Radnik ima pravo da njegovo radno vrijeme bude određeno. Stoga, svi zakoni o radu sadrže posebno poglavlje koje definira radno vrijeme. Međunarodna organizacija rada čak je uspostavila opći okvir za sve zemlje, navodeći da je maksimalno nedjeljno radno vrijeme 48 sati.

Rad se smatra činom ibadeta kojim se Allahov rob približava svome Gospodaru. Zato on mora nastojati da postigne ovaj cilj tako što će kvalitetno obavljati svoj posao, biti iskren u njemu i biti pošten i iskren prema drugima. Također, on mora izbjegavati periode kada je rad zabranjen, a to su:

• Vremena ibadeta

Zabranjena je kupoprodaja ili bilo kakva druga aktivnost koja bi spriječila odlazak na džuma namaz, jer je to blagoslovljen dan u životu muslimana. Uzdržavanje od prekomjernog posla odličan je način za odgoj muslimanske duše. Ako u radu i trgovini ima mnogo dobra i obilne dobiti, onda je trgovina sa Allahom profitabilnija, berićetnija i blagoslovljenija. Uzvišeni Allah kaže: يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِذَا نُودِيَ لِلصَّلَاةِ مِن يَوْمِ الْجُمُعَةِ فَاسْعَوْا إِلَىٰ ذِكْرِ اللَّهِ وَذَرُوا الْبَيْعَ ۚ ذَٰلِكُمْ خَيْرٌ لَّكُمْ إِن كُنتُمْ تَعْلَمُونَ “O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i pođite molitvu obaviti; to vam je bolje, neka znate!” (El-Džumu’a, 9)

Šerijatski pravnici su pojam بَيْعٌ (kupoprodaja) u ovom ajetu protumačili kao transakcije svih vrsta, uključujući kupovinu i prodaju, te sve druge oblike radnih aktivnosti. Stoga, musliman mora petkom dati prednost obavljanju džuma namaza nad svojim ovodunjalučkim poslom. Isti je slučaj i sa svim ostalim obaveznim namazima. Uzvišeni Allah kaže: إِنَّ الصَّلَاةَ كَانَتْ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ كِتَابًا مَّوْقُوتًا ”Zaista, vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.” (En-Nisa, 103)

Sintagma كِتَابًا مَوْقُوتًا znači da su vremena namaza obavezna i da svi oni imaju određeno vrijeme u kojem se obavljaju i izvan kojeg ih nije ispravno obavljati. Ovo su vremena koja su propisana i određena za muslimane, mlade i stare, muškarce i žene, učene i neuke, a to smo preuzeli od Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

• Vremena ekstremnih vrućina

Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Žega je zapah od džehennemske verućine. Zato kada je velika žega, odgodite podne dok zahladi.” (Buhari, 539; Muslim, 616; Tirmizi, 158) Hadis ukazuje na dozvoljenost odgađanja podne namaza kada su vrućine ekstremno velike, jer riječ أَبْرِدُوا ​​znači čekati da vrućina prođe i nestane sa obavljanjem namaza.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao ”radite” ili da je vrijeme ekstremne vrućine vrijeme za rad. Umjesto toga, plemeniti hadis uputio je muslimane da čekaju vrijeme kada djelovanje sunčevih zraka oslabi, koje su neki mufesiri definirali kao vrijeme hlada i odsustva sunčevog blještavila, žege i vrućine.

Mnoge zemlje su implementirale ove poslaničke smjernice, posebno zaljevske države, koje su poznate po intenzivnoj ljetnoj vrućini. Ove zemlje usvojile su zakone o radu koji garantiraju pravo radnika na zaštitu od sunca i jasno definiraju radno vrijeme u tom periodu.

U Kataru je donesen poseban zakon, odnosno Katarski zakon o toplotnom udaru, koji propisuje da je zabranjen rad na radnim mjestima na otvorenom, gdje su radnici izloženi vlazi i visokim temperaturama, u periodu od 1. juna do 15. septembra između 10.00 i 15.30 sati.

U Ujedinjenim Arapskim Emiratima pokrenut je Program sigurnosti od topline u Abu Dabiju kako bi se implementirao program upravljanja toplotnim udarom i reguliralo radno vrijeme u UAE, što je u skladu sa Zakonom o zabrani rada u podnevno vrijeme donijetom od Ministarstva ljudskih resursa i državljanstava, koji zabranjuje rad na otvorenom pod direktnim uticajem sunca od 12:30 do 15:00 sati i traje tri mjeseca, od 15. juna do 15. septembra.

Ministarstvo ljudskih resursa i socijalnog razvoja Saudijske Arabije, također je donijelo zakon kojim se propisuje da radnici ne smiju raditi na otvorenom pod suncem od 12:00 do 15.00 sati, u periodu od 15. juna do 15. septembra, kako bi se sačuvala sigurnost radnika.

Što se tiče naših predjela možemo konstatirati da su kod nas temperature, inače, niže nego u zaljevskim zemljama, mada postoje dani kada bi trebalo razmisliti o sličnim zakonskim regulativama, posebno za radnike uposlene u sektorima sa teškim radnim aktivnostima i područjima sa iznimno visokim temperaturama.

Prava i obaveze u vezi sa radnim vremenom zaposlenih

Radnik ima pravo da njegovo radno vrijeme bude određeno. Stoga, svi zakoni o radu sadrže posebno poglavlje koje definira radno vrijeme. Međunarodna organizacija rada čak je uspostavila opći okvir za sve zemlje, navodeći da je maksimalno nedjeljno radno vrijeme 48 sati.

Međutim, pored prava, postoje i važne dužnosti i obaveze koje radnik mora izvršavati, jer njihovo izvršavanje odražava stepen njegove iskrenosti i poštenja, te njegovu želju da razlikuje ono što je u njegovom radnom vremenu dozvoljeno od onoga što je zabranjeno. U nastavku ćemo se pozabaviti različitim propisima koje se tiču ​​poštivanja radnog vremena u islamu.

1. Kašnjene i odlazak radnika prije završetka radnog vremena

Može se desiti da zaposleni napusti posao prije isteka službenog radnog vremena, ili da zakasni na posao. Propis po tom pitanju glasi da nije dozvoljen odlazak prije isteka službenog radnog vremena i da se uposlenik mora pridržavati termina određenih kao vrijeme početka i završetka radnog vremena koji su precizirani ugovorom o radu potpisanom sa poslodavcem.

Također, nije dozvoljeno kasniti na početak smjene ili sa početkom radnog vremena bez opravdanja, jer to predstavlja kršenje ugovornog uslova između dvije strane, čak iako radnik obavlja svoj posao onako kako treba, bez ikakvih propusta. Svako ko to uradi mora da prestane sa tom lošom praksom i da procijeni vrijeme kašnjenja na posao i uplati njihovu novčanu protuvrijednost u blagajnu poslodavca.

2. Odugovlačenje radnog vremena

Ponekad radnik posao za koji je, inače, potreban jedan sahat obavlja pet sati, bez obavještavanja nadređenog, i to mu bude plaćeno. Propis za ovaj slučaj odnosi se na radno vrijeme precizirano za obavljanje posla. Ako je radniku dodijeljen određeni zadatak, on ima pravo da mu to bude plaćeno po dolasku na posao i izvršenju zadataka koji su mu stavljeni u dužnost.

Međutim, nije dozvoljeno da se radnik ili namještenik pretvara da njegov rad zahtijeva duge sate i na taj način preuveličava dužinu samog posla, jer se to smatra prevarom i manipulacijom, što je po islamu zabranjeno. Umjesto toga, on mora obavljati posao bez odugovlačenja s jedne strane ili trpljenja pretjeranih poteškoća s druge strane.

Neki zaposleni to čine kako bi izbjegli da im poslodavac dodijeli nove zadatke kada shvate da dotični posao ne zahtijeva dugo vremena kako bi se obavio. Ustvari, poslodavac ima pravo na to. Pravnici smatraju da svo vrijeme treba posvetiti poslu, osim vremena za namaz, jelo, piće i obavljanje fizioloških potreba.

Čak iako zaposleni smatra da je nepravedno plaćen i da zaslužuje veću platu ili povišicu, to ne opravdava njegovo odugovlačenje sa poslom i gubljenje vremena kako bi izbjegao dodjelu novog zaduženja ili drugog posla.

3. Obavljanje drugog posla izvan radnog vremena

Rad na drugom radnom mjestu nakon završetka radnog vremena na prvom je u osnovi, shodno šerijatskim propisima, dozvoljen. Međutim, ako je ugovorom o radu predviđeno da radnik neće raditi drugi posao i neće ulagati svoj novac u bilo koju vrstu posla, onda se toga mora pridržavati sve dok je zadovoljan ugovorom i potpiše ga. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ”Muslimani su dužni poštivati dogovorene uvjete.” (Ebu Davud, 3594)

Čak iako je rad koji radnik namjerava da radi van radnog vremena dozvoljen, on biva grješan sve dok je u suprotnosti sa odredbama ugovora o radu, jer je sastavni dio dobro obavljenog posla za muslimana da poštuje dogovorene uvjete rada između njega i poslodavca. Shodno tome, on nema pravo na rad ako ne obavijesti upravu i ne dobije njeno odobrenje.

Glas islama 360, a: doc.dr. Nedžad Redžepović, r: ahlak