Fakultet za islamske studije u Novom Pazaru odlukom Sabora IZ-e Sandžaka
preimenovan je iz Akademije islamskih nauka, sa teološkim i pedagoškim smjerom
za sticanje zvanja: profesor islamske teologije i profesor islamske pedagogije.
Za novog dekana Fakulteta imenovan je doc. dr. Mevlud ef. Dudić. U toku ramazana profesori
Fakulteta su angažovani u obilasku džemata, a jedan broj studenata u sandžačkim
džematima i u dijaspori kao teravijski imami. Nastava se odvijala u prostorijama Islamske zajednice, a kasnije u prostorijama
Internacionalnog univerziteta, čiji je FIS postao pridružena članica odlukom
Rektorskog vijeća Univerziteta. Povraćajem oduzete zgrade Islamske ustanove u
centru grada, FIS je sa studijskom 2006/07. dobio nove prostorije, nakon renoviranja
objekta i ponovne sanacije štete poslije demoliranja od strane aktivista
Koalicije Lista za Sandžak Dr Sulejman Ugljanin u toku predizbornog mitinga.

 

Obraćanje glavnog muftije IZ-e u Srbiji Muamera-ef. Zukorlića na svečanosti povodom preimenovanja Fakulteta:

Uvaženi Ministre, dobro nam došli! Uvaženi imami,
predsjednici medžlisa, glavni imami i aktivisti Islamske zajednice, esselamu
alejkum, ve rahmetullahi, ve berekatuhu.

Zadovoljstvo mi je vidjeti vas u ovom broju, u
ovom raspoloženju, ovim povodom, gdje imamo prilike ugostiti ministra vjera u
Vladi Republike Srbije, koji je došao na poziv Mešihata IZ-e Sandžaka. Prvi
razlog posjete je svečanost u povodu prerastanja Akademije islamskih nauka u Fakultet
za islamske studije, koja će se upriličiti odmah poslije ovog našeg susreta. A
isto tako, posjeta je prilika za opsežne, neposredne razgovore, kako ove bilateralne
koje smo do malo prije imali, tako i one otvorene sa svima vama, kao ključnim
akterima islamskog života ovdje, na području Sandžaka. Ali, ne samo iz Sandžaka
već i ovom prilikom posebna dobrodošlica imamima, aktivistima i predstavnicima medžlisa
IZ-e u Vojvodini, tačnije iz Novog Sada, Subotice i drugih džemata sa područja
Vojvodine.

Kao što znate i kao što ste čuli u najavi,
konačno je usvojen Zakon o crkvama i vjerskim zajednicama na nivou Republike
Srbije. Opšte je poznata činjenica, a i sa naše strane mnogo puta ponavljana,
da smo skoro (ili bez skora) 13 godina bez tog zakona, što jeste svojevrstan
presedan. Jer se obično u pravnoj praksi, kada se jedan zakon stavi van snage,
primjenjuje do donošenja novog zakona. U ovom slučaju to se nije dogodilo. Nama
razlozi za to nisu poznati, ali je to dovelo do jedne pravne praznine koja je
mogla biti loša za vjerske zajednice. Ali, i pored svog tog rizika, koji je
postojao u tim burnim vremenima i teškim godinama, ja ću istaći da je Islamska
zajednica Sandžaka zabilježila svoj uspon u razvoju, što ste vi sami u prilici
potvrditi. Istina, kako su se mijenjale brojne vlade u ovoj državi, vi znate da
intenzitet te saradnje nije bio isti. Posebno je to sve bilo teško do 2000. godine,
kada su postojali i sporni momenti sa pozicije države u pravcu islama i
Islamske zajednica Sandžaka, takozvanog nepriznavanja Islamske zajednica
Sandžaka, za koje nije bilo osnove ni u ranijem zakonu, ni u bilo kom ustavnom
ili zakonskom principu. Ono što je činjenica jeste da je Islamska zajednica sve
te sporne momente uspjela prebroditi, zahvaljujući, prije svega, vama imamima,
zahvaljujući džematu, zahvaljujući ljudima koji rade na čelu Islamske zajednica
Sandžaka, na čelu ustanova IZ-e. Vi znate da je taj vrlo osjetljivi, ponekad i
mukotrpni, period išao vrlo dobro i ja ovom prilikom želim izraziti svoje
zadovoljstvo i zahvalnost Bogu što mi tu pravnu prazninu, definitivno, imamo
iza sebe, što imamo Zakon koji je, kao i svaki ljudski zakon, uvijek manjkav –
samo su Božji zakoni bez manjkavosti i nedostatka. Ali, ja neću sigurno pretjerati
ako kažem da je to jedan od boljih zakona koji su donijeti za ovu oblast na
području bivše Jugoslavije ili možda i jugoistočne Evrope. Ovo je prilika da vas
uvaženi Ministar upozna sa osnovnim odrednicama tog Zakona, sa onim što je
intencija tog Zakona, sa onim što su mogućnosti crkava i vjerskih zajednica u
smislu onoga što nudi taj Zakon. Istina, zakon uvijek treba shvatiti u
ravnoteži, jer zakon ne podrazumijeva samo prava, ono što se nama sugerira, sa
pozicije naše želje. Šta nam to zakon nudi – zakon uvijek nudi i obaveze. Pokazalo
se, sa pozicije Islamske zajednice, da se mi ne bojimo tih obaveza, jer, prosto,
i ono što je do sada činila Islamska zajednica jeste visok stepen svijesti:
društvene i opće svijesti unutar svake službe, svakog segmenta Islamske
zajednice. Islamska zajednica je pokazala da je faktor dostojan svih, tih emaneta
koji su joj povjereni. I kroz cjelokupan razvoj, posebno mi u Sandžaku, smo
bili prisiljeni raditi i nadomjestiti nedostatke u pogledu infrastrukture,
obzirom da je Islamska zajednica od 1993. godine, nakon disolucije Islamske
zajednice, izazvane raspadom jedinstvene države, bila prinuðena organizirati se
kako to sama može. Mi smo se ovdje organizirali, kao što znate, kako to sami
možemo.

U tom smislu, cjelokupno konstituiranje
Islamske zajednice nije završeno – to otvoreno možemo kazati. Razlog za to nije
bilo kašnjenje u donošenju ovog Zakona, već su razlozi za to nešto viši.
Prosto, Islamska zajednica, koja sada na području Srbije i Crne Gore
funkcionira u nekoliko dijelova, sa Islamskom zajednicom Sandžaka, neću
pretjerati ako kažem, na čelu, jer je kao takva jedina koja ima potpuno
zaokruženu infrastrukturu, i organizacionu i prosvjetnu, od najnižeg do
najvišeg nivoa, i izdavačku i informativnu, i sve druge segmente koji je čine,
samu po sebi, takvom. U tom pogledu, vi znate da je Islamska zajednica Sandžaka
bila dostupna: tamo gdje je imala neposrednu jurisdikciju i neposredno
izvršavala cjelokupnu koncepciju i programe sopstvenog razvoja. Tamo gdje nije
imala neposrednu jurisdikciju, kao što su to veći dio Crne Gore, kao što je
širom uže Srbije i Vojvodine ili Preševske dolina, vi dobro znate da smo mi
bili i njihova Islamska zajednica, da je naša izdavačka djelatnost bila njima
dostupna i svi drugi segmenti naše Islamske zajednice, sasvim ravnopravno, pa
ponekad i po povoljnijim uvjetima, svim tim džematima i svim tim dijelovima
Islamske zajednice. Ono što mi i ovog momenta čekamo jeste da se definitivno
zaokruži država, da, prosto, znamo kako se ta država zove, kako ona izgleda, da
ona ima svoje ustavne odrednice, kako bismo mi mogli, na nivou te države, praviti
– želim podvući i naglasiti – jedinstvenu Islamsku zajednicu. To je naš interes
i to interes oko kog, sigurno, neće biti nekakvog prostora za pregovore da li ćemo
imati jednu Islamsku zajednicu ili više islamskih zajednica. Imat ćemo jednu
Islamsku zajednicu, ali nemoj to da neko shvati kao neke naše pretenzije. Mi ne
želimo imati Islamsku zajednicu koja će nareðivati muslimanima u Subotici ili u
Novim Sadu, Preševu, Beogradu, šta će oni raditi – ali ćemo imati uvezanu
Islamsku zajednicu. Ona može biti u nekim dijelovima čvršće uvezana, u nekim
dijelovima vrlo hlabavo uvezana. Jer, želimo da ona bude jedna zajednica,
zajednička duhovna porodica, kao što je to slučaj i sa Srpskom pravoslavnom
crkvom, kao što je to slučaj i sa Katoličkom crkvom. To je elementarno pravo i
obaveza svih nas da tu tekovinu i tu vrijednost očuvamo. U tom pogledu, kao što
smo imali i do sada vrlo tolerantan odnos, imat ćemo ga i u smislu
uspostavljanja te saradnje. Ali, ozbiljnost i naše vjere i naše zajednice i
svih odredaba – i kur'anskih, sunetskih i normativnih – nas obavezuje da se
krećemo u tome pravcu. Dakle, nećemo praviti hijerarhijsku islamsku zajednicu,
već zajednicu koja će biti uvezana po principu mreže, gdje će onaj ko je jači
imati samo više obaveza pomoći onome ko je slabiji. To će biti osnova na kojoj
ćemo praviti Islamsku zajednicu. Naravno, za to je neophodno da se neke stvari
definitivno raščiste na nivou države i statusa same države. Ali, isto tako,
mogu vam reći da ono što su pretpostavke koje su sadržina ovoga Zakona, zapravo,
ide u tom pravcu i daju nam mogućnost da ovu sopstvenu energiju, koju smo
imali, koju smo do sada gomilali, i sve te resurse koje imamo, da ih još više
učinimo dostupnim svim onim vrijednostima od kojih će koristi imati ne samo pripadnici
Islamske zajednice već svi ljudi. Vi dobro znate da je učenje islama vrlo
egzaktno, tako odreðeno da je ono što Uzvišeni Allah kaže: Ve ma erselnake, ila rahmeten lil-alemin.
I mi smo te poslali isključivo iz milosti prema svim svjetovima –prema svijetu muslimana, prema svijetu nemuslimana, prema svijetu kršćana,
prema svijetu jevreja, prema svijetu pripadnika drugih vjera, prema svijetu,
ako hoćete, i nevjernika i prema, prosto, svim ljudskim i ostalim biljnim,
životinjskim i svim drugim vasionskim svjetovima… Pravi islam je islam samo
tada kada svi u i oko njega osjećaju blagodat od njegovog prisustva.

U tom pogledu, još jednom moji najiskreniji
selami, moja najsrdačnija dobrodošlica Ministru. Očekujem da i vi uzmete puno učešće
u ovom razgovoru, u ovom našem budućem muhabetu, gdje ćemo proširiti naše
znanje o materiji o kojoj je riječ. Ali isto tako, gdje ćemo još više dobiti
sopstvenog samopouzdanja i uvjerenja da živimo u zemlji koja pripada nama, u
državi koja je naša država, u državi koju želimo prihvatiti kao svoju domovinu.
Mi to nudimo sa naše strane, ali isto tako očekujemo od države da ona nas
doživi kao svoje graðane. To, evo, Zakon formalno nudi. Sada zajednički treba,
i sa jedne i sa druge strane, da potvrdimo u praksi da je to tako. Ono što ja
mogu, ispred Islamske zajednice, kazati jeste da će naša cjelokupna pozitivna
energjia i ukupni resursi biti na raspolaganju u tom pravcu.

Želimo da ovaj prostor i ovu državu doživimo i
izgradimo kao svoju domovinu, ali isto tako želimo da nam ona takvu atmosferu i
takve uvjete napravi da se u njoj osjećamo toplo, kako se osjeća svako u svome
domu i, sigurno, kako se svako osjeća u svome domu, odnosno u svojoj kući.

Hvala.

Slijedi: Pozdravni govor Dekana na ceremoniji
preimenovenja Akademije u Fakultet za islaske studije


 

Pozdravni govor Dekana na ceremoniji preimenovenja
Akademije u Fakultet za islaske studije

U ovoj svečanoj atmosferi povodom preimenovanja
Akademije islamskih nauka u Fakulet za islamske studije, ne mogu a ne izraziti
svoju radost, te svima najtoplije zahvaliti. Svojim prisustvom Vi ste počastili
naš Fakultet, a ujedno i obavezali. Mi danas, ujedno, promoviramo prvu
generaciju apsolvenata koja je prije četiri godine upisala studije na ovom
Fakultetu. Premda je ovo prvo obilježavanje postojanja ovog Fakulteta, želim
vašoj pažnji predočiti razvojni put ove, jedine, islamske visokoškolske
obrazovne ustanove u Srbiji i Crnoj Gori. Sandžak skoro punih sto godina
opstaje uprkos nasrtajima na vjerski, nacionalni i kulturni identitet
pripadnika islama koji u njemu žive. Jedna od najvećih nepravdi prema ovom
kraju je sistematizirano gušenje razvoja školstva uopće, a posebno
vjerskoprosvjetnih ustanova. Na ovim prostorima su sve do 1946. godine
postojale razne obrazovne institucije: medrese, mektebi, sibjan-mektebi, ruždije,
darul-hadis, darul-mualimin i dr. Neke su bile u rangu predškolskog uzrasta,
neke osnovne i srednje škole, a bilo je i onih u rangu fakulteta. Komunistički
režim je za islamsku zajednicu bio veoma težak. Jednoj po jednoj islamskoj
obrazovnoj instituciji je zabranjivan rad, tako da je Sandžak, zaključno sa 1946.
godinom, ostao bez ijedne islamske obrazovne institucije. U narednom periodu su
jedino mektebi djelovali. Oni su samo donekle popunjavali prazninu u sveri
islamskog obrazovanja. Ponovno aktiviranje Medrese «Gazi Isa-beg» 1990. godine je
bio prvi korak ka oporavku islamskog obrazovnog sistema. Nakon toga, slijedi
niz koraka koje je preduzela Islamska zajednica na tom putu. Od samog osnivanja,
Mešihat IZ-e je radila na unaprjeðivanju vjersko-prosvjetnog sistema, čiji je
najveći dragulj Medresa «Gazi Isa-beg». Dugogodišnja akcija slanja studenata na
univerzitete u islamskim zemljama, dala je dobre rezultate, ali se nameće
činjenica da mogućnosti dozvoljavaju samo malom broju studenata ovu privilegiju.
Zato je Mešihat IZ-e Sandžaka udario temelje visokom školstvu u Sandžaku
osnivajući Fakultet islamskih studija i stavljajući time tačku na
višedecenijsko odsustvo viših i visokih škola iz ove regije. Potrebu za
osnivanje ove visokoškolske ustanove intenzivirala je i činjenica da je Vlada
Republike Srbije uvela vjeronauku u državne škole, a to iziskuje školovanje
velikog broja predavača, što je jedan od glavnih ciljeva fakulteta. Tako je, na
zasijedanju Sabora IZ-e Sandžaka 12.05.2001. godine, donijeta odluka o
osnivanju Islamske pedagoške akademije kao više škole. Istovremeno, Mešihat
IZ-e Sandžaka je donio odluku da učenici koji su završili medresu ne mogu više
obavljati dužnosti imama, tj. predvoditi džemat bez visoke stručne spreme. Tako
je osnivanje Islamske akademije u Novom Pazaru bila dobra prilika za one koji
su željeli obavljati poslove pri Islamskoj zajednici, educirati se u tom
smjeru, a pri tom ne morati ići na neki od islamskih univerziteta u
inostranstvu, kao što je to bio slučaj do tada. Na dan otvaranja Akademije,
pred profesorima i studentima, Muftija je, uz čestitke, obećao studentima koji
su upisali prvu generaciju da će, kada budu završili drugu godinu, imati
priliku nastaviti treću, jer, kako je rekao, Akademija će prerasti u fakultet.
Moram priznati da sam bio skeptičan, pomalo sam se i bojao da li ćemo moći
izdržati. Tako je i bilo, Akademija je, nakon dvije godine postojanja, dakle
2003. godine, prerasla u trogodišnji studij pod imenom «Islamska akademija», da
bi nakon toga, 2005. godine, odlukom Mešihata, prerasla u četveregodišnji
studij pod imenom «Akademija islamskih nauka». I evo danas, na osnovu odluke
Sabora Islamske zajednice Sandžaka od 06.05.2006. godine, Akademija je preimenovana
u «Fakultet za islamske studije». Ovaj Fakultet nastavlja kontinuitet Akademije
osnovane 2001. g. Studiranje na ovom Fakultetu traje četiri godine, a nastava
je ostvarivana u formi redovnog i vanrednog studija. Zastupljena su dva smjera:
teološki za stjecanje školske spreme profesor islamske teologije i
pedagoški za stjecanje školske spreme profesor islamske pedagogije. Ovaj
Fakultet mogu upisati svi svršenici srednjih škola četvrtog stepena, a za one
koji nisu završili medresu predviðena je pripremna godina iz stručnih, odnosno
vjerskih predmeta. Nastavni planovi i programi na oba smjera su uraðeni na
temelju planova postojećih islamskih visokoškolskih ustanova koje djeluju u
okviru Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, te sličnih institucija u islamskom
svijetu, uvažavajući pojedine specifičnosti i potrebe ovog prostora.

Nastava se izvodi u skladu sa zahtjevima savremene
pedagogije i metodike, a utemeljena je na realizaciji utvrðenih planova i
programa. U svom radu primjenjujemo načela Bolonjske deklaracije.

Na Fakultetu je do sada upisano 150 studenata, što
redovnih što vanrednih, a ovih dana je upravo raspisan konkurs za prijem novih
studenata na prvu godinu. U toku školovanja, studenti se susreću sa 34
predmeta, a u nastavni proces Fakulteta su uključena 24 profesora: sedam
doktora nauka, sedam magistara, šest predavača i četiri asistenta.

Nakon što je dobio dozvolu za rad od Sabora IZ-e, Fakultet
je registriran kod nadležnih organa i tretira se kao visokoškolska ustanova.
Ubijeðen sam da će ovaj Fakultet moći odgovoriti svim izazovima 21. vijeka, da
neće biti poligon političkih, nacionalnih i vjerskih previranja. Ovaj Fakultet će
biti mjesto gdje će njegovi polaznici crpiti znanje, kako iz islamskih tako i
iz ostalih naučnih disciplina. A osim toga, zadatak ove ustanove jeste da kod
ovih mladih ljudi razvija pozitivnu snagu duha, moralnost, iskrenost, mudrost,
učenost, pouzdanost, tolerantnost, tako da bi vjerom, znanjem i osobnim
primjerom mogli utjecati na opći razvitak pozitivnog duha u narodu. U ovoj
školskoj godini, zahvaljujući Ministru vjera, naših 10 najboljih studenata je
dobilo stipendije. Danas nam je Ministar obećao da će za narednu školsku godinu
biti 20 stipendija za studente ovog Fakulteta. Ja sam ubijeðen da će u narednoj
školskoj godini Ministar izdejstvovati da budemo sufinansirani od strane
države. U tom smislu, ja se iskreno nadam da će diplomci ovog Fakulteta biti od
koristi zajednici kojoj pripadaju, narodu iz kojeg potječu i državi u kojoj
žive.

Hvala svima!