Socijalna etika Ramazana

„Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku ili zapadu, nego je čestit onaj koji vjeruje u Allaha… i imetak koji voli daje rodbini, siročadi, siromasima, putniku i onome kome pravo pripada.“ (En-Nisa, 36)

Ramazan (ar. Ramadān), deveti mjesec islamskog kalendara, nosi naziv koji potiče od korijena r-m-d, što označava ljetnu vrućinu, ukazujući na sezonu u kojoj je mjesec prvobitno primijećen od strane starih Arapa, dok su nastojali umetanjem mjeseci uskladiti svoju godinu sa solarnim ciklusom. Ovaj mjesec zauzima posebno mjesto u islamskoj tradiciji, jer je jedini mjesec koji se izričito spominje u Kur’anu (Nerkez Smailagić, Leksiokon islama, Kupola, Sarajevo, 2021, str. 688)

Kur’anski ajet koji ističe značaj Ramazana i naglašava njegovu socijalnu dimenziju integriran je u 185. ajetu sure El-Bekare: „U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima, jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga posti, a ko bolestan bude ili se na putu zadesi, neka isti broj dana nadoknadi. Allah želi da vam olakša, a ne da imate teškoće, da određeni broj dana ispunite i da Allaha veličate za uputu koju vam je dao, te da zahvalni budete.“

Ovaj ajet potvrđuje da post u Ramazanu nije isključivo individualna pobožnost, već ima jasnu socijalnu i etičku dimenziju. Post djeluje kao instrument oblikovanja moralne svijesti pojedinca, istovremeno usmjeravajući njegovu odgovornost prema zajednici. Obaveza posta obuhvata svakog zdravog vjernika koji boravi kod kuće, dok su izuzeti bolesnici, putnici i starije osobe, uz mogućnost nadoknade dana ili fidje. Na taj način, post razvija empatiju, strpljenje i solidarnost, gdje pojedinac internalizira vrijednosti brige za druge i moralne dosljednosti.

Kur’anski ajet dodatno naglašava etičku dimenziju posta: „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.“ (El-Bekare, 183)

Ovaj ajet ukazuje da post nadilazi samo fizičko uzdržavanje od hrane i pića, te ga usmjerava prema jačanju samokontrole, moralne discipline i društvene odgovornosti. Poslanik Muhammed, alejhi selam, pojašnjava: „Ko ne ostavi lažan govor i postupanje po njemu, Allahu nije potrebno da ostavlja svoju hranu i piće.“

Ovim se jasno ističe da post, kao oblik ibadeta, podrazumijeva moralnu dosljednost, poštenje i socijalnu odgovornost, te da je etička praksa neodvojiva od duhovnog cilja Ramazana.

Post stoga može biti promatran kao sistematski moralni trening: Kroz disciplinu i uzdržavanje, vjernik razvija sposobnost samokontrole koja se reflektira i u međuljudskim odnosima. Ramazan afirmira socijalnu etiku i zajedničku odgovornost kao ključne komponente islamskog života, povezane s kolektivnim i individualnim djelovanjem. Ramazan, dakle, inicira djelotvornu solidarnost i socijalnu pravdu. Kur’anski ajet: „Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku ili zapadu, nego je čestit onaj koji vjeruje u Allaha… i imetak koji vol, daje rodbini, siročadi, siromasima, putniku i onome kome pravo pripada.“ (En-Nisa, 36)

Ova socijalna odgovornost realizira se kroz obavezni zekat, sadekatu-l-fitr i dobrovoljna davanja, omogućavajući siromašnima da učestvuju u ramazanskim aktivnostima i jačajući moralni i socijalni poredak zajednice. Muhammed, alejhi selam, bio je simbol darežljivosti: „Allahov Poslanik bio je najdarežljiviji među ljudima, a najdarežljiviji je bio u Ramazanu.“

Porodične i društvene veze dodatno se osnažuju kroz zajedničke iftare, posjete komšijama i međusobnu podršku. Kur’an podsjeća: „I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte, a roditeljima dobro činite, i rodbini, i siročadi, i siromasima, i komšiji bližnjem i komšiji daljnjem, i sugrađanima, i putniku…“ (En-Nisa, 36)

Ramazan također oblikuje profesionalno i javno ponašanje: poštenje u radu, izbjegavanje nepravde, iskrenost u odnosima i moralna dosljednost u poslovnim aktivnostima reflektiraju etičku dimenziju posta. Kur’an podsjeća: „I ne umanjujte ljudima ono što im pripada i ne činite nered na Zemlji.“ (Hud, 85)

Ramazan nadmašuje granice lične pobožnosti i duhovnog ibadeta. On oblikuje vjernika u skladu sa principima moralne solidarnosti i socijalne odgovornosti, čineći ga punopravnim učesnikom etičkog i duhovnog života zajednice. Istinska pobožnost mjerljiva je kroz djelovanje prema drugima, kroz empatiju, brigu za ugrožene i praksu pravde, čime Ramazan postaje mjesec transformacije ličnosti i društva. Kroz sistemsko prakticiranje posta, lična pobožnost i samokontrola integrirane su u širi socijalni okvir, gdje se unutrašnja etička disciplina reflektira u svakodnevnim međuljudskim odnosima, oblikujući pojedinca koji je moralno dosljedan, pravedan i društveno angažiran.

Ramazan, dakle, nije samo mjesec apstiniranja od hrane i pića, već sveobuhvatna škola socijalne etike, u kojoj se lična duhovna introspektivnost spaja sa praktičnim djelovanjem: briga za siromašne, solidarnost sa zajednicom i poštovanje prava drugih. On pruža okvir u kojem se pojedinačni moralni razvoj ne odvaja od kolektivne odgovornosti, potvrđujući integraciju lične i društvene dimenzije etike. U tom smislu, mjesec posta nije izoliran fenomen – on je pedagoški i moralni instrument, koji vodi ka harmoniji između unutrašnje duhovne discipline i vanjskog društvenog djelovanja. S tim u vezi, duhovno i emotivno prisustvo Ramazana postaje izvor trajne motivacije za pravednost i društvenu odgovornost, uz dovu: Molimo Te, Gospodaru naš, uljepšaj naša srca prisustvom Ramazana, obasjaj naše duše ibadetima ovog mjeseca i učvrsti nas na putu učenja i djelovanja, da shvatimo da je post sredstvo socijalne etike, integrirane u ličnu disciplinu, koja se manifestira kroz brigu i odgovornost prema drugima. Učini nas pravednim, empatičnim i moralno dosljednim u zajednici, te nam pomozi da svaki dan Ramazana bude korak prema ličnoj i društvenoj transformaciji, u skladu sa Tvojim smjernicama i učenjem Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Glas islama 364, R: Tema broja, A: Dr. Sumeja Smailagić