Obraćanje muftije Dudića na svečanosti Altun-Alem džamije

Poštovani prisutni, braćo i sestre, dame i gospodo.

U povodu obilježavanja 500 godina Altun-alem džamije i završetka radova na njenoj rekonstrukciji, restauraciji i obnovi, upriličene su dvodnevne manifestacije, od kojih je i ova, zbog koje smo se i okupili, zvanično proglašenje ponovnog otvorenja Božije kuće koja postoji već pet vjekova ili pola milenija.

Početkom šesnaestog stoljeća, kada ovaj grad postaje važan na mapi svijeta, džamiju podiže neimar Muslihudin Abdulgani, učenjak i graditelj, na važnoj komunikacijskoj tački tadašnjeg svijeta – Carigradskom, odnosno Stambolskom drumu, da bude jedan od putokaza od Istanbula do Sarajeva. Zahvaljujući toj poziciji, oko nje se ubrzo formirala jedna od prvih novopazarskih mahala – Jeleč mahala, a sama čaršija počela se širiti od Isa-begovog vakufa, tj. današnjeg centra grada, u njenom pravcu. Tako je Altun-alem džamija, osim duhovnog, postala i urbanističko jezgro iz kojeg i danas pulsira svaki damar ovog grada.

O njoj su pisali hroničari, nad njom su se nadahnjivali pjesnici, njenu ljepotu su slikari pokušavali zabilježiti, ali njena prava vrijednost ne leži samo u formi i estetici. Ona je utkana u dublji sloj duhovnosti, u nijjet onih koji su je podigli, u vakufsku svijest koja ju je održala i u dove generacija koje su se u njenim safovima uzdizale ka Uzvišenom.

Ovo Muslihudinovo djelo nadživjelo je mnoge države, poretke i historijske lomove na ovim prostorima, ostajući postojan svjedok da ono što je podignuto u ime Allaha ima snagu trajanja. Kroz pet stotina godina, vrijedne ruke neimara, vakifa i običnih vjernika obnavljale su je i čuvale.

Svaki njen kamen nosi priču, svaka pukotina pamti iskušenje i svaki restaurirani detalj govori o pobjedi ustrajnosti nad prolaznošću.

Svjedočit će ona i o ovom našem vremenu i svemu što je u njemu, kada ono što je jučer bilo nezamislivo danas postaje prihvatljivo, kada se zapaljiva riječ i mržnja izgovara lakše nego riječ mira, kada se u svijetu poseže za silom prije nego što se iscrpi put iskrenog dijaloga.

Budimo jasni i ujedinjeni u istini koja je temelj svih Objava – nijedna nebeska vjera ne poziva na razaranje i ubijanje, već na međusobno poštovanje i ljubav.

Onima koji misle da se snaga ogleda u sili i oružju upućujem pouku: Istinska snaga je u suzdržanosti i strpljenju. Istinska hrabrost je u dijalogu. Istinsko vođstvo je u spremnosti da se izabere mir onda kada je to najteže.

Na koncu, pamtit će Altun-alem džamija i ovo naše smutno vrijeme u kome pojedinci sebi dozvole da komentiraju sve i svakoga. Olahko donose sud o ljudima i događajima, baš kao da su oni najbolji i najumniji, kao da su s obje noge u Džennet zakoračili. Kritiziraju bez ikakvog dokaza. Sumnjiče bez osnova. Osuđuju bez valjanih argumenata. U svojoj providnosti postaju zidovi srama i beščašća, a da nisu ni svjesni da je svaka sumnja, kritika i osuda bez dokaza kao otrovna strijela koja se uvijek vrati onome ko je odapne.

Njima ne valja država, grad, općina, džemat, Islamska zajednica. Ne valja im ni muftija, imam, profesor, niti bilo koji legitimni i dokazani vjerski niti drugi autoritet, jer za njih niko nije dovoljno dobar. Svakog je potrebno povući u blato u kojem se oni nalaze, čija je posljedica obesmišljavanje i rušenje institucija, dekadenca i u konačnom neminovna patnja svakog člana društva.

Posebno mi je iritantno kada neko bestidno kritizira Islamsku zajednicu, prostački i vulgarno napada njeno rukovodstvo i imame, bez valjanog argumenta. Zato sam sebi dozvolio da kažem par riječi i na ovu bolnu temu. Ne zamjerite mi.

Dok oni boluju u svojim tminama i mržnji, mi radimo i gradimo. Našoj generaciji pripala je posebna čast i emanet da, predvođeni Mešihatom Islamske zajednice u Srbiji, u saradnji s Gradom Novim Pazarom i uz podršku najviših državnih institucija, Vlade i Predsjednika, ovoj ljepotici vratimo njen puni sjaj.

Ova obnova nije samo arhitektonski i građevinski izazov, već čin poštovanja prema historiji i amanet budućnosti. Vraćen joj je izgled dostojan njenog značaja, onakav kakav je imala u vremenu svog nastanka, ali i nova snaga da nastavi trajati kroz stoljeća koja dolaze.

Sretni su svi oni koji su učestvovali u ovom hairli djelu, jer su postali dio njenog trajanja. Njihov trud nije samo vidljiv u obnovljenim zidovima, već je zapisan u dovama koje će se u njoj učiti, u svakoj sedždi i u svakom okupljanju koje će se u njenom prostoru desiti. To je trajna sadaka, most između prolaznog i vječnog.

Posebno smo sretni što je posljednja obnova ove džamija premostila sve naše podjele, ujedinila nas i postala zajednička vrijednost svih građana Republike Srbije.

Zasluge za to svakako ima i državni vrh, koji je nesebičnim trudom pomogao da se realizira zamisao autentične restauracije i prevaziđu brojne prepreke koje su postojale.

Stoga, ovo nije radostan dan samo za nas muslimane, već i za sve građane Republike Srbije, koji u jedinstvu različitosti vide snagu i ljepotu zajedničkog života na ovom prostoru, koji traje čak duže nego što i sama Altun-alem džamija pamti.

Altun-alem džamijo, sretan ti petstoti rođendan. Želimo ti da stoljećima budeš mjesto sedžde, svjetla i zajedništva, prostor u kojem se susreću prošlost i budućnost, te simbol koji će generacije podsjećati na snagu vjere, ljepotu trajanja i dostojanstvo jednog naroda.

Tvoja vitka minara je svojom fleksibilnošću kroz povijest svjedočila suživotu i toleranciji, podizala sinove i kćeri Novog Pazara i Sandžaklije koji su uvijek bili dobri ljudi i neka tako ostane u budućnosti.