Obraćanje muftije Dudića na preramazanskom savjetovanju

Bismillahir-rahmanir-rahim

Poštovana braćo imami, hatibi, muallimi, cijenjena ulemo, nosioci emaneta Islamske zajednice, esselamu alejkum.

Okupljamo se uoči mubarek mjeseca Ramazana u vremenu koje od nas traži više razuma nego buke, više mudrosti nego reakcije i više odgovornosti nego improvizacije. Okupljamo se ne zato što je to forma, već zato što je savjetovanje sunnet i put ustrajnosti Zajednice. Okupljamo se kao ljudi koji nose isti emanet, ali različite terete, te kao braća čije se misije ne mjere samo brojem hutbi, nego dubinom traga koji ostavljamo u srcima ljudi.

Ovogodišnji moto našeg savjetovanja jeste „Ramazan, mjesec natjecanja u dobru“. Nije to samo lijepa poruka. To je poziv na preispitivanje. Natjecanje u dobru ne znači nadmetanje jednih protiv drugih, već nadmetanje svakoga od nas sa samim sobom: koliko sam u prošlom Ramazanu bio bliži Kur’anu, koliko sam bio tiši u svom egu, a glasniji u služenju ljudima; koliko sam bio imam po funkciji, a koliko po savjesti.

Nalazimo se pred Ramazanom, pred mjesecom koji u sebi sabira ibadet i odgovornost, duhovnost i društvenu zrelost, ličnu bogobojaznost i institucionalnu snagu. Ramazan nije samo dolazak posta, nego dolazak istine o nama samima. U tom mjesecu ne iskušava se samo strpljenje vjernika, već se provjerava stabilnost imameta, snaga džemata i ozbiljnost Islamske zajednice kao institucije.

Ramazan nije mjesec pasivnosti, već mjesec intenzivne odgovornosti. On nije vrijeme povlačenja iz stvarnosti, nego vrijeme njenog popravljanja. U Ramazanu se ne testira samo naša pobožnost, već i naša zrelost. Ne samo naša disciplina u ibadetu, već i naša sposobnost da budemo oslonac Zajednici u vremenu smutnje, brzine i moralne konfuzije.

Uzvišeni Allah u Časnom Kur'anu kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِنْ قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.“ (El-Bekare, 183)

Post je propisan radi bogobojaznosti, ali bogobojaznost nije samo unutarnje stanje, već ona ima i svoje vanjske posljedice. Ona se vidi u govoru, u ponašanju, u odnosu prema nama samima, prema imamima autoritetima, prema Zajednici i prema ljudima. Zato Ramazan nije privatni projekat pojedinca, nego zajednički ispit čitavog ummeta.

Ramazan je mjesec Kur’ana. Kur’an nije objavljen da bi bio ukras na polici, niti da bi se citirao selektivno, već da bude mjerilo istine, pravde i reda, da bude vodilja svakom pojedincu i grupi.

Uzvišeni Allah kaže:

كِتَابٌ أَنْزَلْنَاهُ إِلَيْكَ مُبَارَكٌ لِيَدَّبَّرُوا آيَاتِهِ وَلِيَتَذَكَّرَ أُولُو الْأَلْبَابِ

„Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njenim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.“ (Sad, 29)

Imam u islamu nikada nije bio puki izvršilac rituala. Imam je bio savjest Zajednice, tumač vremena i čuvar ravnoteže. Bio je onaj koji stoji ispred safova, ali i onaj koji stoji između ljudi kada se razilaze. Bio je učitelj Kur’ana, ali i korektiv ponašanja; bio je pozivač na sabur, ali i branilac dostojanstva. Svi mi kao imami koji u Ramazanu ne vrate Kur’an u naše kuće i naše džemate, ne samo kroz tilavet, nego kroz razumijevanje, poruku i praktičnu primjenu, propustili smo suštinu ramazanske misije. Kur’an mora biti osnova hutbe, dersa, savjeta i, prije svega, ličnog života imama. Jer narod možda zaboravi šta smo rekli, ali nikada ne zaboravlja kako smo se ponašali.

Draga braćo

Ramazan je i mjesec zikra, mjesec u kojem se srca vraćaju smiraju. U vremenu u kojem živimo, bučnom, nervoznom, opterećenom podjelama i sumnjama, zikr je potreba, a ne samo preporuka.

Kako nam Gospodar Allah poručuje u Svom Kitabu:

الَّذِينَ آمَنُوا وَتَطْمَئِنُّ قُلُوبُهُمْ بِذِكْرِ اللَّهِ ۗ أَلَا بِذِكْرِ اللَّهِ تَطْمَئِنُّ الْقُلُوبُ

„Oni koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju, a srca se, doista, kad se Allah spomene, smiruju!“ (Er-Ra‘d, 28)

Moramo biti izvor smiraja. Naš govor treba da donosi jasnoću, a ne konfuziju; nadu, a ne strah; jedinstvo, a ne razdor. Ako imam postane izvor napetosti, on gubi svoju misiju. Ako postane faktor podjela, on odstupa od sunneta Poslanika, alejhi selam, koji je ljude okupljao, a ne razjedinjavao.

Allahov Poslanik, alejhi selam, rekao je: „Olakšavajte, a ne otežavajte; obradujte, a ne odbijajte.“ (Buharija i Muslim)

Ramazan je mjesec bratstva. Ali bratstvo se ne gradi parolama, nego odgovornošću. Bratstvo se ogleda u ajetu Uzvišenog Allaha dž.š. Koji jasno poručuje:

إِنَّمَا ٱلۡمُؤۡمِنُونَ إِخۡوَةٞ فَأَصۡلِحُواْ بَيۡنَ أَخَوَيۡكُمۡۚ وَٱتَّقُواْ ٱللَّهَ لَعَلَّكُمۡ تُرۡحَمُونَ

„Vjernici su zaista braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.“ (El-Hudžurat, 10)

Imam je čuvar tog bratstva. On ne smije biti glas jedne strane, jedne grupe ili jednog interesa. Imam pripada Zajednici i govori u ime Zajednice. Njegova riječ mora biti odmjerena, njegova pozicija jasna, a njegov odnos prema instituciji besprijekoran.

Posebno u Ramazanu, kada se povećava osjetljivost naroda, kada se emocije pojačavaju, a fitna lako širi, imam mora pokazati zrelost. Ne reagirati na svaku provokaciju, a to nije nije slabost, nego mudrost. Neodgovaranje na svaku uvredu nije poraz, nego dostojanstvo.

Draga ulemo, poštovani imami.

Zekat i sadekatu-l-fitr zauzimaju posebno mjesto u ramazanskom ibadetu. Oni nisu samo individualni činovi, već temelj društvene pravde i institucionalne stabilnosti.

Uzvišeni Allah kaže:

خُذْ مِنْ أَمْوَالِهِمْ صَدَقَةً تُطَهِّرُهُمْ وَتُزَكِّيهِمْ بِهَا وَصَلِّ عَلَيْهِمْ ۖ إِنَّ صَلَاتَكَ سَكَنٌ لَهُمْ ۗ وَاللَّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ

„Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih, zaista, smiriti – a Allah sve čuje i sve zna.“ (Et-Tevba, 103)

Kroz zekat se ne čisti samo imetak, čisti se društvo. Kroz institucionalno prikupljanje i raspodjelu zekata čuva se dostojanstvo siromaha i autoritet Islamske zajednice. Naša je obaveza da to vjernicima objasnimo jasno, smireno i argumentirano, bez pritiska, ali s punom sviješću o odgovornosti koju nosimo.

Imamet, braćo, nije privatna stvar. Imam nije privatno lice. Njegova riječ ima težinu, njegovo ponašanje ima posljedice, njegova prisutnost ili odsutnost ostavlja trag.

Poslanik, alejhi selam, rekao je: „Svi ste vi pastiri i svako će biti odgovoran za svoje stado. Vladar je pastir i on je odgovoran za svoje stado, čovjek je pastir svoje porodice i odgovoran je za svoje stado, žena je pastirica u kući svoga muža i bit će odgovorna za svoje stado, sluga je pastir imetka svoga gazde i bit će odgovoran za njega. Svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoje stado.“

Ova odgovornost posebno se pojačava u Ramazanu. Imam tada postaje centralna figura džemata, ne kao zvijezda, nego kao hizmećar vjeri. Ne kao govornik, nego kao vodič. Ne kao sudija, nego kao savjetnik.

Institucionalno djelovanje u Islamskoj zajednici kičma je našeg opstanka. Islamska zajednica nije skup pojedinaca i nije ni moja ni vaša, već je ona svakog ko je smatra svojom, ali ona ima uređeni sistem i svog domaćina. Uređena Zajednica je poput safa u namazu: svako ima svoje mjesto, red je jasan, a snaga je u jedinstvu i disciplini. Sve što se radi mimo institucije, mimo dogovora i mimo odgovornosti, vodi ka anarhiji, a anarhija nije islamska vrijednost.

Islam nas uči redu, hijerarhiji i odgovornosti. Uči nas da se Zajednica čuva kroz dogovor, a ne kroz samovolju. Kroz povjerenje, a ne kroz sumnju. Kroz strpljenje, a ne kroz ishitrene reakcije.

Braćo imami

Ramazan dolazi da nas ojača, a ne da nas razotkrije. Dolazi da obnovimo povjerenje naroda u džamiju, u imama i u Islamsku zajednicu. Dolazi da budemo bolji nego što smo bili, zreliji nego što jesmo i odgovorniji nego ikada.

Ovo savjetovanje nije mjesto podučavanja, jer vi ste ljudi znanja. Ovo je mjesto zajedničkog usmjeravanja, podsjećanja i osnaživanja. Poštujem vaš trud, vašu izloženost, vašu svakodnevnu borbu između ideala i realnosti. Znam da nije lako biti imam u vremenu kada se riječ relativizira, autoritet dovodi u pitanje, a buka često nadjača istinu. Ali upravo zato je vaša uloga danas važnija nego ikada.

Ramazan dolazi kao prilika da obnovimo povjerenje, da učvrstimo bratstvo među imamima, da govorimo jednim glasom – glasom smirenosti, odgovornosti i nade. Da pokažemo da snaga Zajednice nije u konfliktu, nego u safu; nije u razjedinjenosti, nego u uređenosti; nije u galami, nego u dosljednosti.

Budimo dostojni emaneta koji nosimo. Neka nam Kur’an bude orijentir, zikr snaga, bratstvo zaklon, institucija sigurnost, a Ramazan prilika da pokažemo da znamo čuvati ono što nam je Allah povjerio.

Molim Allaha da vas nagradi za svaki trenutak koji ste posvetili Uputi i službi Zajednici, da primi vaš trud, vaša predavanja, vaše savjete i vaša djela, te ih učini svjetlom koje vodi druge ka Istini.

Molim Allaha da nam učvrsti srce u vjeri, da naša duša bude čista, a naša namjera uvijek iskrena. Molim Te Gospodaru da nas zaštitiš od svega što može zamagliti naš put, od smutnje, slabosti, sumnje i nesigurnosti, te da nam podariš strpljenje i mudrost u svakom izazovu koji nam dolazi.

Molim Allaha da blagoslovi naše porodice, kao i svakog muslimana na dunjaluku, da im podari zdravlje, sigurnosti i radost.

Molim Allaha da naše riječi liječe, naša djela nadahnjuju, a naša prisutnost donosi mir i nadu onima koji su u tami i nesigurnosti. Molim Ga da nas učini izvorom dobrote, da svaki naš napor uputi druge ka Njegovom zadovoljstvu i da naša nagrada bude velika na ovom i na budućem svijetu.

Amin, Ya Rabbel-Alemin.

Selam alejkum.