DOBRIM DJELIMA U UČAJLUCIMA DO DŽENNETA

U našoj islamskoj tradiciji izraz učajluci (tur: UČ što znači tri i AJLUK što znači mjesečna plata ili dohodak, pri čemu se misli na tri mjeseca u kojima je nagrada za dobra djela mnogostruka), zajednički je naziv za mjesece redžeb, ša’ban i ramazan. To je period kada se oduvijek intenzivirao naš ibadet. Prva mubarek noć mjeseca redžeba u našem narodu se naziva Lejletu-r-Regaib, a nastupa uoči prvog petka u mjesecu redžebu. Muhammed a.s. je učio slijedeću dovu pri ulasku u mjesec redžeb: “Allahumme barik lena fi redžebe, ve ša’bane, ve beligna ramadan.”
Period učajluka, u kome se nalazimo, prilika je da se približimo Božijoj milosti kakvu nam opisuje hadis u kojem je Muhammed a.s. rekao: “Uzvišeni Allah kaže: – Ja sam u stanju učiniti Svome stvorenju ono što o Meni misli i s njim sam kad Me spomene. Ako on Mene spomene u sebi, Ja njega spomenem u Sebi; a ako Me on spomene u nekoj skupini, Ja njega spomenem u skupini boljoj od nje. Ako se on Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan lakat; a ako se on Meni približi za jedan lakat, Ja se njemu približim za jedan hvat. Ako on Meni ide običnim hodom, Ja njemu idem žurno.” Zato iskoristimo ovo vrijeme da djelima dosegnemo do konačnog cilja, do Dženneta, a posebno kroz naredna četiri djela.
Džennet se svakim danom gizda i uljepšava te jedva čeka da u njega uđu četiri vrste osoba, kao što se i zemlja gizda i uljepšava drugoj zemlji kada na njoj vjernik ili vjernica klanja. Taj dio zemlje će na Sudnjem danu svjedočiti da je tu Allahov rob klanjao. Kada vjernik preseli zemlja se takmiči gdje će on biti ukopan i poseban miris se tada širi. Sretne skupine za kojima Džennet čezne su:

Postači
U Džennetu postoje posebna vrata, koja se zovu Rejjan na koja će ući samo postači. Post je najiskreniji ibadet. Samo Allah dž.š. zna da li postimo. Na primjer, kada klanjamo mogu nas drugi vidjeti, posebno kada klanjamo u džamiji; kada na hadž idemo, gotovo svi znaju; kada nekog pomažemo i to se sazna, ali kada postimo to nikome ne možemo dokazati osim Svome Gospodaru radi Kojeg postimo. Zato je post samo Njegov i On će za njega posebno nagraditi.

Oni koji uče Kur’an
Ovdje se ne misli na one koji čuvaju presovan Kur’an u ormarima, već se misli na one koji ga uče, iščitavaju i žive po njemu. Kur’an je postao najveći garib i jetim u našim kućama. U našim kućama najviše Dedžal-televizor radi, onaj koji nam meleke rastjeruje. A kada se Kur’an uči meleki dolaze, slušaju, donose bereket i ljubav na to mjesto gdje se Kur’an uči. Zašto nam danas manjka ljubavi i što nam u kući nema smiraja i sreće? Zato što smo otjerali meleke, a logično gdje nema meleka tu su prisutni džini i šejtani. Ne može nam biti fino kada Kur’an ne učimo uživo. Allah Se objavio govorom, a ne slikom, zato se Kur’an uči i sluša. Kur’an razvija memoriju: što više Kur’ana znamo napamet, imat ćemo nagradu deset sevapa. Pa šta ima vrjednije od Kur’ana? Kur’an je Allahovo uže koje nas povezuje sa nebesima, sa Allahom. On je naš ustav, vodič, zagovarač, svjetlost, milost, uputa i lijek. Hrana i voda na koju se prouči bilo šta iz Kur’ana, nije istog sastava, a ko ne vjeruje neka odnese u hemijsku laboratoriju, pa će se uvjeriti. Zato hrana i voda koja ostane iza vjernika je lijek, jer on jede i pije sa bismillom, dok je bolest jesti i piti iza grješnika i mogli bi ograisati. Zar nismo počašćeni Kur’anom? Zato Allah Uzvišeni i kaže: „Kur’an je veličina vaša.“ (El-Enbija, 10)

Oni koji jezik čuvaju
Jezik čuvaju samo oni kojima se Bog smilovao. Recimo, u jednoj predaji se kaže da je ogovaranje gore od zinaluka, pa čak i od kamate. A šta ima gore od kamate kada je jedan dinar kamate kao trideset šest zinaluka ili kao da sa majkom općimo. Neuzubillah! Blago onima koji jezik čuvaju od harama. U Džennetu nema ružnih riječi, pa ko hoće u Džennet neka bira fine riječi ili neka šuti. Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s. Ebu Zerru: „Dvije osobine najviše uvode u Džennet, a to je šutnja i lijepo ponašanje.“ (Tirmizi). Šta nas košta da lijepo pričamo i da se lijepo ponašamo. Danas, u ovoj bezbožničkoj civilizaciji, imam osjećaj kao da su ljudi oboljeli od ružnoće, vampira i prikaza. Što si veća nakaza sve si više u trendu. Recimo, danas su izlizane i poderane pantalone duplo skuplje od normalnih pantalona. Ljudi su postali kao roboti, bez osjećaja, nema nježnosti, ljubavi i ašikovanja. Riječi, iako su fine, bez ukusa su, jer u njima nema prave ljubavi. Ko danas piše ljubavne stihove kada imamo facebook, mailove i mobitele. Sada u virtualnom svijetu baš svako može oćejfiti bez stida, dok sjedi za kompjuterom i sam samcat kuca poruke i bez stida piše šta god želi. Kako je Iblis l.a. izmislio način da se srozamo do dna.

Oni koji dijele i pomažu drugima
Oni koji mogu i osjećaju potrebu da dijele su čiste duše, koji ne umiju mrziti. Njima je draže što dijele, više nego onima što uzimaju. Njima će Allah dž.š. reći na Ahiretu: „Vi ste na dunjaluku dijelili, pa i sada ovdje podijelite svoja dobra djela i Mojom Milošću uđite u Moj Džennet.“ Kada neko udijeli sadaku ona mu odgovori:
– Bila sam mala, sada sam velika,
– Bila sam malobrojna, sada sam mnogobrojna,
– Bila sam prolazna, sada sam vječna,
– Bila sam ti neprijatelj, sada sam ti prijatelj,
– Do sada si ti čuvao mene, sada ja čuvam tebe.
Pomoći bratu kada mu zatreba jednom u životu vrjednije je od mjesec dana boravka u džamiji. Omer r.a. bi govorio: „Nemojte cijeniti onoga koji puno klanja i posti već onoga ko puno pomaže ljudima.“ Šejtanu je najdraži škrt pobožnjak. Resulullah a.s. se kune da onaj ko dijeli neće umanjiti svoj kapital.

Glas islama 317,

autor: msc. Harun ef. Eminagić

Islamske teme