Kako propisno zaklati kurban

PITANJE: Kolika je vrijednost posta na Dan Arefata?
ODGOVOR: Post kao ibadet ima kod Uzvišenog Allaha posebnu vrijednost. Prenosi se od Ebu Seida El-Hudrija r.a. da je Poslanik a.s. rekao: „Nema nijednog roba koji isposti jedan dan na Allahovom putu, a da mu Allah zbog toga neće njegovo lice udaljiti od vatre koliko je sedamdeset godina hoda.“ (Muttefekun alejh), a za post na Dan Arefata od strane osoba koje nisu na hadžu, Poslanik a.s. je rekao: „Vjerujem da će Allah dž.š. za post na Dan Arefata oprostiti grijehe za proteklu i za narednu godinu.“
Općenito, prvih deset dana mjeseca zu-l-hidžeta imaju veliku vrijednost kod Uzvišenog Allaha, te u ovom danima treba svaki musliman pojačati svoje ibadete. U tom smislu su i riječi Poslanika a.s., koje prenosi Abdullah ibn Omer r.a.: „Nema vrjednijih dana kod Allaha dž.š., niti dražih Njemu, od ovih deset dana, pa pojačajte u njima tehlil (izgovaranje šehadeta), tekbir (veličanje Allaha dž.š.) i tahmid (zahvale Allahu dž.š.).“ (Ahmed).
Isto tako, prenosi se od h. Aiše r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Nema nijednog dana u kome Allah oslobodi više robova od džehennemske vatre kao što je to slučaj sa Danom Arefata. Allah dž.š. Se spusti na dunjalučko nebo, te Se pred melekima pohvali, iskazujući ponos Svojim robovima, govoreći: – Šta ovi žele?“ A u drugoj predaji se navodi nastavak gdje se kaže: „Budite svjedoci, meleki moji, da Sam Ja njima oprostio!“ (Muslim, En-Nesai)
PITANJE: Koje su posljedice neizvršavanja propisa klanja kurbana?
ODGOVOR: Klanje kurbana jeste propis na stepenu vadžiba – obaveze, po mišljenju imama Ebu Hanife i dužna ga je izvršiti svaka osoba koja je u svom mjestu boravka, a na dan Bajrama bude imala materijalnih mogućnosti da podmiri potrebe svoje porodice i kupi životinju koju će zaklati na ime kurbana.
Ovaj stav hanefije temelje na riječima Božijeg Poslanika a.s. koji kaže: „Onaj ko ima materijalnih mogućnosti da zakolje kurban, a ne zakolje ga, nemoj da se približava mjestu na kojem mi obavljamo namaz.“
Ove riječi Poslanika a.s. jasno ukazuju da klanje kurbana nije na dobrovoljnoj osnovi, već je ono obavezno, jer da nije tako Poslanik a.s. ne bi zabranio onom ko ne zakolje kurban da prisustvuje obavljanju namaza.
Drugi dio islamskih pravnika je mišljenja da je klanje kurbana pritvrđeni sunnet Poslanika a.s., kojeg je redovno izvršavao, te da onaj ko kolje kurban time potvrđuje da slijedi Poslanika a.s. i pripada njegovom umetu. Jedan od hadisa kojim potvrđuju svoj stav jesu riječi Poslanika a.s.: „Tri stvari su meni farz – obaveza, a vama su sunnet: vitr, kurban i duha namaz.“
Razilaženje islamskih pravnika po pitanju stepena obaveznosti kurbana je više terminološko, nego što je suštinsko, jer su svi saglasni da je kurban obaveza koju musliman treba izvršiti i ne smije je zanemariti; da svaki musliman koji u svom srcu nosi iman, klanjem kurbana potvrđuje da pripada ummetu posljednjeg Allahovog Poslanika a.s.; koji dane Bajrama dočekuje na način kako ga je Poslanik a.s. dočekivao, a sigurno se zna da je Poslanik a.s. prvo što bi uradio poslije obavljanja kurbanskog bajram namaza, zaklao svoj kurban. Izostavljanje ove dužnosti jeste grijeh prema Allahu i nepokornost prema Poslaniku a.s., čije posljedice će osoba osjetiti na ovom i budućem svijetu. U svojoj suštini, kurban kao propis se veže za Ibrahima a.s. i njegovog sina Ismaila a.s., gdje je životinjska krv bila zamjena za ljudski život. Pored ovoga, kurban predstavlja i vid zahvalnosti Plemenitom Gospodaru na blagodati imetka, tako da onaj ko ga ne izvršava nezahvalan je Gospodaru i ne ispunjava uslov Njegove zaštite.
PITANJE: Da li osoba koja je dužna zaklati kurban može umjesto klanja kurbana podijeliti u novcu vrijednost kurbana?
ODGOVOR: Nije dozvoljeno da kurban bude zamijenjen novcem i ukoliko to neko učini, on nije izvršio propis kurbana, već će se to njegovo djelo računati kao obični humani gest, odnosno sadaka.
Kurban će biti izvršen samo klanjem životinje, jer krv krupnog ili sitnog grla stoke koja se kolje ima posebnu važnost i simboliku koji se ne mogu postići ni na jedan drugi način.
Ono što mogu učiniti osobe koje same ne znaju, ne smiju klati svoj kurban, ili nemaju prostornih mogućnosti da to učine, jeste da umjesto pomenutog rješenja utvrđenu vrijednost kurbana uplate na adresu Medrese, odnosno Islamske zajednice, koja tradicionalno i sa uspjehom decenijama organizira klanje kurbana, gdje se za svakoga ko uplati vrijednost kurbana isti zakolje u njegovo ime i na taj način ovaj propis bude izvršen onako kako treba. Pored toga što će izvršiti propis kurbana, osoba će na ovaj način učestvovati u pomoći ustanovama Islamske zajednice koje su korisnici kurbanskog mesa, a to su: učenici medresa, polaznici dječijih vrtića Islamske zajednice, korisnici vakufskih kuhinja koje rade u sklopu Centra za humanitarni rad Hajrat, siromašni i ugroženi kojima se u danima Bajrama i tokom godine dijele humanitarni paketi uključujući i kurbansko meso, zdravstvene i socijalne ustanove, tako da se može zaključiti da učestvujući u ovoj akciji klanja kurbana čovjek čini višestruki hair – ispunjava propis, ali i učestvuje u akciji pomoći vjerskim odgojno-obrazovnim ustanovama Islamske zajednice i ugroženim kategorijama.
PITANJE: Kakav je stav islamske uleme po pitanju zekata na med?
ODGOVOR: Po pitanju obaveznosti zekata na med islamska ulema ima dva mišljenja. Jedan dio uleme (među kojima su hanefije) smatra da med spada u vrste imovine na koju se daje zekat, i to 10% od ukupne količine, ukoliko je to višak od osnovnih potreba osobe.
Dokaz na kojem temelje svoje mišljenje jesu predaje koje se prenose od Poslanika a.s.
Prenosi se da je jedan od ashaba došao Poslaniku a.s. i rekao: „Božiji Poslaniče, ja imam pčele.“ Poslanik a.s. mu je dogovorio: „Daj desetinu.“ (hadis prenose Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madže i Bejheki)
U drugoj predaji koju prenosi Omer ibn Šuajb kaže se da je Poslanik a.s. na pčelinje proizvode uzimao zekat 10%. (Ibn Madže)
Shodno ovim predajama hanefije i hambelije smatraju da se na med izdvaja zekat, i to 10% od ukupne količine koja je višak – po hanefijama, a 10% od onoga što prelazi nisab – po hambelijama.
Drugi dio uleme, malikije i šafije, smatra da nema zekata na med, jer je med proizvod životinje, odnosno tekućina koju ona sama proizvede, kao što je slučaj sa kravljim mlijekom, za koje je ulema saglasna da nema zekata na njega.
Može se zaključiti da procenat izdvajanja zekata na med iznosi isto kao procenat izdvajanja na poljoprivredne proizvode, to jest jedna desetina, kada se ne ulaže napor u njihovo održavanje. A poznato je da kada se uloži napor za navodnjavanje poljoprivrednih proizvoda daje se jedna dvadesetina ili 5%, tako da, po mom mišljenju, nije pogrešno ovu analogiju – kijas primijeniti i na med, jer postoje osobe koje ulažu velike napore kako bi prinos meda bio što veći, to jest premještaju pčelinja društva sa mjesta na mjesto, zavisno od dostupnosti vrste paše koja obezbjeđuje med, tako da se u tom slučaju trud čovjeka treba uvažiti i umanjiti procenat koji se izdvaja sa 10% na 5%, a Allah najbolje zna.

Glas islama 320, strana 26, rubrika: Pitanja i odgovori, autor: dr. Rešad ef. Plojović