Mir na Bliskom Istoku: Primirje bez potpisa zaraćenih strana

U kasnim poslijepodnevnim satima u ponedjeljak, 13. oktobra ove godine, američki predsjednik Donald Trump pridružio se samitu više od 20 svjetskih čelnika u egipatskom Šarm al-Šejhu kako bi se razgovaralo o miru nakon što je uspješno sprovedena prva faza sporazuma o prekidu vatre između Izraela i Hamasa u Gazi. Trump je u Egipat stigao iz Izraela gdje se obratio u Knessetu, najavio „svitanje nove ere za Bliski Istok“, proglasio pobjedu Izraela i kraj rata, te se susreo sa porodicama talaca koje je Hamas konačno pristao osloboditi u okviru primirja sa Izraelom.

Trumpova posjeta Izraelu potrajala je tri sata duže od planiranog protokola, a obilježena je njegovim dugim govorom pred Knessetom koji je obilovao međusobnim laskanjima između Trumpa i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Trump je ovom prilikom odao počast ključnim američkim i izraelskim diplomatama koji su uspjeli da postignu prekid vatre i primirje. U govoru koji je često prekidan ustajanjima i ovacijama „predsjednik mira“, kako su Trumpa titulirali njegovi izraelski domaćini, priznao je da se globalno javno mnijenje okrenulo protiv Izraela, te da je postajalo sve gore, propustivši imenovati razlog. Međutim, zanesen atmosferom veličanja kojoj očigledno nije u stanju odoliti, indirektno je ukazao da su razlog za takvo stanje zločini Izraela u Gazi. „Postajalo je sve žešće. Tajming je briljantan. I rekao sam: – Bibi, pamtit će te po ovome puno više nego da si nastavio s ovim, nastavio, nastavio – ubijaj, ubijaj, ubijaj!“ Svom repertoaru samohvalisanja o zaustavljanju sedam ratova, Trump je sada pridodao i ovo primirje koje je označio kao osmi sukob koji je zaustavio nakon preuzimanja predsjedničke funkcije. Čak ga je nazvao „katastrofom starom tri hiljade godina“, te otišao korak dalje i u zanosu trenutka priznao: „Mi pravimo najbolje naoružanje na svijetu i mnogo smo dali Izraelu… i vi ste ga dobro iskoristili.“

Nakon predstave za izraelsku i dakako američku javnost, Trump je stigao u čuveno egipatsko ljetovalište gdje se pridružio samitu koji je ambiciozno nazvan „Mir na Bliskom Istoku“. Susret je završen glamuroznom ceremonijom na kojoj je formalno potpisan dokument za koji je Trump rekao da će „propisati mnoga pravila i propise i mnogo drugih stvari“. Kompletan tekst ovog dokumenta objavila je kasnije Bijela kuća, a nazvan je „Trumpova deklaracija za trajni mir i prosperitet“. Očigledno je da se ne radi o formalnom mirovnom sporazumu, jer dokument obiluje općenitim smjernicama i priznanjem da „Palestinci i Izraelci mogu živjeti s osiguranim ljudskim pravima, zagarantiranom sigurnošću i očuvanim dostojanstvom“” samo kroz stalni dijalog i saradnju radi regionalnog i globalnog mira. Doista veliki korak, ukoliko se istinski krene Palestincima priznavati ljudsko dostojanstvo umjesto da ih se dehumanizirajuće naziva ljudskim životinjama. Ipak, ove deklarativne najave će morati slijediti konkretne politike jer, u protivnom, niko sa sigurnošću ne zna, niti može odgovoriti kako će ovo neobično diplomatsko manevriranje završiti. U zajedničkoj izjavi ovog dokumenta istaknuto je da „ovaj sporazum označava kraj više od dvije godine duboke patnje i gubitaka“ te da „otvara novo poglavlje za regiju obilježeno nadom, sigurnošću i zajedničkom vizijom mira i blagostanja“. Trump je u Šarm al-Šejhu spomenuo kako su započeti razgovori o drugoj fazi sporazuma i najavio kako će biti mnogo napretka na Bliskom Istoku, pohvalivši Egipat koji je odigrao ključnu ulogu kao domaćin pregovora o Gazi.

Iako je primirje postignuto pod ovako nejasnim okolnostima, zasigurno je i nepravedan mir bolji od nastavka bjesomučnog ubijanja, izgladnjivanja i genocidne katastrofe. Zvanične brojke palestinskih vlasti govore o preko 67 hiljada ubijenih Palestinaca, od čega je 83 posto civilnih žrtava, a neke procjene ove brojke mnogostruko povećavaju. Izrael nije objavio tačne podatke o broju svojih poginulih, uglavnom vojnika, ali su i tu brojke u hiljadama poginulih (najmanje 861 vojnik) i oko šest-sedam hiljada ranjenih. Gaza je u potpunosti razorena do mjere da je u nekim područjima nenaseljiva. Kako i da li je uopće moguća obnova ove palestinske enklave, ko će njome upravljati, te kako će to uticati na budućnost odnosa između Palestinaca i Izraelaca – koji i dalje ostaju zaglavljeni u najdužem modernom konfliktu – ostaje biti najteže pitanje na koje niko ne zna odgovor.

U stogodišnjoj historiji sukoba u Palestini, ovo je zasigurno bio najduži i najkrvaviji rat koji je Izrael vodio protiv Palestinaca, katastrofa koju već nazivaju Gazanska nakba. Ironično je da se unatoč tome na sve strane proglašavaju pobjednici. Kako smo vidjeli, Trump je to već učinio svojim pobjedonosnim izjavama u Izraelu, dok se s druge strane na ulicama država muslimanskog svijeta ističu pobjede i popularnost Hamasa, jer je, prema ovim navodima, stanovništvo Gaze izdržalo genocid i spriječen je pokušaj Izraela da ga masovno prisilno raseli u susjedne zemlje.

Koliko god ovakve percepcije bile apsurdne i zavodljive, u prethodnom ratu je više uništeno nego što je postignuto. Zasigurno je da je Izrael uništio svoj ključni resurs na međunarodnoj sceni, pogotovo u vodećim zemljama Zapada koje su ga bezrezervno podržavale. To se desilo pod pritiskom zločina i brutalnosti u Gazi, ali i sve većeg broja mladih ljudi koji su protestirali i zahtijevali osudu i zaustavljanje genocida. Prema kredibilnim anketama desio se drastičan pad podrške Izraelu u Sjedinjenim Državama i u Evropi. Izrael po prvi put od svog postojanja gubi podršku većine Amerikanaca od kojih većina (35 procenata) podržava Palestince nego Izrael (34 procenta). I ne samo to! Sve su glasniji zahtjevi za prekidom dalje ekonomske i vojne pomoći. Ta podrška posebno je vidljiva na društvenim mrežama, gdje je prema istraživanju Cybersecurity for Democracy, svaka objava koja podržava Izrael nadjačana sedamnaest puta objavama u korist Palestine.

I ovo je najvažniji segment ovog sukoba – nova generacija mladih i njihovo konačno distanciranje i suočavanje sa negiranjem decenijskih zločina nad narodom Palestine i ugnjetavanja koje je dovelo, uostalom, i do ovog sukoba. Ovaj rat je također bio najsmrtonosniji za novinare, kojih je ubijeno 254, od kojih su neki ciljano targetirani i pobijeni zajedno sa svojim porodicama. Ali, nove generacije i nove komunikacije dovele su do novog fenomena izravnog kratkog video izvještavanja koje je razbilo dosadašnje propagandne narative i mitove o posebnosti, moralnom pravu, neusporedivoj žrtvi, a pogotovo radikalne i ekstremne vjerske narative i neomesijanske propovjedi o Izraelu kao svjetioniku civilizacije u opasnom moru bliskoistočnog barbarstva. Izgleda da je ovaj tek zaustavljeni sukob početak kraja „stanja poricanja“ o kojem postoji opširan autorski tekst profesora Omera Bartova, jednog od najvećih svjetskih autoriteta za genocid, uglednog izraelsko-američkog naučnika koji se zajedno sa desetinama drugih hrabrih jevrejskih intelektualaca i javnih ličnosti otvoreno pridružio globalnoj osudi genocidnog uništavanju Palestinaca u Gazi.

I doista, ovu promjenu je najbolje i u zadnji momenat, djelujuću više kao pragmatični biznismen, prepoznato američki predsjednik Trump. Upravo to najbolje objašnjava njegovu naglu i silovitu diplomatsku akciju da se zaustavi i time spasi najvjerniji američki saveznik u regionu. Pored Trumpa i njegovog domaćina, egipatskog predsjednika Abdulfettaha Al-Sisija, ovoj inicijativi su se pridružili i svoj potpis na dokument stavili i turski predsjednik Recep Tayyip Erdoĝan i katarski emir Tamim bin Hamad Al Sani. Iza njih su sjedili francuski predsjednik Emmanuel Macron, njemački kancelar Friedrich Merz, britanski premijer Keir Starmer i bivši premijer Tony Blair, kao i dužnosnici iz Katara, Egipta, Jordana, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Turske.

Iako je među okupljenim svjetskim liderima bio i predsjednik Palestinske uprave Mahmoud Abbas, na skupu i među potpisnicima ovog dokumenta nisu bile dvije glavne zaraćene strane Izrael i Hamas. To je detalj koji je najuočljiviji i može imati različita tumačenja i posljedice. Primirje i puštanje na slobodu talaca i zatvorenika s obje strane sigurno je dočekano sa suzama i olakšanjem, barem privremenim. Ali, dakako da postoji jedno globalno nepovjerenje u Trumpove pregovaračke aranžmane koje je on vidljivo nastojao nadoknaditi kanonadom bombastičnih izjava. „Trebalo je 3000 godina da se dođe do ove tačke. Možete li vjerovati? I izdržat će. Izdržat će…“, izjavio je samouvjereno nakon potpisivanja dokumenta.

Možda ovaj Trumpov model posredništva, u koje je uključio neke vodeće muslimanske države, ovaj put zaista izdrži.

Možda, ali opravdane sumnje, oprez i rezerve prisutne su na svim stranama, jer do sada se to nije desilo!

Glas islama 361, R: Analize, A: Dr. Mirnes Kovač