Mitomanija (patološko laganje)

Iako tačan etiološki uzrok ovog stanja još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, smatra se da se ono razvija pod uticajem više međusobno povezanih faktora. Savremena psihijatrija ne nudi jedinstveno i općeprihvaćeno objašnjenje mitomanije. Dok pojedini psihijatri razdvajaju kompulzivno ponašanje od ovog poremećaja, drugi ukazuju na moguću povezanost između navedenih pojava. Također, određeni broj stručnjaka u potpunosti osporava koncept patološkog laganja i negira njegovo postojanje kao zasebnog kliničkog entiteta.

Uzroci mitomanije (patološkog laganja)

Uprkos brojnim pretpostavljenim uzrocima mitomanije, temeljni mehanizmi koji dovode do razvoja ovog stanja nisu u potpunosti poznati. Iako osobe s mitomanskim osobinama ponekad pribjegavaju laganju kako bi se predstavile kao heroji ili kako bi stekle prihvatanje i saosjećanje okoline, u određenim slučajevima izrečene laži ne donose nikakvu objektivnu korist.

Laganje se također smatra karakteristikom pojedinih poremećaja ličnosti, uključujući antisocijalni poremećaj ličnosti. Istraživanja ukazuju na to da određena oštećenja ili disfunkcije centralnog nervnog sistema mogu povećati sklonost ka razvoju ovog poremećaja. Pored toga, hormonski disbalansi, tjelesni poremećaji, kao i traumatske povrede glave, navode se kao potencijalni faktori rizika u etiologiji mitomanije.

Neurološke studije koje se bave procesima laganja pokazale su da učestalo iznošenje neistinitih tvrdnji dovodi do smanjenja kognitivnog otpora prema laganju, čime ono postaje sve lakše i učestalije. Iako ove studije nisu direktno sprovedene na osobama s dijagnosticiranom mitomanijom, one pružaju vrijedne uvide u mehanizme patološkog laganja.

Simptomi mitomanije

Osnovni i najistaknutiji simptom mitomanije jeste hronična sklonost laganju, pri čemu se laži iznose bez jasne svrhe ili koristi. Ova karakteristika smatra se jednom od ključnih odrednica patološkog laganja u naučnoj literaturi.

Kod osoba s mitomanijom mogu se uočiti sljedeće osobine:

– Nedostatak svijesti o vlastitom laganju, uz uvjerenje da su izmišljeni sadržaji istiniti

– Odsustvo osjećaja krivice ili stida tokom laganja

– Iznošenje fantastičnih, pretjeranih i upečatljivih laži koje često djeluju uvjerljivo

– Identifikacija s vlastitim lažima, naročito kada se osoba predstavlja kao heroj ili značajna ličnost

– Kontinuirano stvaranje novih laži radi opravdavanja prethodnih

– Laganje bez vidljivog motiva ili materijalne koristi

– Potencijalno samodestruktivne posljedice laganja

– Izražena verbalna sposobnost; početak simptoma najčešće nakon 15. godine života

– Podjednaka učestalost kod oba pola

– Korištenje laganja kao mehanizma suočavanja sa stresom

– Pojačana anksioznost i distanciranje od stvarnosti

– Nisko samopouzdanje i poteškoće u samoprihvatanju

– Tendencija ka dramatizaciji i uveličavanju stvarnih događaja

– Postepeno narušavanje porodičnih i interpersonalnih odnosa

Šerijatsko-pravni status mitomanije

Mitomanija, odnosno patološko laganje, u šerijatsko-pravnom okviru smatra se ozbiljnim moralnim problemom. Laganje je u islamu strogo zabranjeno i jasno osuđeno, a mitomansko ponašanje, koje podrazumijeva stalnu i nesvjesnu sklonost laganju bez stvarne koristi, posebno je problematično jer narušava moralni integritet pojedinca i šteti društvenim odnosima.

Kur'an naglašava da Allah ne upućuje one koji pretjeruju i lažu te naređuje vjernicima da se klone lažnog govora. U islamskom učenju, laganje se smatra teškim grijehom, posebno kada se njime iznose neistine o drugima ili se poriče istina. Iako mitomanija može imati psihološke uzroke i biti posljedica unutrašnjih psihičkih poremećaja, osoba koja kontinuirano laže, iako nesvjesno, u šerijatskom smislu i dalje je dužna težiti istinoljubivosti i tražiti pomoć kako bi ispravila svoje ponašanje. Uzvišeni Allah kaže:

„…jer Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže.“

﴿إِنَّ اللَّهَ لَا يَهْدِي مَنْ هُوَ مُسْرِفٌ كَذَّابٌ﴾

Poslanik Muhammed, alejhi selam, posebno je naglašavao štetnost laganja i smatrao ga jednom od najružnijih osobina. Poslanik s.a.v.s. je laganje naveo kao jednu od osnovnih osobina licemjerstva, zajedno s neispunjavanjem obećanja, izdajom povjerenja i nepravednim ponašanjem u raspravama.

„Tri su osobine munafika: kada nešto kaže slaže, kada obeća ne ispuni i kada mu se nešto povjeri on iznevjeri.“

آيَةُ المُنَافِقِ ثَلاَثٌ: إِذَا حَدَّثَ كَذَبَ، وَإِذَا وَعَدَ أَخْلَفَ، وَإِذَا اؤْتُمِنَ خَانَ

U poznatom hadisu Allahov Poslanik s.a.v.s. ističe etički i duhovni značaj istinoljubivosti. U ovom predanju naglašava se da istina vodi ka moralnoj ispravnosti i dobročinstvu, a takvo ponašanje, prema islamskom učenju, vodi ka Džennetu. Kontinuirano pridržavanje istine rezultira time da osoba bude prepoznata kao iskrena i pouzdana pred Bogom. Suprotno tome, laganje se opisuje kao ponašanje koje vodi ka moralnom posrnuću i razvratu, a u konačnici i ka teškim duhovnim posljedicama. Osoba koja ustrajava u laganju, prema ovom učenju, biva obilježena kao nepouzdana i lažljiva.

„Budite iskreni, zaista, iskrenost vodi ka dobročinstvu i, zaista, dobročinstvo vodi ka Džennetu. Čovjek će neprestano govoriti istinu i držati se iskrenosti sve dok ne bude upisan kod Allaha da je iskren. Čuvajte se laži, zaista, laž vodi u griješenje i, zaista, griješenje vodi u Džehennem. Čovjek će neprestano lagati i držati se laži sve dok ne bude upisan kod Allaha kao lažljivac.“

﴿عَلَيْكُمْ بِالصِّدْقِ، فَإِنَّ الصِّدْقَ يَهْدِي إِلَى الْبِرِّ، وَإِنَّ الْبِرَّ يَهْدِي إِلَى الْجَنَّةِ، وَمَا يَزَالُ الرَّجُلُ يَصْدُقُ وَيَتَحَرَّى الصِّدْقَ حَتَّى يُكْتَبَ عِنْدَ اللهِ صِدِّيقًا، وَإِيَّاكُمْ وَالْكَذِبَ، فَإِنَّ الْكَذِبَ يَهْدِي إِلَى الْفُجُورِ، وَإِنَّ الْفُجُورَ يَهْدِي إِلَى النَّارِ، وَمَا يَزَالُ الرَّجُلُ يَكْذِبُ وَيَتَحَرَّى الْكَذِبَ حَتَّى يُكْتَبَ عِنْدَ اللهِ كَذَّابًا﴾

Liječenje mitomanije

Prije započinjanja terapijskog procesa, neophodno je utvrditi postojanje eventualnih komorbidnih psihičkih poremećaja, poput poremećaja ličnosti, poremećaja raspoloženja, depresije ili anksioznosti. U takvim slučajevima terapijski pristup prvenstveno se usmjerava na osnovno stanje, pri čemu psihoterapija zauzima centralno mjesto u tretmanu.

Podrška porodice i bliskih osoba ima izuzetno značajnu ulogu u procesu liječenja. Stručnjaci educiraju članove porodice o adekvatnim načinima komunikacije i pružanja podrške osobama s mitomanijom. Preporučuje se strpljiv i neosuđujući pristup, prihvatanje psihološke prirode laganja, postavljanje jasnih granica u komunikaciji, korištenje podržavajućeg jezika te kontinuirano ohrabrivanje traženja profesionalne pomoći.