Vjerski i porodični odgoj pred izazovima savremenog doba – unutarporodična komunikacija danas (II dio)

Roditelji, kao prvi vaspitači svoje djece, trebaju ostvarivati partnerske odnose i kvalitetnu komunikaciju sa predškolskim ustanovama i školama koje pohađaju njihova djeca. To podrazumijeva sopstvenu roditeljsku odgovornost prema ovim vaspitno-obrazovnim ustanovama, njihovim uposlenicima, i to kroz svekoliku pomoć i podršku bilo koje vrste, ali i obavezu vaspitača i učitelja da se roditeljski, stručno i profesionalno odnose prema tim malim ljudima.

 

Izazovi savremene bošnjačke porodice

Činjenica je da ako sačuvamo našu muslimansku porodicu, uz Allahovu pomoć, moći ćemo nadoknaditi sve ono što do sada nismo uradili ili smo zakasnili učiniti. Nema tog dunjalučkog kapitala koji može zamijeniti sigurnost, toplinu i ljepotu porodičnog miljea. Istovremeno, nema blistavijeg ordenja i počasti od uspješnog roditeljstva u svijetlu islamske kulture i tradicije. Nema sumnje da svim trajnim životnim vrijednostima smo prvo podučeni u porodičnom okrilju, pa tek onda u školama i na univerzitetima. Svoju vitalnost muslimansko-bošnjačka porodica crpi, prije svega, u islamskom identitetu. To je očuvalo njenu strukturu, viziju i misiju, kroz stoljeće i epohe. Nažalost, današnja porodica je izložena mnogim izazovima koje donosi vrijeme, naučno-tehnološki procvat i munjevitost komunikacija koja galopirajućom brzinom savremeno društvo pretvara u malo elektronsko selo. Iako smo unaprijedili sredstva masovnog komuniciranja do neslućenih razmjera, ipak nam nedostaje žive ljudske riječi, razgovora, razumijevanja, druženja i povjerenja. Zaboravili smo na suze jetima, uzdah roditelja, radosne i vesele oči svog supružnika, unutrašnji svijet našeg djeteta. Sve je ovo dio našeg identiteta kojeg trebamo prvo usaditi, a zatim uzgajati kod naše muslimanske mladeži, naših sinova i kćeri.

Čak i kada su svjesni svoje odgovornosti, veoma često, roditelji bivaju zauzeti poslom i ne mogu ostaviti trajan pečat na identitet svoga djeteta. Djeca su prisiljena provoditi svoje vrijeme s drugima. Ako već djecu povjeravamo drugom, svjesni da im ne mogu ljubav i roditeljska osjećanja usaditi umjesto nas, važno je da budemo jako pažljivi ko su njihovi vaspitači i učitelji, te s kim se druže u našem odsustvu. Roditelji, kao prvi vaspitači svoje djece, trebaju ostvarivati partnerske odnose i kvalitetnu komunikaciju sa predškolskim ustanovama i školama koje pohađaju njihova djeca. To podrazumijeva sopstvenu roditeljsku odgovornost prema ovim vaspitno-obrazovnim ustanovama, njihovim uposlenicima, i to kroz svekoliku pomoć i podršku bilo koje vrste, ali i obavezu vaspitača i učitelja da se roditeljski, stručno i profesionalno odnose prema tim malim ljudima. Vaspitno-obrazovni i moralni uzor u liku vaspitača, učitelja i nastavnika obaveza je i neodložna potreba savremene škole i moderne porodice. Na to upućuju i kur'anske riječi: ”Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pritome sebe zaboravljaju, vi koji Knjigu čitate? Zar se opametiti nećete?” (El-Bekare, 44)

Djeca uče po sistemu modela ili uzora, posebno u ranom razvoju i oblikovanju svoje i ličnosti i stoga treba prepoznati željeni model koji će slijediti u svojim roditeljima, ali i u svojim vaspitačima, učiteljima i nastavnicima.

 

Nemoral u formi jednopolnih brakova (LGBT populacija) razara porodicu i društvo u cjelini

Jednopolni brakovi su očigledno, namjerno, bespotrebno, nastrano, nemoralno i bezobzirno narušavanje Allahovih zakona i kršenje Njegovih granica u harmoniji koja vlada prirodom i njenim nepromjenjivim zakonitostima. I flora i fauna – biljni i životinjski svijet koji nas okružuje, egzistira, razvija se i razmnožava po ustaljenom i nepromjenjivom redu i poretku, kojeg je uspostavio Gospodar svjetova – Allah dž.š. Mudri Kur'an upozorava riječima: ”U Allahovim zakonima ti nikada nećeš naći promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja.” (Fatir, 43) Brak muškarca i žene, te potomstvo, predstavljaju osnovnu funkciju porodice koja je nezamjenjiva i koja nema alternativu.

Zaštita potomstva jedna je od pet temeljnih vrijednosti koje Šerijat štiti svojim propisima. U svrhu zaštite ove vrijednosti propisana je ustanova braka i sankcionirana djela koja su u suprotnosti s ovom ustanovom i njenom svrhom, poput bluda, homoseksualizma i lezbejstva. Ovakve jednopolne veze u Kur'anu okvalificirane su kao razvrat (fahiša), a koja počinitelja vodi u propast na ovom i na budućem svijetu, te je kao takav strogo zabranjen u islamu. Lutov a.s. narod je, između ostalog, uništen i zbog takve vrste razvrata. Kur'an o tome kaže: „I Luta – kada reče narodu svom: “Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio? Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!” A odgovor naroda njegova glasio je: “Istjerajte ih iz grada vašeg, oni su ljudi čistunci!” I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim žene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili.“ (El-A'raf, 80-83)

Zato ovaj i svi drugi oblici nastranih seksualnih veza nikada ne mogu postati normalnim i prihvatljivim vezama među ljudima u islamskom učenju, te ne mogu biti prihvatljivi u muslimansko-bošnjačkoj porodičnoj kulturi i tradiciji. Poslanik a.s. je u jednom hadisu rekao: “Bludnik kada čini blud, ne čini ga kao musliman.” Isto pravilo može se primijeniti i za jednopolne brakove. Posebno je razočaravajuće i neprihvatljivo nastojanje nekih snaga u svijetu da ove neprirodne sklonosti uvrste u korpus ljudskih prava pod izgovorom da se radi o ljudskim slobodama. Zapravo, tu se radi o zloupotrebi slobode i njenoj degradaciji i dehumanizaciji. Zato je islam, sa svojim živim i aktuelnim konceptom porodičnog i bračnog života, alternativa i rješenje dezorijentiranim novoproklamiranim modelima bračnih odnosa, a koji u konačnici uništavaju i razaraju prvo čovjeka, a onda i porodicu i društvo.

Glas islama 341, R: Analize, A: Muftija dr. Mevlud-ef. Dudić