Ramazan – škola duhovnog odgoja

„O, vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.“ (El-Bekare, 183)

Vjernik je osoba koja razmišlja. Ukoliko pogledamo Časni Kur’an, uočit ćemo da se često spominje „razmišljanje“, da se hvale oni koji razmišljalju i da se potiče na razmišljanje. Ono što čovjeka odvaja od ostalih stvorenja jeste razum. Čovjek kojem je data takva vrijednost i blagodati treba da čini ibadet Uzvišenom Allahu, da ispunjava Njegove naredbe i kloni se zabrana. Tu čast koja mu je data čovjek treba sačuvati. Upravo o tome ovisi to koliko će ostati u okvirima ljudskosti. U protivnom, čovjek biva na stepenu nižem od životinje. Oni koji čiste svoj nefs i koji ne trče za strastima čuvaju svoje ljudske osobine.

Mjesec Ramazan je mjesec u kojem je objavljen Časni Kur’an Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Časni Kur’an je najbolji govor, objavljen najboljem čovjeku koji je hodio ovim svijetom. Objavljen je u noći Kadr, pa to postade najbolja noć. Objavljen je u Ramazanu, pa on postade najbolji mjesec. U Ramazanu je propisano da se posti. Da li smo ikada postavili sebi pitanje šta je to smisao posta, zbog čega postimo u Ramazanu, koja je svrha posta? Da li učimo Časni Kur’an s razumijevanjem, da li razmišljamo o njegovim ajetima i kazivanjima? Da li smo ikada razmišljali zašto je post odlikovan iznad svih ostalih dobrih djela? Bez razmišljanja nema ni pitanja, a bez pitanja nema ni odgovora. Dakle, sve polazi od razmišljanja. Uvjet za svaku promjenu jeste svijest o potrebi za promjenom.

Budući da je mjesec Ramazan i mjesec mukabela i intenzivnog druženja s Časnim Kur’anom, posvetimo se razmišljanju o njegovom sadržaju i porukama kojima obiluje, zato što nije objavljen da bi se samo učio, već da bi se učio uz razmišljanje, da bi se razmišljalo o njemu, a potom po njemu postupalo. Mi danas, nažalost, najviše Časni Kur’an učimo mrtvima, dok je on objavljen da bi po njemu postupali živi. Nedavno sam pročitao riječi jednog savremenog mislioca: „Ako nismo u stanju čitati Kur’an koliko i novine i slušati ga bar koliko i TV svaki dan, onda je jasno da smo zahvaćeni teškom duhovnom bolešću.“ Testirajmo se, pa ako vidimo da nam je teško učiti Časni Kur’an, nemojmo gubiti nadu, već se potrudimo da počnemo konzumirati djelotvorne lijekove kako bismo se izliječili od te opake duhovne bolesti. Ono što nama nedostaje jeste iskrenost prema sebi i priznavanje postojanja problema. Onaj ko ima hrabrosti biti iskren prema sebi, prihvatiti postojanje problema, taj će uspjeti riješiti ga, jer nije problem imati problem, već je problem biti nesvjestan problema i zanemarivati ga, zato što će tako rasti i na kraju ćemo dospjeti u stanje da ga nećemo moći riješiti. Prema tome, što prije uočimo problem, bit će nam ga lakše riješiti.

Mjesec obaveznog posta, časni mjesec Ramazan, između ostalog, mjesec je vježbanja lijepog i pohvaljenog ahlaka. Dostizanje stepena pohvaljenog ahlaka kojeg treba usvojiti svaki vjernik ostvaruje se uskraćivanjem nefsu uživanja u prohtjeva.

Mjesec Ramazan je vremenski period koji je dovoljan da se u njemu čovjek duhovno izgradi i oplemeni. Kada mu dođe da kaže nešto ružno – prisjeti se da posti, te tako ne izgovori nepristojne i ružne riječi. Kada mu dođe da pogleda u nešto što nije halal gledati – obori pogled, prisjećajući se da je postač. Kada ga neko napadne – ne odgovori mu na uvredu, prisjećajući se da je postač. Uskraćuje svom nefsu želju za odavanjem strastima i porivima stomaka i polnog organa. Post je, dakle, štit kojim se čovjek štiti od svega što je nedolično i neprimjereno, a što u konačnici vodi džehennemskoj vatri. Što je štit čvršći, korisniji je u odbrani od vatre. Ako je, pak, isprobijan, onda se kroz ta mjesta mogu provući plamenovi. Tako ni čovjek ne treba načinjati i probijati štit posta svojim nedoličnim djelima i riječima, te pogledom u nedozvoljeno.

Post je odlikovan iznad ostalih dobrih i djela pokornosti kojima se rob približava Uzvišenom Gospodaru, zbog mekama postača, jer postač tokom posta nema prilike da se pretvara i da zapadne u licemjerstvo – rijaluk. Post je ibadet iskrenosti, jer postač ostavlja hranu, piće i užitke samo radi Uzvišenog Allaha. Postač treba, kada već posti i čini ibadet iskrenosti, imati nijet da izvršava jedan od farzova i da postom želi postići samo zadovoljstvo Uzvišenog Allaha.

Postač treba, kada već ostavlja hranu, piće i užitke, te kada je ispravno zanijetio post, da se čuva ružnih i nedoličnih riječi i postupaka.

Post, koji se iskreno zanijeti, čuva postača od grijeha dok posti, ali i od vatre na Sudnjem danu, te je zbog toga štit.

Glas islama 364, R: Tema broja, A: Mr. Dženan Hasić