Zulum se kida kada je najdeblji

Čovjek ponekad misli da ne može biti nepravedan prema sebi, nasilan prema sebi, jer smatra sebe gospodarom sebe. Ne, čovjek nije gospodar sebe. Čovjek može biti samo gospodar svojih djela; to je segment u kome mu je Svevišnji Stvoritelj dopustio slobodu izbora – tu odlučuješ.

Stvoritelj prima namaz, dovu ili molitvu, sve shodno kvalitetu u samome srcu i dubini vjere. U etičkom kvalitetu bića i samom kvalitetu dove, molitve, tj. iskrenosti, neovisno ko si. Shodno tome molitve bivaju primljene. Prema tome, u relaciji nepravde čovjeka prema drugome, nepravda ili zulum spadaju u najteže grijehe. Jednako i nepravda prema samome sebi. Čovjek ponekad misli da ne može biti nepravedan prema sebi, nasilan prema sebi, jer smatra sebe gospodarom sebe. Ne, čovjek nije gospodar sebe. Čovjek može biti samo gospodar svojih djela; to je segment u kome mu je Svevišnji Stvoritelj dopustio slobodu izbora – tu odlučuješ. Kako se kaže, ti si gospodar riječi dok je ne izgovoriš, ti si gospodar svoga djela u pogledu izbora da li ćeš da učiniš dobro ili loše djelo. Ti nisi gospodar svoga života, jer je život tebi podaren, pa čak nisi ni gospodar u potpunosti svoga imetka. Imetak ti je podaren na čuvanje; ti ga možeš koristiti, ali imaš vrlo jasna i striktna pravila koja moraš poštivati u rukovanju sa tim imetkom koji ti je dat na raspolaganje i korištenje.

To je ono što smatramo bitnim za našu temu, ali shodno situaciji u kojoj se nalazimo i povodu zbog koga organiziramo ove besjede, misleći na cjelokupni kontekst – lokalni, regionalni i globalni, nepravda, zulum i nasilje su tema koju nije moguće zaobići. Prateći razne sisteme kroz ljudsku povijest, vidimo da je Uzvišeni Gospodar dopuštao mnoge grijehe, pa čak i u sistemskom smislu. Dopuštao je da razni bezbožnički sistemi traju, i to dugo. Opet, možemo primijetiti da su neki sistemi mnogo brže propadali i padali. Ukoliko uporedno pristupimo analizi tih sistema, tražeći uzroke napredovanja i trajanja, a sa druge strane uzroke propadanja, van svake dileme doći ćemo do sljedećeg zaključka: Uzvišeni Stvoritelj toleriše čak i nevjerovanje i to bezbožništvo može da traje i nije razlogom propadanja jedne zajednice ili sistema. Ne toleriše trajno ili dugo nasilje, sistemsko nasilje, nasilje koje se ne krije i kojim se nasilnik hvali i ponosi. Ti sistemi propadaju.

Ukoliko pratimo razvoj i postojanje raznih moćnih sistema, koje kroz povijest prepoznajemo kao imperije, vidjet ćete da imperijalnost ne znači samo moć, već da pored osnovnih poluga moći, ali isto tako u suštinskom smislu, znači širinu koja osigurava ili na neki način promovira slobodu i koja osigurava određenu vrstu pravičnosti. Primjera je jako puno, ali imperijom se ne smatra moćna sila koju odlikuje nepravičnost, jednoumlje i isključivost, pa čak i diktatura, iako imperija na prvi pogled implicira moć i silu. Rimske legije daju sliku moćnih legija koje marširaju po prefekturama Orijenta, od Italije preko Ilirike i Galileje. To je forma imperije – sila koja štiti određeni sistem. Uzmite i druge imperije: Osmansku, Britansku, Austrougarsku i današnju Američku imperiju – sve su one za svoje vrijeme bile okvir najvišeg stepena slobode za ta vremena i te prostore. To je istina. Ogradimo se od zahtjeva apsolutne slobode i kvaliteta, jer govorimo o nečemu što je u dimenziji relativnosti ljudskih odlika.

Imate imperije koje su kroz historiju uspjele biti imperije, a imate i imperije u pokušaju. Na Zapadu ih je bilo puno kroz kolonijalni pokušaj, od Španije, Portugalije, Belgije, Holandije itd. To su bile imperije u pokušaju koje nikada nisu uspjele. One su uspjele da okupiraju neke prostore po Africi, ali nisu postale imperije. Nisu postale imperije, jer nisu razumjele suštinu imperijalnosti, već su upali u zamku nasilja, misleći da je moć nasilja imperijalnost. Za tako kratka vremena neke od njih su počinile pokolje koje prosto ne može mozak da vam registrira.

One imperije ili politički sistemi sa imperijalnim ambicijama koje su ipak zadržale u određenoj mjeri određene ideale slobode i druge aspekte ljudske civiliziranosti – uspjele su. Ne znači da su bile bez zuluma i nepravde i ne znači da tu nije bilo pokolja i raznih drugih oblika nasilja, ali nije to bila primarna ideološka i metodička dimenzija. Korištene su mnoge druge sistemske mjere, uključujući ove kvalitete koji su odlikovali te imperije. One koji to nisu imale, one su i propale.

Najtipičniji primjer je Hitlerov imperijalizam koji sa aspekta vojne, industrijske moći, može se kazati, da je bio ispred drugih, ali upravo rigidnost i mržnja, nasilje i zulum u svim mogućim segmentima zatvorile su svaka vrata uspjeha u imperijalnosti. Ta sila koja je nekoliko godina izgledala neokrunjivo, u jednom trenutku doživjela je potpuni kraj i kolaps. Imate takvu moć koja je trajala svega deset godina: 1933. krenula je da se penje i već 1943. počela je da pada. To je najkraća vladavina jedne velesile u povijesti čovječanstva. Razlog tako brzog pada i propasti je u ovome. Najveća koncentracija mržnje, rigidnosti, isključivosti i nasilja koje je postojalo ikada u jednoj ideji jeste u ideji nacizma, fašizma i militarizma. To je odlična lekcija koja potvrđuje našu tezu da se zulum kida kada je najdeblji. To je izgledalo toliko svemoćno, ali prosto zulum je bio sašiven u svakoj tezi nacizma. Sve je bilo sila, nasilje i nepravda, od rasističkih do nacionalističkih i svih drugih postavki. Ukoliko prodrete malo dublje u korijene nacizma, iako vidite da negdje koketira sa Katoličkom crkvom, sa kršćanstvom, korijen nacizma je paganstvo.

Sada se vraćamo na onu tezu: Najviši stepen nasilja je mnogoboštvo. Vidimo da je cjelokupna Hitlerova ideologija ultrapaganska, jer sama ideja nacionalizma je paganska, što znači obožavanje etnosa i rase. Čak i u drugim aspektima formulacija imamo pokušaj da se dosegne do nekog staroperzijskog, egipatskih i drugih paganizma. Vidite kolika je veza paganstva i mržnje, a implementacija te mržnje kroz ideologiju koja, kada postane svjetska, vojna i ekonomska sila, napravi nezapamćenu pustoš neviđenu za tako kratko vrijeme.

Nastavit će se…

Glas islama 369, R: BESJEDA, A: Rahmetli muftija Muamer-ef. Zukorlić