O radu muslimana kao bolničara na spornim odjelima i kupovini sumnjive robe

PITANJE: Da li je dozvoljeno muslimanu da radi kao bolničar u bolnici i na odjeljenju gdje se vrše razne operacije, a među tim operacijama i one koje su vjerom zabranjene? Uz napomenu da bolničar ne učestvuje u operaciji, već je njegov posao da se brine o pacijentu poslije operacije. Također, radnicima koji su muslimani omogućeno je da sve namaze mogu i u toku radnog vremena obaviti, zato što postoji posebna soba za molitvu u toj bolnici.

ODGOVOR. Rad muslimana(ke) u bolnici na Zapadu veliki je uspjeh i potvrda da su se pripadnici islama uspjeli integrirati i prevazići sve prepreke koje prethode mogućnosti dobijanja posla u zdravstvenim ustanovama. Također, to je potvrda da je evropsko društvo uvidjelo potencijal generacije mladih koja je stasala na Zapadu, školovala se i stekla potrebna znanja i kompetencije da može dati doprinos cjelokupnom društvu. Uz sve pomenuto, mnoga od evropskih društava su baš zbog te činjenice muslimane prihvatili kao ravnopravne građane, poštujući njihova prava, posebno vjerska, gdje je postalo sasvim normalno da različiti poslodavci obezbjeđuju adekvatne prostore za molitvu i predviđaju vrijeme za to, uz razumijevanje drugih vjerskih osobenosti pripadnika islama. Raduje nas činjenica da su među takvim poslodavcima i pojedine bolnice, među kojima i spomenuta, čija uprava time pokazuje pažnju i respekt prema vjeri islamu i njenim pripadnicima, što treba cijeniti.

Činjenica je da rad u bolnici, bilo gdje, a posebno na Zapadu, prate određene posebnosti i situacije, koje se ne mogu zanemariti niti se vjernik musliman može prema njima ravnodušno odnositi. Medicina je u našem vremenu napredovala do te mjere da se ljudi odlučuju na određene medicinske zahvate koji ne spadaju u domen liječenja, već i ispunjavanja određenih hirova ili želja, koji su sa aspekta zdravlja neopravdani ili čak i štetni, a za koje se „napredni i savremeni čovjek“ izborio da na njih ima zakonsko pravo, kao što je nepotrebna, nekad i suvišna, estetska hirurgija, pa sve do zahvata promjene polova, koji su sve češći.

O svim pomenutim temama i navedenim zahvatima može se pisati i iznositi stav vjere, što ovom prilikom ne želim činiti, jer to nije tema, već ću se ograničiti samo na ono što je suština pitanja.

Jasan je stav islama o zabrani nepotrebnih estetskih zahvata, koji su posljedica ličnog nezadovoljstva osobe svojim izgledom, pa se želi „uljepšati“ po svom ukusu. Također, jasna je i vjerska zabrana operacija kojima se vrši promjena polova kod muškarca ili žene, čime muškarac želi postati žensko i obrnuto, osim ukoliko za pomnuto nema medicinsko opravdanje, npr. da je osoba rođena kao dvopolac, gdje je jedan dominantan, te se hirurškim zahvatom otklanja onaj drugi, koji nije funkcionalan. Shodno pomenutom, ljekar musliman ne bi smio prihvatiti da učestvuje u direktnom izvršavanju ovakvih operacija, jer se njima vrši korekcija ili mijenjanje onog što je Uzvišeni Allah stvorio, što je jasno Kur'anom zabranjeno, jer predstavlja vid povođenja za prokletim šejtanom: „Prokleo ga Allah (šejtana)! A on je rekao: ”Ja ću se sigurno potruditi da preotmem jedan dio Tvojih robova. Navodit ću ih sigurno na stranputice, i primamljivat ću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovijedati, pa će stoci uši rezati, i naredit ću im, pa će stvorenja Allahova mijenjati!” A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti.“ (En-Nisa, 118-119)

Što se tiče medicinskog osoblja, što je suština postavljenog pitanja, koje brine o pacijentima, među kojima mogu biti i oni kojima je izvršena operacija ili hirurški zahvat, koji se po islamu smatra zabranjenim, ono nije odgovorno za takve operacije i ne treba zbog takvih pojedinačnih slučajeva mijenjati svoj posao, propuštajući priliku da napreduju, usavršavaju se i pomažu ljudima. Također, zabranjeno je takvu vrstu pacijenata, koje su bolnice primile i nad njima izvršile određene zahvate, svjesno zapostaviti i ne pružati im potrebnu njegu, već onaj čiji je zadatak briga o pacijentima prije i nakon operacije mora svoj posao obavljati profesionalno i savjesno, bez zapostavljanja ili zanemarivanja istih, jer bi to bilo nasavjesno obavljanje posla i krivično djelo.

Dakle, musliman ili muslimanka koji rade kao bolničari i sl. profesionalno će obavljati svoj posao, bez davanja znakova odobravanja takvih postupaka onima nad kojima su izvršeni. Iako su pomenuti tražili da im se urade određeni vjerom zabranjeni zahvati, tj. čine grijeh, možda će doći vrijeme da uvide svoje greške, pa da se pokaju i Uzvišenom Gospodaru vrate.

PITANJE: Da li mi je dozvoljeno kupiti robu za koju postoji osnovana sumnja da je ukradena?

ODGOVOR: Vrlo često se na ulici mogu sresti prodavci koji prodaju robu, koju nude po povoljnijim cijenama, što nas ne ostavlja ravnodušnim, već nerijetko i zainteresira, ili dovede do kupovine iste.

Međutim, vjernik ne smije biti ravnodušan i zatvoriti oči, ne razmišljajući kako je i na koji način ta roba, polovna ili nova, stečena. Da li je ona zaista vlasništvo dotičnog prodavca ili je ukradena? Vjernik je dužan razmisliti o svemu tome i pokušati saznati o kakvoj se vrsti robe radi, pa u koliko sazna ili zaključi da je stečena na haram način – ne smije je kupovati kako ne bi bio saučesnik u grijehu, jer Poslanik a.s., u hadisu kojeg prenosi Bejheki, kaže: „Ko kupi određenu stvar, a zna da je ona ukradena ili oteta, saučestvuje u grijehu i sramoti tog djela.“

Zabrana kupovine ukradenih stvari ima za cilj da spriječi njihovu prodaju, kako se ne bi na taj način pomoglo u realizaciji namjere kradljivca da na zabranjen način ostvari dobit, odnosno, da ne bi došlo do potpomaganja u grijehu, što Uzvišeni Allah u Kur'anu strogo zabranjuje.

Ono što želim ovom prilikom također napomenuti jeste da ukradena stvar krađom i prodajom ne prestaje biti vlasništvo stvarnog vlasnika i ne prelazi u vlasništvo kupca, iako je on, možda, za nju platio određenu sumu imetka, već naprotiv – ona ostaje vlasništvo osobe od koje je ukradena, tako da ukoliko je pravi vlasnik nađe, ona će mu morati biti vraćena, i to bez ikakve nadoknade onom ko je tu robu kupio i kod koga je nađena, jer je kupio nešto što nije pripadalo prodavcu i što se nije moglo prodati. Zato je ovo još jedan razlog da prilikom kupovine robe dobro razmislimo i zapitamo se da li je prodavac istu stekao na halal način ili je do nje došao na haram način, tj. krađom ili otimačinom.

Glas islama 350, a: dr. Rešad ef. Plojović, fetva i emin