Specifične crte poslanikove ličnosti (4. Dio)

Alija, radijallahu anhu, kaže: „Kada bismo se našli licem u lice s neprijateljem, obuzeo bi nas strah i sakrili bismo se iza Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. On je bivao najbliži neprijatelju.“

Vodio je računa o emocijama drugih ljudi

Pokuda, sramoćenje i vrijeđanje bile su pojave strane Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. On je ljude poštedio ove tri stvari. Nikoga nije kudio, sramotio niti vrijeđao. Govorio je samo o onome od čega se može dobiti nagrada od Allaha, dželle šanuhu.

Kada bi govorio, slušaoci bi umukli, a kada bi završio, progovorili bi.

Pred njim se nisu svađali. Kad bi neko govorio, drugi bi šutjeli dok ne završi. Smijao bi se čemu bi se i drugi smijali. Sviđalo mu se ono što se i drugima sviđa.

Čudio bi se onome čemu se i drugi čude. Bio je strpljiv prema strancima uskog rezoniranja. Govorio je: „Ako vidite da siromah traži nešto, dajte mu i ne tražite da vam zahvali. Zahvala pripada Allahu.“

Stabilna ličnost

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najstaloženiji čovjek na sijelu. Ništa nije izmicalo njegovoj pažnji. Mnogo je šutio. Nije govorio bespotrebno. Suprotstavio bi se onima koji ružno govore. Nije se grohotom smijao. Govor mu je bio razgovijetan i ashabi su se u njegovom društvu tako ponašali iz ljubavi i poštovanja prema njemu. Posjedovao je sva svojstva zrelosti, izuzetne, posebne ličnosti. Odgojio ga je njegov Gospodar. Samo On ovako odgaja i On o njegovom odgoju kaže: „Ti si, zaista najljepše ćudi.“ (El-Kalem, 4) (Mubarekfuri, Zapečaćeni džennetski napitak, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2011., 551-552. str.)

Hrabrost

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najčvršćeg srca, izgledao je poput planine koja se nije pomicala i tresla. Nisu ga plašile prijetnje, zastrašivanja i teške situacije, niti su ga potresale nesreće. Svoj problem je povjeravao Allahu, dželle šanuhu, oslonio se na Njega, okretao Njemu i bio zadovoljan Njegovom odredbom. Dovoljna mu je Njegova pomoć, čvrsto je uvjeren u Njegovo obećanje. Lično se upuštao u bitke. Učestvovao je u borbama svojom plemenitom ličnošću. Sebe i svoju dušu izlagao je opasnostima i smrti. Nije bio kukavica, nikada nije pobjegao s bojnog polja.

Ni jedan jedini korak nije ustuknuo u trenutku najžešćeg odvijanja bitke – kada su sablje bile isukane i visoko podignute, kada su koplja bila uzdignuta, kada su glave padale, a čaša smrti obilazila oko ljudi. U tim trenucima, bio je bliži ashabima od opasnosti koja ih je vrebala. Oni bi nekada tražili zaštitu, a on je ostajao čvrst i nepokolebljiv borac. Nije pridavao važnost neprijatelju, ma koliko bio brojan. Nije se osvrtao na rivale, makar bili silni i snažni, već je ispravljao bojne redove, hrabrio borce i predvodio odrede.

Ljudi su se na dan Bitke na Hunejnu razbježali. Ostao je samo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa šest svojih ashaba. Tada mu je objavljeno: „Zato se bori na Allahovom putu, pa makar sam bio, a podstiči i vjernike.“ (En-Nisa, 84)

Njegova prsa bila su izložena sabljama i kopljima. Pred njim su se rušili junaci, hrabri, s pancirima i kacigama, a on je bio nasmijan, ozarena lica i smirene duše. (Aid El-Karni, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kao da ga vidiš, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2009., 29-31. str.)

Enes kaže: „Jedne noći u Medini ljude je probudio strašan glas. Oni pohrliše prema tom glasu, pa ih susrete Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, vraćajući se. Otišao je prije njih da vidi šta je to. Jahao je neosedlanog Ebu Talhinog konja. Oko vrata mu je visila sablja. Govorio je: – Ne brinite, ne brinite!“ (Muslim, 2/252; Buhari, 1/407)

Najbolji uzor u moralu

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzor je ummetu kako u moralu, tako i u svim životnim prilikama. Krasila ga je blagost u postupcima prema ljudima, a najljepše se ophodio prema svojoj porodici. Uprkos činjenici da Vjerovjesnik nije imao od koga naučiti očinsku nježnost, njegov stil života pokazao je da je učitelj čovječanstva i u tom aspektu, te da je čak i u tome bio najljepši uzor ljudima.

Najbliži Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, posvjedočili su da nisu vidjeli osobu s više obzirnosti i blagosti prema svima, a posebno prema svojim ukućanima.

Ustajao bi na noge svojim kćerima, utemeljujući time međusobno poštovanje ukućana i općenito ljudi, a pred Zejda, radijallahu anhu, kojeg je usvojio prije Objave, znao je istrčati i s njim se zagrliti, iako mu nije sin, već mladi čovjek o kojem vodi brigu.

Učio je ljude postupkom prije riječi, a obrazac ponašanja koji je ostavio nikada neće izgubiti na aktuelnosti i vrijednosti. (Musić K., Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, aktuelnost ličnosti i stil života, Novi muallim, 2007., br. 29, str. 15)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je običaj bodriti ashabe na borbu i podsticati ih da se okite strpljenjem na bojnom polju. Na ovaj način podizao je borbeni duh ashaba i pomagao im da ostanu postojani u borbi.

Tako je na dan Uhuda, kako kaže Vakidi, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao i borcima održao govor u kojem je rekao: „O, ljudi! Oporučujem vam, kao što je meni oporučio Allah u Svojoj Knjizi, da se Njemu pokoravate i Njegovih zabrana klonite. Vi ste danas u situaciji da postignete veliku nagradu, ako ispunite svoju obavezu, budete strpljivi, čvrstog ubjeđenja, uporni i marljivi. Džihad protiv neprijatelja je težak i mnogima mrzak, samo onaj koga Allah uputi može u njemu biti strpljiv. Allah je sa onim ko Mu se pokorava, a šejtan je sa onim ko je Allahu nepokoran. Zato počnite svoja djela strpljivošću u džihadu i nadajte se onome što vam je Allah obećao. Držite se mojih naredbi, jer ja vodim računa o vama i znajte da razdor, svađa i oklijevanje donose nemoć i slabost, a Allah to ne voli i neće takvima dati potporu i pobjedu.“ (Vakidi, El-Megazizi, 1/221-222; Dr. Alija Muhammed Es-Salabi, Muhammed – život i djelo posljednjeg vjerovjesnika, Hidžra, III, izdanje, 2021., II tom, 21. str.)

Razdraganost

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je vedra lica, a osmijeh gotovo da nije silazio sa njegovih usana.

Džerir b. Abdullah el-Bedželi, radijallahu anhu, kaže: „Od kada sam primio islam, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada mi nije zabranio da ga posjetim i nikada me nije ugledao, a da se nije osmjehnuo.“ (Buhari, br. 3035; Muslim, br. 2475)

Abdullah b. Haris, radijallahu anhu, rekao je: „Nisam vidio da se iko više osmjehivao od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“ (Tirmizi, br. 3641)

U ovim predajama posebno se ističu njegova poniznost i blagost. Osim toga, u ovim predajama naglašava se njegova ljubazna ozbiljnost, a i činjenica da se nije mnogo smijao. Često se citira predaja u kojoj on kaže: „Kada biste znali ono što ja znam, plakali biste, a sasvim malo se smijali.“ On je, ipak, imao privlačan osmijeh, koji je njegove bližnje uvijek iznova očaravao. (Rudolf Sellheim, Poslanikov osmijeh, U svečanom jubilarnom spisu za Ad. E. Jensen, II tom, 1964.)

Na osnovu spomenutog možemo zaključiti da je najpotpunija ličnost – ličnost Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Jer je on od odabranih najodabraniji.