Hutba: SJEĆANJE NA ZLOČIN U SJEVERINU

Sva hvala, veličina i mudrost pripadaju Allahu Jedinom, Koji je preko Svog posljednjeg poslanika i vjerovjesnika, Muhammeda, neka su na njega mir i spas, ljudima objavio veliku vijest, koja je dostavljana i narodima prijašnjim:

„Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao, a onaj ko bude uzrok da se nečiji život sačuva, kao da je svim ljudima život sačuvao.“ (El-Maide, 32)

Kur'ansko podsjećanje na ovo veličanstveno moralno načelo, trajno postavljeno pred čovjekovu svijest i savjest, navedeno je na onom mjestu u Knjizi, koje slijedi nakon kazivanja o najtežem grijehu među ljudima. To je grijeh koji je iz mržnje, pohlepe i zavisti počinio Ademov sin Kabil, oduzimajući život svom nevinom i čistom bratu Habilu, koji nije imao nikakve krivice.

Riječi „zbog toga“, kojima započinje navedeni kur'anski ajet, znače: zbog terorisanja blagih i dobrih ljudi, koji ne žele nikome zlo i ne pokazuju neprijateljstvo, zbog ataka na njihov život, vjeru, čast, imetak i potomstvo.

Zbog toga je, dakle, ubistvo samo jednog nevinog čovjeka veliki grijeh, koji je ravan ubijanju čovječanstva. I zbog toga je ono, riječi su Stvoritelja svih svjetova, trajno zabranjeno u zakonima dostavljenim svim ljudima, od prvog čovjeka, do Sudnjeg dana.

Poštovana braćo

S ovim univerzalnim pozivom i načelom o ljudskom životu, kao najvišoj vrijednosti, i o neprikosnovenom pravu na njegovo čuvanje, u današnjoj hutbi skrušeno se sjećamo šehida Sjeverina iz oktobra 1992. godine. Svi oni su nevini i bez ikakve krivice ubijeni u zločinu tačno prije 33 godine. Da se radilo o zločinu nad mirnim i nedužnim ljudima, koji zasigurno nisu ubili nikoga i nisu na Zemlji nered činili, kazuje i činjenica da je i ovo, u bližoj povijesti Bošnjaka, jedan od podmuklo skrivanih zločina tokom tri decenije, u čemu su ključnu ulogu imali razni obavještajni i politički faktori.

Danas je istina o stravičnom stradanju sjeverinskih Bošnjaka jasna i dokumentirano dokazana. Baš onako kako nam se obznanjuje u riječima Uzvišenog:

وَيُحِقُّ اللّٰهُ الْحَقَّ بِكَلِمَاتِه وَلَوْ كَرِهَ الْمُجْرِمُونَ

„I Allah će Svojom moći Istinu potvrditi, makar to i mrzili zločinitelji.“ (Junus, 82)

Stoga se u ovom časnom džumanskom danu, u svim našim džematima širom Sandžaka i R. Srbije, prisjećamo zločina počinjenog 22. oktobra 1992. godine nad Bošnjacima pribojske okoline, iz mjesta Sjeverin. Ovim zločinom otpočela je implementacija bolesne genocidne ideje čišćenja pograničnog prostora Limske doline, što je nastavljeno februara 1993. godine zločinom u pribojskom selu Kukuroviće, a potom i zločinom u susjednoj opštini Prijepolje i otmicom iz voza u Štrpcima.

Podsjetimo se da je tada grupa Bošnjaka, njih 16, među kojima je i jedna samohrana majka, odvedeni iz autobusa u mjestu Mioče. Prethodno su, na tom prostoru, nastradala dva Bošnjaka, a kasnije još jedan od istog egzekutora, paravojne jedinice „Osvetnici“, samo zato jer su bili drugačije vjere i nacije od svog dželata i zato što su nosili muslimanska imena: Mujo, Mustafa, Ramiz, Sabahudin, Ramahudin, Esad, Idriz, Zafer, Medo, Medredin, Alija, Sead, Hajrudin, Derviš, Midhat, Mehmed, Ramo, Hasan i Mevlida. Na zvjerski način potom su mučeni u hotelu „Vilina vlas“ u Višegradskoj banji, te na najbrutalniji način pobijeni na obali Drine, nedaleko od Višegrada.

Sjećanjem na naše šehide, ako Bog da, mi potvrđujemo našu opredijeljenost da se borimo za istinu, pravdu i budućnost na ovim našim prostorima.

Dužni smo to činiti zbog naše nevine braće i sestre koji su tada oteti, a potom lišeni prava na život, ali i njihovih porodica, kojima je potrebna naša podrška i pomoć, jer ovaj zločin nije učinjen isključivo i ciljano protiv njih lično, zbog čega njihove porodice prolaze i trpe najveću bol, već je to zločin protiv cijelog naroda kojem su oteti pripadali, koji se na ovaj način želio zaplašiti i protjerati sa svog topraka.

Dužni smo se boriti za istinu i pravdu zbog nas samih, naših porodica i potomaka, zbog naše i njihove budućnosti. Zaboraviti zločin i šutjeti pred nepravdom, zločinom i nasilnicima znači odobravati nasilje i nepravdu, što neminovno vodi ponavljanju zločina u budućnosti. To je vjerniku zabranjeno.

Sjećanjem na sjeverinske žrtve mi iznova zaključujemo da od brojnih kategorija ljudi imamo one koji su mrtvi još na ovom svijetu, a to su zločinci, kao i one koji žive i nakon svoje smrti, a to su šehidi, oni koji su ubijeni na Božijem putu, zbog svoje vjere, zbog istine – islama. Uzvišeni Gospodar je rekao: „I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: ”Mrtvi su.” Ne, oni su živi, ali vi to ne osjećate.“ (El-Bekare, 154)

Mi se ne prisjećamo ovog zločina da bi raspirivali mržnju prema narodu u čije su ime zlotvori činili zločin i kojem su pripadali, jer mržnja razara svog posjednika, već radi istine i pravde, koja je podjednako potrebna svim narodima da bi zajedno, složno, uz međusobno poštovanje gradili bolju budućnost, u kojoj ćemo biti sigurni za svoje živote.

Čuvanje sjećanja na naše šehide vid je brige o sebi. U Kur'anu se kaže: „O vjernici, brinite se o sebi, ako ste na pravom putu neće vam nauditi onaj koji je zalutao!“ (El-Maide, 105) I naše obilježavanje godišnjice stradanja nedužnih ljudi ima za cilj podsjećanje, jer je u Kur'anu rečeno: „A ti opominji, jer doista će opomena koristiti vjernicima.“  (Ezzari'at, 55)

Poštovana braćo

I ove godine, uz Allahovu pomoć i dozvolu, Islamska zajednica će u saradnji sa članovima porodica otetih organizirati skup povodom obilježavanja 33 godine od otmice sjeverinskih Bošnjaka u Mioču, u srijedu 22. oktobra, koji će otpočeti učenjem sure Jasin za duše nastradalih kod spomen obilježja u Sjeverinu, sa početkom u 11:30 časova, nakon čega će uslijediti obraćanje čelnika Mešihata i gostiju.

Krajnje je vrijeme da naučimo lekcije iz naše prošlosti i da konačno shvatimo da te lekcije nećemo savladati šutnjom, skrivanjem istine i ponavljanjem ranijih grešaka.

Ako uzmemo pouku iz teških stradanja našeg naroda, kojih se ovom hutbom prisjećamo, žrtve nisu pale uzalud. Samo tako ćemo prema svim našim šehidima ispuniti dug.

Mi vjerujemo u Allaha Uzvišenog i Njegovu odredbu, uzdamo se u Njegovu milost i pravdu, na ovom i na budućem svijetu.

Osnažimo se u svojoj predanosti i odlučnosti da Njegov poziv slijedimo i da svoje emanete odgovorno ispunjavamo.

Budimo sigurni da koliko god snažni bili, svi nepravednici i nasilnici svijeta neće moći prkositi zakonima Allaha Uzvišenog koliko oni hoće, jer On u Svoji Knjizi poručuje: „A ti nikako ne misli da Allahu promiče ono što rade zulumćari i nasilnici! On ih samo pušta do Dana kada će im se pogledi ukočiti.“ (Ibrahim, 42)

Muhammed a.s., u hadisu koji bilježe Buharija i Muslim, kaže: „Allah doista daje određeni rok nasilniku, ali kada ga uzme i ščepa, ne ispušta ga dok ne iskusi kaznu koju je zaslužio.“

Gospodaru naš, obaspi milošću Svojom sve naše šehide i uvedi ih u Tvoj prostrani Džennet. Ojačaj njihove porodice strpljenjem i iskrenim uvjerenjem u Tvoju pravdu.

Gospodaru naš, pokaži put istine i pravde svim ljudima. Ti Si naš Uzvišeni Gospodar, pa nam pomozi protiv onih koji nam nasilje i nepravdu čine i istinu poriču.

Svemogući Allahu, Tebe molimo da se zločin Sjeverina nikada i nikome ne ponovi. Amin.

Dr. Harun ef. Eminagić,
glavni imam Medžlisa IZ-e Priboj