Cjelovitost prijenosa (2. Dio)

 Strah pokazuje čovjeku koliko je malen pred veličinom Istine, dok sa druge strane, nada pokazuje koliko je vrijedan u očima svoga Stvoritelja.

U smislu starijih i današnjih mudraca, strah i nada predstavljaju dva načina na koja čovjek spoznaje vlastito mjesto u kosmosu. Oni pripadaju najdubljim oblicima samospoznaje, jer kroz njih čovjek istovremeno otkriva istinu o sebi i istinu o svom odnosu prema Gospodaru svjetova.

Strah otkriva ograničenost ljudskog bića i podsjeća čovjeka na prolaznost njegovih snaga, krhkost njegovih oslonaca i granice koje prate svako stvorenje. Pred sviješću o Božijoj veličini čovjek prepoznaje vlastitu konačnost i razumije da nijedno stvoreno biće ne posjeduje samodovoljnost. Nada otkriva njegovu otvorenost prema beskrajnom i pokazuje da ljudsko postojanje nadilazi granice vlastitih slabosti, ostajući trajno povezano sa milošću, dobrotom i blizinom Onoga, dželle šanuhu, Koji ga je stvorio.

Strah, sa jedne strane, pokazuje čovjeku koliko je malen pred veličinom Istine, dok sa druge strane, nada pokazuje koliko je vrijedan u očima svoga Stvoritelja. Jedna spoznaja čuva ga od oholosti, druga od očajanja; jedna ga vraća svijesti o odgovornosti, druga ga učvršćuje u uvjerenju da nijedan iskren korak prema Allahu ne ostaje bez odgovora. Između te dvije spoznaje oblikuje se istinska skrušenost, stanje u kojem čovjek jasno vidi vlastitu ograničenost i istovremeno prepoznaje uzvišeni smisao svoga postojanja. Takva skrušenost predstavlja sklad između svijesti o vlastitoj malenosti i svijesti o počasti koju čovjek zadobija kroz blizinu svome Gospodaru.

Jedna od najljepših kur’anskih formulacija tog stanja nalazi se u opisu iskrenih vjernika: „Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju…“ (Es-Sedžda, 16)

U svega nekoliko riječi sadržana je cijela filozofija duhovnog života. Drugim riječima, kur’anski izraz okuplja dva temeljna pokreta srca koji zajedno određuju pravac čovjekovog putovanja prema Allahu, subhanehu ve teala, a u njemu su čvrsto objedinjeni budnost i pouzdanje, odgovornost i milost. Upravo zbog toga ovaj ajet kroz svoju jezičku sažetost prenosi izuzetno širok duhovni horizont.

Strah čuva ozbiljnost puta kojim čovjek hodi, a nada mu daje snagu da na tom putu ustraje; strah usmjerava pogled prema odgovornosti koju nosi, a nada prema Allahovoj, subhanehu ve teala, dobroti i milosti. Njihova povezanost oblikuje unutrašnju ravnotežu koja vjerniku omogućava da sačuva poniznost, povjerenje i postojanost.

Zbog toga kur’ansko spominjanje straha i nade govori o trajnom stanju srca koje je svjesno svoga Gospodara. Upravo takvo srce istovremeno osjeća veličinu Božijeg suda i blizinu Božije milosti. U toj svijesti nastaje duhovna zrelost, a iz duhovne zrelosti smirenost koja čovjeku omogućava da kroz promjene života sačuva unutrašnju postojanost i jasnoću svoga puta.

***

Iz tog razloga cjelovitost predmetnog ajeta posjeduje mnogo veći značaj od puke tekstualne preciznosti, zato što je ovdje riječ o očuvanju jedne od najvažnijih ravnoteža islamskog svjetonazora. Uz vjerno prenošenje riječi, jednaku važnost ima i očuvanje unutrašnjeg sklada značenja kroz koji Objava oblikuje ljudsku svijest i odgaja ljudsko srce. Zbog toga cjelovitost prijenosa zadobija vrijednost koja nadilazi formalnu tačnost kazivanja i ulazi u područje očuvanja duhovne arhitekture poruke. Kada se izgubi jedan dio te ravnoteže, mijenja se i način na koji čovjek razumije sebe, svoj odnos prema Allahu, subhanehu ve teala, i smisao vlastitog kretanja prema Njemu.

Cjelovitost duhovnog smisla predaje postaje uvjet cjelovitosti njenog značenja, jer svaki njen dio osvjetljava drugi, a njihova međusobna povezanost otkriva puninu poruke koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenio svome ummetu. Mnoge istine svoju punu jasnoću zadobijaju tek unutar cjeline kojoj pripadaju, jer upravo cjelina otkriva njihovu pravu mjeru, duhovni domet i odgojni učinak.

Kada svijest ostane vezana samo za prvi dio predaje, pred čovjekom se otvara veličina odgovornosti, ozbiljnost susreta sa Gospodarom svjetova i težina polaganja računa. Dok potpuni horizont ajeta otkriva se tek pojavom njegovog drugog dijela. Tada se zajedno sa sviješću o odgovornosti otvara i svijest o milosti, zajedno sa budnošću savjesti javlja se pouzdanje u Allahov oprost, a uz ozbiljnost puta pojavljuje se i nada koja čovjeku daje snagu da na tom putu ustraje.

Upravo u tom skladu najjasnije se očituje mudrost cjelovitog prijenosa, samim tim, Poslanikova poruka svoju potpunost ostvaruje tek onda kada svi njeni dijelovi ostanu povezani u jedinstvenu cjelinu. Tada ajet prerasta okvir pojedinačne pouke i postaje ogledalo kur’anske metode odgoja, metode koja čovjeka vodi prema zrelosti kroz sklad odgovornosti i nade, budnosti i povjerenja. Na tom mjestu cjelovitost predaje postaje čuvar cjelovitosti vjerničkog pogleda na život, na čovjeka i na njegov odnos prema Allahu, dželle šanuhu.

***

Upravo tu se nalazi jedna od najdubljih poruka ovog ajeta, jer Allah, subhanehe ve teala, želi budne, skrušene i odgovorne robove, robove koji Mu hrle sa trudom, povjerenjem i nadom. U samoj strukturi ove predaje prepoznaje se mudrost božanskog odgoja koji čovjeka vodi putem uravnoteženog sazrijevanja. Srce se poziva na budnost kako bi ostalo svjesno odgovornosti koju nosi, a hrani se nadom kako bi sačuvalo snagu potrebnu za ustrajnost na putu dobra. Takav čovjek život posmatra kao amanet, vrijeme kao priliku, a svaki novi dan kao mogućnost približavanja svome Gospodaru.

U toj harmoniji strah postaje svjetiljka razuma, nada snaga srca, a vjera put unutrašnje ravnoteže kojim čovjek korača prema svome Gospodaru. Strah osvjetljava granice koje ne smije izgubiti iz vida, dok nada održava životnost njegovog duhovnog kretanja i čuva ga od klonuća. Iz njihove povezanosti nastaje duhovna postojanost koja čovjeku omogućava da kroz promjene života sačuva pravac svoga kretanja i jasnoću svoga cilja.

Predmetni ajet predstavlja jednu od najljepših ilustracija kur’anske mudrosti koja čovjeka odgaja za cjelovitost. U njegovim riječima sadržana je pedagogija koja povezuje razum i srce, odgovornost i nadu, budnost i povjerenje. Ovdje se cjelovitost prijenosa pokazuje kao čuvar cjelovitosti odgoja, jer svaki dio ajeta učestvuje u izgradnji ravnoteže bez koje se ne može dosegnuti puna zrelost vjernika.

Cjelovitost pogleda, osjećanja i odnosa prema Allahu, subhanehu ve teala, predstavljaju plod takvog odgoja. U svjetlu ovog ajeta vjernik razumije da put prema zadovoljstvu Svevišnjega nosi ozbiljnost koja produbljuje svijest i milost koja širi i smiruje srce. On uči da odgovornost i nada pripadaju istoj istini, kao što pravda i milost pripadaju istom Gospodaru.

U konačnici, kao što smo i ranije naveli, jedna od najvećih vrijednosti ovog ajeta nalazi se upravo u njenoj cjelovitosti. Kada se ajet sagleda u punini njegovog značenja, pred čovjekom se otkriva put koji istovremeno budi savjest i učvršćuje povjerenje u Allahovu milost. Tada vjernik razumije da se na putu prema Gospodaru susreću strahopoštovanje i nada, budnost i smirenost, pravda i milost. Sa tom spoznajom nastavlja svoje životno putovanje sve do časa kada će pred svoga Gospodara doći sa srcem koje poznaje veličinu Božijeg suda, ljepotu Božijeg oprosta, ozbiljnost odgovornosti i širinu milosti koja obuhvata sve.

Glas islama 369, R: Analize, A: Akademik Fatmir Bači