Obraćanje muftije Dudića na Javnom slušanju u Skupštini Srbije

Poštovani predsjedavajući, uvažene dame i gospodo narodni poslanici, predstavnici institucija Republike Srbije, drage kolegice i kolege.

Na samom početku želim da vas pozdravim i poselamim.

Moje ime je dr. Mevlud Dudić. Dolazim kao kandidat za člana Savjeta REM-a iz reda predlagača vjerskih zajednica i svoj mandat, ukoliko mi bude povjeren, nosim ispred Islamske zajednice u Srbiji.

U svojoj profesionalnoj biografiji ispisao sam gotovo cijeli radni vijek u obrazovanju, u institucionalnom životu vjerske zajednice, u univerzitetskom okruženju i u procesu društvenog sazrijevanja Sandžaka, ali i šire – Islamske zajednice u Srbiji.

Ipak, ono što smatram najvažnijim da ovdje kažem jeste to da dolazim iz sredine u kojoj se vrijednost riječi mjeri djelom, a mjerilo povjerenja jeste odgovornost.

Regulatorno tijelo za elektronske medije jeste jedan od najosjetljivijih stubova modernog demokratskog poretka.

To više nije tehnokratska institucija koja se bavi „frekvencijama“ i „dozvolama“.

To je institucija koja realno modelira društvenu kulturu, jer mediji danas nisu samo prenosilac, nego i generator društvenog impulsa.

Mi danas živimo u vremenu u kojem jedna rečenica postavljena u naslov, jedan klik, jedna objava na portalu može zapaliti društvo, može poniziti, može iskriviti, može proizvesti govor mržnje koji se više ne može vratiti nazad.

Zato REM treba biti institucija koja mora biti iznad dnevnih obračuna.

To nije luksuz – to je jedini način da REM ima legitimitet.

Dolazim iz vjerske zajednice čiji pripadnici žive sa vrlo visokim pragom pojma „moralnosti komunikacije“.

Uloga vjerskih zajednica u ovom procesu, posebno danas, jeste da doprinesu vraćanju dostojanstva javnoj riječi. Ne da uvode religiju u medije, već da unesu etos, dostojanstvo, mjeru i humanost onoga što zovemo medijski govor.

Svjedoci smo da je govor mržnje prisutan.

Svjedoci smo da se senzacionalizam isplatio, da se klik pretvorio u jedini kriterij uspjeha.

Svjedoci smo da su lokalne sredine, manjinske sredine, regionalna pitanja često prvo ignorisana, a potom tretirana iskrivljeno, površno ili stereotipno.

Posebno dobro znam posljedice te površnosti, jer dolazim iz sredine Sandžaka gdje se povjerenje u institucije i jedinstvo zajednice godinama gradilo kroz najosjetljivije društvene tranzicije.

Medij koji ne poštuje istinu – stvara konflikt.

Medij koji ne poštuje ljudsko dostojanstvo – stvara ranjivost.

Medij koji normalizira nasilje i vrijeđanje – proizvodi generacije koje gube mjeru.

Zato smatram da REM u narednom periodu treba imati tri jasna fokusa:

1) Standardizacija javnog govora i granica prihvatljivosti

Ne želim da se bilo kome oduzima sloboda govora.

Ali sloboda govora nije sloboda da se uništava drugi čovjek.

2) Edukativna dimenzija medija

Mediji nisu zabava.

Mediji su društveni oblik školovanja naroda.

Nigdje u modernoj Evropi mediji više nisu samo „industrija“ – mediji su obrazovni sistem bez klupa i bez krede.

3) Poštovanje ravnopravnosti i vidljivosti svih zajednica u Srbiji

Manjinski narodi, vjerske zajednice, regionalne specifičnosti ne smiju biti rub društvene pozornice.

U tom duhu, pozivam na zajedničko djelovanje. Na mir, dijalog i povjerenje.

Previše smo energije trošili na nadmetanja i dokazivanja. Vrijeme je da se posvetimo onome što nam je zajedničko, a da ono oko čega se razlikujemo ostavimo za razgovor u duhu razuma i poštovanja.

Zato, ako mi bude ukazano povjerenje, moj doprinos bit će usmjeren ka vraćanju dostojanstva medijskom prostoru, ka odbrani moralnog integriteta javne riječi i ka izgradnji društva u kojem je riječ most, a ne zid.

Dame i gospodo

Ovaj moj govor nema za cilj da impresionira i ne pretenduje da zvuči „veliko“.

On je samo iskrena obaveza da stavim riječ ispred sebe kao obavezu, a ne kao ukras.

Uvjeren sam da REM mora biti mjesto gdje se ne pregovara o činjenici, nego o standardu.

Da REM mora biti institucija koja neće dijeliti medije na „naše“ i „tuđe“, već na profesionalne i neprofesionalne.

I da REM mora biti institucija koja će se voditi principom pravde, a ne principom „zadovoljenja forme“.

Bez vrijednosne strukture nijedan zakon ne vrijedi.

I zato smatram da je ovo trenutak u kojem je potrebno više savjesti, a manje cinizma.

Dopustite mi da zaključim.

Dame i gospodo

Mladi naraštaji danas ne gledaju svijet kroz televizor, već kroz ekran telefona. Ako ne uredimo medijski prostor, algoritmi će urediti njihove duše.

Zato REM mora biti više od regulatora – mora biti savjest društva.

Ne da zatvara prostor, već da čuva mjeru.

Ne da zabranjuje, nego da oplemenjuje.

Ne da kažnjava, već da usmjerava.

Ako mi ne standardiziramo medijski jezik, algoritmi će standardizirati njihove mozgove.

I tu se vidi veličina REM-a.

Ne u kazni, nego u preporuci.

Ne u zabrani, već u stvaranju kulture.

Ne u zatvaranju prostora, nego u čuvanju mjere.

Hvala vam na prilici i povjerenju.

Ako mi povjerite ovaj emanet nosit ću ga sa punom sviješću o njegovoj težini i svetosti.

Zahvaljujem na prilici da se obratim.

Ako mi povjerite ovaj emanet, prihvatam ga sa punom odgovornošću.

Hvala vam.