Poruka predsjednika Mešihata, muftije sandžačkog, dr. Mevlud ef. Dudića, dobrotvorima

Poštovani vjernici i dobri ljudi,

Raduje me masovni odziv vjernika, džematlija, dobrih ljudi, prijatelja, organizacija i naših ljudi iz Sandžaka, Bosne i dijaspore na poziv za pomoć u obnovi požarom zahvaćene zgrade Mešihata Islamske zajednice. Taj odziv svjedoči o živoj svijesti i dubokoj vezanosti naših ljudi za svoju vjeru, zajednicu, institucije i vakuf.

Međutim, jedna je objava posebno uvredljiva i licemjerna. Odnosi se na najavu pomoći predstavnika paravjerske tvorevine, one iste koji su 2007. godine, zarad svog ličnog interesa, zapalili duhovni požar fitne i razdora, čije posljedice osjećamo i dan-danas. Taj požar još uvijek nije ugašen, i zato oni koji su ga raspirili ne mogu nuditi pomoć u gašenju požara materijalne prirode i sanaciju štete.

Njihova je moralna i vjerska obaveza da prije svega ugase taj duhovni požar koji gori našu zajednicu, naš narod i našu budućnost, i koji je mnogo bolniji i opasniji od materijalnog stradanja. Tek kada se to desi, biće prostora za razgovor i zajedničko djelovanje.

Želim jasno naglasiti da se ova reakcija i odbijanje pomoći odnosi isključivo na nosioce i predvodnike paravjerske tvorevine, duhovne piromane koji su izazvali smutnju i podijelili muslimane.
Naši vjernici i džematlije koji su zavedeni licemjernim djelovanjem pomenutih i njihovom slatkorječivošću trebaju se osvijestiti i uskratiti im podršku; za njih će odgovarati oni koji su ih zaveli.
Svim iskrenim vjernicima koji žele dobro i učešće u obnovi Vakufa, temelju naše Zajednice, upućujem zahvalnost i otvoreno srce.
Neka se naše ruke i duše ujedine u izgradnji i očuvanju jedinstvene Islamske zajednice, jedine legalne i legitimne institucije muslimana na prostoru ove države.

A onima koji vode kolo razdora i sektaškog djelovanja poručujem: osvijestite se i urazumite, vratite se svojoj zajednici, jer vaše riječi o dobru podsjećaju na graditelje “mesdžidu dirārā” iz vremena Resulullaha a.s., koji su se zaklinjali da samo dobro žele, a ustvari su radili suprotno.