju razvijen sistem, tamo je opasnost veća, a posljedice bivaju fatalne. Sasvim je sigurno da je urušavanje obrazovnog sistema u muslimanskim zajednicama, kao posljednje brane očuvanju temeljnih vrijednosti društva, upravo posljedica nastojanja da se nanese konačni udarac islamskom sistemu vrijednosti. Naša je uloga da kao i svaka generacija tokom ovih skoro hiljadu i petstotina godina nosimo emanet vjere odgovorno, te da islam uopćeno, a Sunnet posebno tumačimo ispravno sa svim značenjima, vodeći računa o finesama, ali nipošto ne zapostavljajući suštinu. Obaveza kao svjesnih alima u svakom vremenu jeste da učinimo sve što je do nas da zaštitimo Sunnet od pogrešne interpretacije, zloupotrebe i suzbijemo štetne tendencije. Uzvišeni u Kur’ani-kerimu kaže: „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor.“
Dakle, model koji je primjenjiv, svrsishodan i koristan. Ako razmislimo o suštinskoj ulozi Sunneta, zapravo, dolazimo da zaključka da je to model koji je uspostavljen, ali ne samo za jedno vrijeme i geografski prostor. Da bi bio primjenjiv, svrsishodan i koristan bilo je potrebno da bude adaptibilan, fleksibilan, a u nekim segmentima i varijabilan. Ova svojstva su mu omogućila da kao model i sistem vrijednosti opstane tokom dugog vremenskog perioda, ali i da bude odgovarajući za različite kulturološke osobenosti brojnih naroda koji su primili islam.

Glas islama 317,

autor: prof.dr. Hajrudin Balić

Islamske teme