HomeGlas islamaAnalizeAllah zna, a vi ne znate 29. Marta 2022. Analize, Glas islama 1385 “Elif lam mim. Ovo je knjiga u koju nema sumnje. U njoj je uputa za bogobojazne.” U njoj se, poštovana braćo, nalazi veličanstveno pravilo koje ima izuzetno pozitivan učinak na živote onih koji su ga pravilno razumjeli i koji se ponašaju u skladu s njim. To pravilo usko je vezano za jedan od stubova imana, a to je vjerovanje u Allahovo određenje i sudbinu – kadā i kader i ono je sadržano u riječima Uzvišenog: “Možda vi nešto ne volite, a ono može biti dobro za vas; možda nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate!” (2:216) i riječima: “Pa moguće je da nešto mrzite, a da je Allah u tome veliko dobro dao.” (4:19) Šta zapravo znače ove riječi i šta nam Uzvišeni njima želi poručiti? U kući kušnje koja se Dunjaluk zove, čovjeka, Allahovom dozvolom i određenjem, često pogađaju razna iskušenja koja mu nisu draga, koja mu donose tugu i duševne tegobe, zbog kojih gubi nadu i misli da će ga koštati života i potpuno uništiti, a onda Allah da, pa iz tih iskušenja izađe sa ogromnim dobrom. Koliko je samo dobra koje je ljude snašlo odakle su se najmanje nadali. Također, ispravno je i obrnuto: čovjek voli neke stvari i uporno želi postići nešto jer mu se čini da je u tome veliki hajr za njega, a u stvarnosti se to završi vrlo loše i ispostavi se da je bilo negativno za njega. Zato, ako ovo kur’ansko pravilo shvatimo pravilno, ali ne samo to već u njega čvrsto vjerujemo, to može biti jedno od najboljih sredstava za duševni mir, za prevenciju, ali i za liječenje depresije, bolesti koja je u velikoj mjeri prisutna kod ljudi. U kur’anskim kazivanjima, historijskim izvorima i svakodnevnom životu možemo naći brojne primjere ostvarenja ovog pravila. Kazivanje o Musa a.s. Ko bi pomislio da će Musa a.s, neko koga je majka kao novorođenče pustila niz vodu i neko zbog koga je naređen pokolj sve muške djece u Egiptu, ostati živ i da će se o njemu brinuti i odgajati ga u sopstvenom dvoru onaj koji je zbog Musaa i naredio pomor muške djece. Allahov i njegov neprijatelj. “I Ja sam učinio da te svako voli i da rasteš pod okom mojim.” (20:39) Ko god ga je vidio zavolio ga je, pa čak ni Faraon nije mu mogao odoljeti. Kazivanje o Jusufu a.s. Kazivanje o Jusufu a.s. jedno je od najupečatljivijih kur’anskih kazivanja u kojem se možda i najjasnije očituje ovo kur’ansko pravilo. Htjeli da ga ubiju i u bunar bacili, ali on nije umro; odvojili ga od oca iz zavisti jer ga je najviše volio, ali se ljubav njegovog oca prema njemu samo povećala; prodat da bi bio rob, a postao ministar finansija. Allah zna, a vi ne znate. Kur’ansko kazivanje iz sure Kehf Kur’ansko kazivanje iz sure Kehf o dječaku čiji su roditelji bili vjernici, a kojeg je ubio Hidr, po naredbi Uzvišenog Allaha. Hidr je svoj postupak obrazložio riječima: “Što se dječaka tiče – roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg.” (18:80) O ovom primjeru naročito neka razmisle roditelji kojima je Allah dž.š. uskratio blagodat potomstva, jer im njegove pouke mogu pomoći da otklone tugu i očaj, da osjete duševni smiraj. Ako ste od tih roditelja, pokušajte na to iskušenje gledati kao na Allahovu milost jer možda vam je Allah dž.š. uskratio blagodat poroda da bi vas sačuvao velike nesreće, budući da dijete itekako može biti uzrok roditeljske tuge, ukaljati čast, biti uzrok da roditelji skrenu s Pravog puta, a samim tim i potpune propasti na ovom i na onom svijetu. Ummu Selema r.a. kazuje da je čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Nema nijednog roba kojeg zadesi neka nesreća, pa izgovori: ‘Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Nagradi me, Allahu, za moju nesreću i daj mi bolje od nje’, a da ga Allah neće nagraditi za njegovu nesreću i namiriti mu bolje od onog što je izgubio.” Ummu Selema r.a. kaže: “Nakon što je umro Ebu Selema, izgovorila sam ono što mi je naredio Allahov Poslanik a.s, pa mi je Allah, u zamjenu, podario boljeg od njega – dao mi je Allahovog Poslanika s.a.v.s.” U ovom kazivanju govori se o tome kako se Ummu Selema r.a. u početku dvoumila izgovoriti dovu, jer je govorila sebi: “A ko može biti bolji od Ebu Seleme”, muža kojeg je izgubila. Ali, kada je odlučila i proučila dovu, Allah dž.š. podario joj je dobro o kakvom nije ni sanjala. Šejh Tantavi, Allah mu se smilovao, navodi kako mu je jedan prijatelj pričao da je poznavao čovjeka kojeg je Allah sačuvao avionske nesreće. Jednog dana taj je čovjek pošao na poslovno putovanje izuzetno važno za karijeru, ali je zaspao dok je na aerodromu čekao let i ukrcavanje u avion. Probudio se veoma žalostan i ljut, koreći sebe jer je, propustivši let, upropastio vrlo dobru poslovnu priliku. Međutim, kada je saznao da se avion na koji je zakasnio srušio i da su svi putnici poginuli, prisjetio se Allahovih, dželle šanuhu, riječi: “Možda vi nešto mrzite, a ono je dobro za vas.” U Saudijskoj Arabiji, državi u kojoj sam se školovao, slušao sam razne primjere gdje su ljudi nakon izuzetno teških iskušenja izlazili iz njih kao bolji vjernici. Ljudi koji su zbog nasilja, dilovanja droge i drugih iskušenja osuđeni na višedecenijsko izdržavanje kazne, izađu iz zatvora kao potpuno preporođene ličnosti, kao alimi, čuvari Allahove knjige… Puno je primjera i ovdje kod nas da se ljudi nakon što izgube oca, majku, dijete, poslije bolesti i drugih iskušenja, vrate Allahovoj vjeri. Iskušenja koja su ih približila Gospodaru, poslata su im kao milost od Njega. Trudimo se da radimo dobro, poduzmimo sve korake, a zatim se oslonimo na Allaha svjesni da On, dželle šanuhu, određuje kako će se završiti naši poslovi. A ako rezultat bude drugačiji od onoga što bi voljeli, imajmo u vidu da Allah dž.š. najbolje zna šta je za nas najbolje, jer dobro je u onome što Uzvišeni za nas odabere. Jedna od velikih Allahovih milosti jeste što je ljudski život i sreću potpunom vezom povezao samo s Njim, a sve ostalo može se nadoknaditi. Sve što se izgubi može se nečim nadomjestiti, samo se gubitak Allaha ničim ne može nadomjestiti. Glas islama 317 autor: Haris ef. Nuhambašić Islamske teme