Vjerske i vjersko-prosvjetne poslove u okviru Islamske zajednice obavljaju: muftije, muderrisi, glavni imami, imami, hatibi, vaizi, nastavnici vjerske nastave, mualimi (mualime) i muezini džamija.

Muftija je glavno vjersko lice Islamske zajednice na području muftijstva. Za muftiju može biti imenovano lice koje ima visoko islamsko obrazovanje i najmanje tri godine rada u Islamskoj zajednici.

Muderris je predavač vjerskog predmeta u medresi ili na islamskom fakultetu.

Glavni imam je vodeće vjersko lice na području odreðenog medžlisa čiji je zadatak da usmjerava i usklaðuje rad džematskih imama i organizuje vjerski život na tom području.

Imam je vjersko lice ovlašćeno od strane Islamske zajednice da na području odreðenog džemata, pri vojsci ili nekoj drugoj javnoj ustanovi predvodi skupne vjerske obrede (ibadet), organizuje druge vjerske aktivnosti i kao vjerski autoritet razvija islamsku svijest i moral meðu muslimanima.

Hatib je vjersko lice koje posjeduje ovlašćenje nadležnog organa Islamske zajednice za držanje hutbi u okviru džume i bajram-namaza.

Vaiz je lice ovlašćeno da putem prikladnih vazova objašnjava islamsko učenje i radi na vjersko-kulturnom uzdizanju muslimana.

Nastavnik vjerske nastave je lice ovlašteno za održavanje islamske vjeronauke u osnovnim i srednjim školama.

Muallim (muallima) je vjersko lice koje vrši vjersko poučavanje i obrazovanje muslimana u vjerskim, prosvjetnim i odgojnim ustanovama.

Muezin u džamiji je lice sa vjerskim obrazovanjem koje pomaže imamu pri vršenju skupnih vjerskih obreda i drugih vjerskih poslova vezanih za džamiju.

Za rješavanje svojih staleških pitanja vjerski službenici osnivaju udruženja u okviru Islamske zajednice.

Administrativne i stručne poslove obavljaju lica koja rade na upravno-pravnim, finansijskim i drugim zadacima u organizacijama, ustanovama i institucijama Islamske zajednice.

Nastavno-naučne i odgojne poslove obavljaju lica koja rade u islamskim školama, islamskim fakultetima, islamskim institutima, islamskim naučno-istraživačkim centrima, islamskim predškolskim ustanovama i dječijim vrtićima, te drugim sličnim ustanovama.

Svim službenicima prestaje služba u Islamskoj zajednici kada ispune zakonske uslove za penzionisanje.

Disciplinska odgovornost službenika Islamske zajednice postoji u slučaju:

– kršenja islamskih normi ponašanja i propisa Islamske zajednice,

– neizvršavanja ili neurednog izvršavanja radnih zadataka.

Materijalna odgovornost postoji u slučaju prouzrokovanja štete namjerno ili krajnjom nepažanjom.

Postupak za utvrðivanje materijalne i disciplinske odgovornosti reguliše se posebnim propisima.

 

PRAVILNIK o službenicima Islamske zajednice

Član 1.

Odredbama ovog Pravilnika, u skladu sa Statutom Sabora IZ u Srbiji utvrðuje se način zasnivanja i prestanka službeničkih odnosa vjerskih i administrativnih službenika, njihove plate i druge naknade, kao i disciplinska i materijalna odgovornost.

Član 2.

Pod izrazom vjerski službenik podrazumijeva se, ono lice koje je postavljeno od nadležnog organa IZ da vrši vjerske i vjersko-prosvjetne poslove.

Pod izrazom administrativni službenik podrazumijeva se lice, koje vrši odreðene stručne poslove u organima IZ kao svoje redovno zanimanje.

Pod izrazom službenik podrazumijeva se svaki službenik IZ.

Član 3.

Službenici vrše službu na osnovu šeriatskih propisa, Statuta IZ i drugih propisa IZ kao i u skladu sa uputstvima i smjernicama viših organa IZ.

Član 4.

Svi organi i ustanove IZ imaju svoju sistematizaciju.

Sistematizacijom se odreðuju službenička mjesta, prema utvrðenoj organizaciji, kao i prema zadacima organa ili ustanova.

Odlukom o sistematizaciji utvrðuje se broj službeničkih mjesta, poslovi koji spadaju u pojedina službenička mjesta i uslovi koje mora ispunjavati lice za popunu odreðenog službeničkog mjesta. Odluku o sistematizaciji vjerskih službenika donosi Mešihat IZ a odluku o sistematizaciji drugih službenika Sabor IZ za službenike Mešihata, a odbori i ustanove IZ za svoje službenike uz prethodnu saglasnost Mešihata IZ.

Postavljenja se mogu vršiti samo na mjesta utvrðena sistematizacijom.

Član 5.

Postavljanje glavnih imama vrši se po konkursu, a postavljenje ostalih službenika može se vršiti i po konkursu.

Član 6.

Konkurs sprovodi konkursna komisija sastavljenja od predsjednika i dva člana. Konkursnu komisiju imenuje organ nadležan za postavljenje, a u slučajevima gdje se stavlja prijedlog organ nadležan za stavljanje prijedloga za postavljenje.

Član 7.

Konkurs se u pravilu objavljuje u Glasilu IZ ili na drugi uobičajeni odnosno pogodan način.

U oglasu o konkursu objavljuje se naziv slobodnog službeničkog mjesta, opšti i posebni uslovi koje lica moraju ispunjavati na službeničkom mjestu koje se popunjava konkursom, te način i rok podnošenja prijave konkusnoj komisiji.

Rok za podnošenje prijave ne može biti kraći od osam dana od dana objavljivanja konkursa.

Član 8.

Konkursna komisija je nezavisna u svom radu. Konkursna komisija o svom radu vodi zapisnik. Nakon završenog rada konkursna komisija dostavlja konkursni materijal sa svojim prijedlogom organu nadležnom za postevljenje, odnosno organu nadležnom za stavljanje prijedloga za postavljenje.

Član 9.

Plata službenika zavisi od školskih kvalifikacija i dužine radnog staža, te težine i složenosti posla kojeg obavlja i od zalaganja.

 

PRIMANJE U SLUŽBU

Član 10.

Za službenika može se postaviti lice koje ispunjava slijedeće uslove:

  1. da je pripadnik IZ i da živi u skladu sa islamskim propisima,
  2. da je navršio 18 godina života,
  3. da nije pod krivičnom istragom,
  4. da je tjelesno i duševno sposoban za službu,
  5. da ima stručnu sposobnost za radno mjesto za koje se postavlja,
  6. da je državljanin SR Jugoslavije.

Član 11.

Lice koje je postavljeno u službu IZ a nema stručnog ispita, dužno je taj ispit položiti u toku od tri godine.

Takvo lice dok ne položi ispit ima zvanje pripravnika.

Član 12.

Za svako lice koje stupa u službu donosi se rješenje o postavljenju.

Rješenjem o postavljenju odreðuje se radno mjesto i zvanje.

Član 13.

Službenički odnos nastaje danom stupanja na dužnost na osnovu rješenja o postavljenju.

Postavljeno lice dužno je da se javi na dužnost u roku od 15 dana od dana prijema rješenja o postavljenju ako mu nadležni organ ovaj rok ne produži iz opravdanih razloga.

Ako se postavljeno lice ne javi na dužnost u roku odreðenom u prethodnom stavu, smatra se da rješenje o postavljenju nije ni donijeto.

Član 14.

Službenik prilikom stupanja na dužnost polaže ovu zakletvu:

“Zaklinjem se Svemogućim Bogom da ću se u svom radu pridržavati šeriatskih propisa, Statuta i drugih propisa IZ, da ću dužnost vršiti savjesno i nepristrasno, i da ću u radu uvijek imati u vidu interese Islamske zajednice.”

Zakletva se daje pred licem koje izdaje akt o postavljenju. Predsjednik Mešihata može ovlastiti drugo lice pred kojim će službenik položiti zakletvu.

Zakletvu potpisuje službenik, a ovjerava je lice pred kojim je data zakletva.

 

POVREMENI RAD

Član 15.

Za izvršenje vanrednih i povremenih poslova za koje sistematizacijom nisu odreðena stalna mjesta, kao i za rad na mjestima koja zbog manjeg obima poslova ne iziskuju puno radno vrijeme, mogu se uposliti honorarni službenici koji za svoj rad primaju odreðeni honorar.

U slučaju izuzetne potrebe može se privremeno i na sistematizovano radno mjesto primiti honorarni službenik.

Član 16.

Sa honorarnim službenicima zaključuje se ugovor.

Ugovor o honorarnoj službi sadrži naročito:

– poslove koje će honorarni službenik vršiti, radno vrijeme, visinu honorara, trajanje honorarnog zaposlenja i način prestanka rada.

Ugovor o honorarnom radu ne može sadržavati odredbe koje bi bile u suprotnosti sa odredbama ovog Pravilnika ili drugim propisima IZ.

Član 17.

Mešihat, odbori i ustanove Islamske zajednice mogu zaključivati sa fizičkim ili pravnim licem ugovor o djelu za izvršenje odreðenog posla. U tom ugovoru mora se tačno odrediti posao koji se ima obaviti, rok u kojem se posao ima obaviti i naknadu za izvršenje posla.

 

PRAVA I DUŽNOSTI

Član 18.

Službenici su dužni da izvršavaju nareðenja nadležnih starješina i da po njima postupaju.

Ako službenik smatra da nareðenje nije u skladu sa šeriatskim propisima, Statutom IZ i drugim propisima, može da odbije njegovo izvršenje, ali kad se nareðenje ponovi u pismenoj formi, službenik je dužan da po istom postupi, osim u slučaju ako bi time učinio krivično djelo.

Član 19.

Službenik je dužan da čuva službenu tajnu.

Obaveza čuvanja službene tajne, traje i po prestanku službe.

Pod službenom tajnom podrazumijeva se sve ono što je službenik u službi saznao, a što bi kad bi se iznijelo moglo škoditi bilo na koji način interesima službe, odnosno interesima IZ.

Član 20.

Službenik vrši po pravilu, poslove koji spadaju u krug njegove redovne dužnosti.

Kad potreba službe zahtijeva, službenik je dužan po nareðenju nadležnog starješine da radi i one službene poslove koji ne spadaju u krug njegove redovne dužnosti.

Za vršenje ovih poslova potrebno je da nadležni organ donese rješenje u pismenoj formi.

Član 21.

Vjerski službenik koji je iz opravdanih razloga spriječen da obavi vjerske obrede ili usluge izvan džamije može povjeriti drugom vjerskom licu da to učini.

Obavljanje vjerskih obreda u džamiji ne može se povjeriti drugom vjerskom službeniku bez saglasnosti predsjednika odbora IZ ili glavnog imama.

Ni jedan vjerski službenik ne može obavljati vjerske usluge na području drugog vjerskog službenika ukoliko za to nema ovlašćenje nadležnog organa ili dotičnog vjerskog službenika. Izuzetno, za vjerske usluge oko dženaze treba poštivati posljednju volju umrlog, ako za to postoje pouzdani dokazi.

Član 22.

Službenik može van redovnog radnog vremena raditi druge poslove samo ukoliko to nije u suprotnosti sa njegovim zvanjem i položajem i ako to nije od štete za vršenje njegove službe.

Pismeno odobrenje za rad po prethodnom stavu daje organ koji je postavio službenika.

Član 23.

Službenik koji je spriječen da doðe na dužnost, dužan je o tome izvijestiti svog neposrednog starješinu najdalje u roku od 24 časa.

Službenik se ne smije udaljavati sa dužnosti bez prethodnog odobrenja nadležnog starješine.

Ako službenik zbog hitne potrebe ne može ishoditi prethodno odobrenje dužan je odmah po dolasku na dužnost da opravda razlog izostanka.

Član 24.

Redovno radno vrijeme vjerskog službenika iznosi u prosjeku 7 časova dnevno, odnosno 42 časa nedjeljno, a administrativnih službenika 7 časova dnevno.

Rad preko redovnog radnog vremena može se narediti izuzetno kada to potreba službe iziskuje. Ukupan prekovremeni rad može iznositi najviše 8 časova u toku jedne nedjelje.

Rad preko redovnog radnog vremena može narediti samo starješina organa odnosno ustanove IZ.

Član 25.

U toku redovnog radnog vremena službenici imaju pravo na dnevni odmor u trajanju od 30 minuta.

U petak službenici mogu koristiti vrijeme od 11,30-13,00 (12,30-14,00) sahata radi obavljanja džume-namaza.

Član 26.

Službenicima pripada pravo na plaćeni godišnji odmor od 18 do 30 radnih dana.

Prilikom utvrðivanja dužine trajanja godišnjeg odmora, uzimaju se u obzir dužina radnog staža i zdravstveno stanje.

Po osnovu dužine radnog staža službeniku pripada:

  1. od 1- 5 godina     18 dana
  2. od 5-10 godina     20 dana
  3. od 10-15 godina     22 dana
  4. od 15-20 godina     24 dana
  5. od 20-25 godina     26 dana
  6. preko 25 godina     30 dana

Službeniku slabog zdravstvanog stanja može se povećati trajanje godišnjeg odmora najviše 8 dana, s time da dužina odmora ne može preći 30 radnih dana.

Član 27.

Dužinu i raspored godišnjih odmora utvrðuje neposredni starješina i to saopštava službeniku na 30 dana prije početka korištenja odmora.

Član 28.

Godišnji odmori mogu se, po pravilu, koristiti u toku cijele godine.

Vjerski službenici ne mogu koristiti godišnji odmor za vrijeme trajanja vjerske nastave i za vrijeme ramazana.

Član 29.

Službenik ima pravo da odsustvuje sa posla do 7 radnih dana u jednoj kalendarskoj godini, uz naknadu plate.

Odobrenje odsustva iz prethodnog stava daje neposredni starješina u slijedećim slučajevima:

– u slučaju smrti člana uže porodice,

– stupanje u brak,

– poroðaj supruge ili teža bolest člana uže porodice i

– polaganje stručnog ispita.

Neposredni starješina može službeniku odobriti neplaćeno odsustvo od 45 dana radi odlaska na hadž ili obavljanja izuzetno važnih privatnih poslova, vodeći pri tome računa da to ne bi bilo na štetu vršenja službe.

Pod članom uže porodice u smislu ovog Pravilnika podrazumijevaju se: supruga, djeca, te roditelji, braća i sestre.

 

DISCIPLINSKA I MATERIJALNA ODGOVORNOST

Član 30.

Za povredu ugleda službenika ili za povredu službene dužnosti, službenik odgovara disciplinski po odredbama ovog Pravilnika.

Član 31.

Službenik odgovara disciplinski za disciplinske prekršaje.

Disciplinski prekršaji su disciplinske neurednosti i disciplinski prestupi.

Disciplinska neurednost je lakša, a disciplinski prestup teža povreda službene dužnosti.

Član 32.

Disciplinski prestupi službenika su naročito:

  1. nesavjesno, nemarno ili neuredno vršenje službe,
  2. samovoljno napuštanje radnog mjesta,

3 ponašanje, odijevanje i lični život koji se kosi sa islamskim načelima, šteti ugledu službe, ugledu i dostojanstvu službenika ili ugledu IZ,

  1. bavljenje poslovima koji nisu u skladu sa službom i propisima Islama,
  2. svaki rad suprotan interesima IZ i njenim ciljevima,
  3. povreda službene tajne,
  4. netačno izvještavanje o službenim stvarima,
  5. omalovažavanje organa IZ, funkcionera ili pretpostavljenih starješina,
  6. vršenje ma kakve druge javne službe bez odobrenja nadležnog organa IZ,
  7.  prekoračenje službenih ovlaštenja,
  8.  izbjegavanje vršenja propisanih dužnosti,
  9.  svaka radnja ili propuštanje radnji u namjeri da se onemogući pravilno odvijanje službe,
  10.  neizvršavanje pismenih naloga pretpostavljenih organa i starješina IZ ako su u skladu sa propisima Statuta IZ i drugim propisima IZ,
  11.  lakomislenost u čuvanju povjerenih spisa i podataka.

Član 33.

Kazne za disciplinske neurednosti su:

  1. pismena opomena,
  2. pismeni ukor,
  3. novčana kazna u iznosu od najmanje 5-20% od jednomjesečne zarade, do tri mjeseca.

Član 34.

Kazne za disciplinske prestupe su:

  1. novčana kazna u iznosu od najmanje 20-35% od jednomjesečne zarade, do jedne godine,
  2. smjenjivanje sa položaja i stavljanje na niži položaj sa zabranom povratka na raniji položaj za vrijeme od jedne do tri godine,
  3. otpuštanje iz službe odobrenog organa ili ustanove sa zabranom povratka od jedne do tri godine,
  4. otpuštanje iz odreðene službe sa zabranom povratka u tu službu od jedne do tri godine,
  5. otpuštanje iz službe zauvijek i
  6. premještaj na područje istog ili drugog odbora IZ.

Kazna iz tačke 6. može se izreći samo prema vjerskim službenicima.

Član 35.

Pri odmjeravanju disciplinske kazne uzima se u obzir težina povrede i njene posljedice, kao i olakšavajuće i otežavajuće okolnosti.

Član 35/a

Pri osudi na kazne propisane u čl. 34. vijeće može odložiti izvršenje izrečene kazne za vrijeme od jedne do tri godine, s tim, da se izrečena kazna neće izvršiti, ako u ovom roku okrivljeni ne učini novi disciplinski prestup.

Vijeće će odrediti uslovno odlaganje izvršenja izrečene kazne, ako prema okolnostima učinjenog prekršaja i prema ponašanju učinioca izvršenog prekršaja naðe, da se može osnovano očekivati da okrivljeni ubuduće i bez izvršenja kazne neće vršiti disciplinske prekršaje.

Član 36.

Kaznom otpuštanja iz službe zauvijek službenik gubi sva prava i povlaštenja vezana za službu, kao i sva prava koja proističu iz ugovora o obavljanju službe i drugih propisa IZ.

Član 37.

Kazna za disciplinski prekršaj ne može se izreći prije nego što se službeniku da mogućnost da se izjasni o prekršaju zbog koga je disciplinski postupak pokrenut.

Član 38.

Pravosnažno izrečena novčana kazna za disciplinske neurednosti i sve izrečene kazne za disciplinske prestupe upisuju se u službenički list službenika.

Član 39.

Gonjenje zbog disciplinske neurednosti zastarjeva za tri mjeseca, a u svakom slučaju za jednu godinu od dana učinjenog disciplinskog prekršaja.

Izvršavanje kazne za disciplinske neurednosti zastarjeva za tri mjeseca od dana pravosnažnosti rješenja o kazni.

Član 40.

Gonjenje zbog disciplinskih prestupa zastarjeva za jednu godinu od dana kada se saznalo za djelo, a u svakom slu čaju za dvije godine od dana izvršenja prestupa.

Izvršenje disciplinske kazne za disciplinski prestup zastarjeva za jednu godinu od dana pravosnažnosti rješenja.

 

DISCIPLINSKI ORGANI I DISCIPLINSKI POSTUPAK

Član 41.

O disciplinskoj neurednosti rješava neposredni starješina – službenik odbora IZ.

Protiv rješenja o kazni za disciplinsku neurednost službenik ima pravo žalbe višem starješini.

Kada je kaznu izrekao predsjednik odbora IZ, rješenje po žalbi donosi predsjednik Mešihata IZ, a kada je kaznu izrekao predsjednik Mešihata IZ, rješenje po žalbi donosi Mešihat IZ, koje je konačno.

Član 42.

Kazne za disciplinske prestupe izriče disciplinsko vijeće.

Disciplinsko vijeće sastoji se od predsjednika i dva člana. Predsjednik i članovi imaju zamjenika.

Predsjednika i članove disciplinskog vijeća i njihove zamjenike imenuje Mešihat IZ.

Funkcija predsjednika i članova disciplinskog vijeća traje za vrijeme mandata članova Mešihata, a vijeće obavlja poslove do novog izbora predsjednika i članova disciplinskog vijeća.

Član 43.

Član disciplinskog vijeća ne može učestvovati u voðenju disciplinskog postupka i rješavanju o disciplinskom prekršaju službenika, prema kome se nalazi u srodstvu u prvoj liniji ili pobočnom srodstvu do četvrtog stepena ili srodstvu po tazbini do drugog stepena.

U slučaju iz prethodnog stava, član disciplinskog vijeća dužan je zatražiti svoje izuzeće.

Rješenje o izuzeću donosi disciplinsko vijeće o čijem se članu radi.

U slučaju izuzeća člana disciplinskog vijeća umjesto izuzetog člana dolazi u vijeće zamjenik.

Član 44.

Disciplinskog tužioca i njegovog zamjenika imenuje Mešihat IZ.

Član 45.

Organi IZ dužni su obavještavati predsjednika Mešihata IZ i disciplinskog tužioca o svakoj radnji službenika za koju saznaju bilo na koji način, a koja predstavlja disciplinski prestup u smislu ovog Pravilnika.

Član 46.

Disciplinski postupak pokreće se protiv službenika kada postoji osnovana sumnja da je učinio disciplinski prestup.

Disciplinski postupak se sprovodi po prijedlogu disciplinskog tužioca.

Član 47.

Kad disciplinski tužilac primi prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka, ili na drugi način sazna o učinjenom disciplinskom prekršaju, saslušaće službenika protiv koga je predloženo voðenje disciplinskog postupka i sprovešće sve ostale potrebne izvide neposredno, ili preko odbora IZ na čijem području je zaposlen službenik protiv koga je predložen postupak.

Član 48.

Po završenim izviðajima disciplinski tužilac dužan je da najdalje u roku od 15 dana podigne optužnicu, ili da da izjavu da odustaje od disciplinskog gonjenja. U tom slučaju Disciplinsko vijeće donijeće rješenje o obustavljanju disciplinskog postupka.

Član 49.

Optužnica sadrži:

  1. prezime i ime službenika sa svim potrebnim ličnim podacima,
  2. opis disciplinskog prijestupa, njegov pravni naziv, kao i vrijeme i mjesto izvršenja prekršaja i
  3. prijedlog o dokazima koje treba iznijeti na pretresu.

Član 50.

Nakon podizanja optužnice, predsjednik vijeća zakazuje pretres na koji poziva službenika protiv koga se vodi postupak i disciplinskog tužioca.

Predsjednik vijeća može pozvati na pretres po službenoj dužnosti i na prijedlog druga lica koja svojim iskazima mogu doprinijeti donošenju pravilnog rješenja.

Član 51.

Pretres je javan.

Od otvaranja pa do završetka pretresa disciplinsko vijeće može u svako doba po službenoj dužnosti ili po prijedlogu službenika ili disciplinskog tužioca isključiti javnost ako to zahtijevaju interesi morala, čuvanja tajne ili drugih interesa IZ.

Član 52.

Službenik može imati na pretresu branioca.

Član 53.

Pretres se može voditi i u odsutnosti službenika protiv koga se vodi disciplinski postupak ako je ispitan ili ako mu je pružena mogućnost da se brani, i ako je o pretresu uredno obaviješten.

U pozivu za pretres službenik će se upozoriti, da će se pretres obaviti u njegovoj odsutnosti, ako postoji dokaz da je na pretres uredno pozvan.

Član 54.

Pretres počinje čitanjem optužnice od strane disciplinskog tužioca.

Nakon toga, predsjednik vijeća ispituje službenika i izvodi sve druge potrebne dokaze.

Po završetku dokaznog postupka završna riječ pripada disciplinskom tužiocu i službeniku.

Član 55.

Rješenje disciplinskog vijeća zasniva se samo na onom disciplinskom materijalu koji je iznesen na pretresu.

Član 56.

Disciplinsko vijeće na osnovu dokaznog materijala donosi rješenje kojim službenika oslobaða od optužbe ili disciplinskog kažnjavanja.

Rješenje mora sadržavati i odluku o troškovima disciplinskog postupka.

Ako je službenik disciplinski kažnjen, dužan je da snosi troškove disciplinskog postupka, a ako je osloboðen od optužbe, troškovi padaju na teret budžeta odbora čiji je službenik osloboðen.

Troškovi disciplinskog postupka obuhvataju samo stvarne izdatke koji su bili nužni. Troškovi odbrane ne dolaze u obzir.

Član 57.

Disciplinsko vijeće je u svom radu nezavisno.

Član 58.

Pismeno izraðeno rješenje mora imati uvod, izreku i obrazloženje.

U uvodu rješenja označuje se prezime i ime predsjednika i članova vijeća, prezime i ime službenika protiv koga se vodi disciplinski postupak, pravni naziv prekršaja, da li je službenik bio prisutan na pretresu, dan pretresa, da li je pretres bio javan, prezime i ime disciplinskog tužioca i prezime i ime branioca ako ga ima.

Izreka rješenja sadrži lične podatke službenika, opis prekršaja i njegov pravni naziv, kaznu koja je izrečena ako je proglašen krivim i odluku o troškovima disciplinskog postupka.

U obrazloženju rješenja potrebno je odreðeno i potpuno iznijeti koje je činjenice i iz kojih razloga vijeće uzelo za dokazane ili nedokazane i kojim se je razlozima rukovodilo prilikom izricanja kazne.

Član 59.

Protiv rješenja disciplinskog vijeća službenik i disciplinski tužilac imaju pravo žalbe višem disciplinskom vijeću u roku od 8 dana od dana prijema rješenja.

Više disciplinsko vijeće sastoji se od predsjednika i dva člana. Predsjednik i članovi imaju zamjenika. Predsjednika i članove višeg disciplinskog vijeća i njihove zamjenike imenuje Sabor IZ. Jednog člana vijeća i njegovog zamjenika Sabor imenuje na prijedlog Predsjedništva Udruženja uleme u Srbiji.

Žalba se predaje prvostepenom disciplinskom organu neposredno ili putem pošte. Ako je žalba putem pošte predata preporučeno, dan predaje pošti smatra se kao dan predaje disciplinskom organu.

Član 60.

Izjavljena žalba odlaže izvršenje rješenja o kazni.

Član 61.

Neblagovremenu i nedozvoljenu žalbu odbaciće rješenjem predsjednik višeg disciplinskog vijeća.

Rješenje višeg disciplinskog vijeća je konačno.

Član 62.

Više disciplinsko vijeće donosi rješenje po žalbi na sjednici na osnovu disciplinskog predmeta.

Više disciplinsko vijeće prije donošenja rješenja po žalbi može postupak dopuniti neposredno ili putem prvostepenog disciplinskog organa.

Član 63.

Više disciplinsko vijeće može rješenje prvostepenog disciplinskog organa potvrditi, preinačiti ili ukinuti.

Kada se ukine rješenje, prvostepeni disciplinski organ u novom postupku dužan je da sprovede sve procesne radnje na koje je ukazano u drugostepenom rješenju.

Član 64.

Prvostepeno i drugostepeno disciplinsko vijeće donose rješenje većinom glasova svojih članova.

Član 65.

Svi predmeti u disciplinskom postupku smatraju se hitnim.

Član 66.

U disciplinskom postupku ne plaćaju se nikakve takse.

Član 67.

Disciplinski se postupak obustavlja smrću službenika protiv koga se vodi disciplinski postupak.

Član 68.

O toku disciplinskog postupka, kao i o pojedinim procesnim radnjama u disciplinskom posupku vodi se zapisnik.

Član 69.

Službenik protiv koga se vodi disciplinski postupak, kao i njegov branilac imaju pravo da razgledaju i prepisuju sva akta disciplinskog predmeta osim zapisnika o vijećanju i glasanju.

 

UDALJENJE SA DUŽNOSTI SLUŽBENIKA

Član 70.

Neposredni starješina službenika ima pravo da udalji sa dužnosti službenika protiv koga je stavljen prijedlog za voðenje disciplinskog postupka, ako je disciplinski prijestup takav da bi bilo štetno po interese službe da takav službenik i dalje ostane na dužnosti.

Pravo da naredi udaljenje sa dužnosti pod uslovima iz prethodnog stava ima i disciplinsko vijeće u pogledu svakog službenika, protiv koga se vodi disciplinski postupak.

Protiv rješenja o udaljenju sa dužnosti službenik može izjaviti žalbu Mešihatu IZ u roku od 8 dana od dana prijema rješenja o udaljenju sa dužnosti.

Izjavljena žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

Rješenje po žalbi podnijetoj protiv rješenja o udaljenju sa dužnosti mora se podnijeti najkasnije u roku od mjesec dana od dana prijema žalbe.

Drugostepeno rješenje je konačno.

Član 71.

Za vrijeme udaljenja sa dužnosti, službeniku se od prvog dana u narednom mjesecu isplaćuje polovina, a ako ima porodicu 2/3 njegove plate.

Službeniku pripada puna plata od dana ponovnog stupanja na dužnost.

Ukoliko se rješenje o vraćanju na dužnost donosi prije okončanja postupka, donosi ga onaj isti organ koji je donio i rješenje o udaljenju sa dužnosti.

Ako službenik bude osloboðen u disciplinskom postupku, ili bude kažnjen samo za neurednost, vraća mu se obustavljeni dio plate.

Ako službenik bude kažnjen za disciplinski prestup, obustavljeni dio plate ide u korist Fonda za razvijanje vjerskog života.

 

PONAVLJANJE DISCIPLINSKOG POSTUPKA

Član 72.

Službenik i disciplinski tužilac mogu tražiti obnovu disciplinskog postupka okončanog pravosnažnim rješenjem ako saznaju za nove činjenice ili naðu ili steknu mogućnost da upotrijebe nove dokaze koji bi sami ili u vezi sa već izvedenim i upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja, da su te činjenice odnosno dokazi ili iznijeti ili upotrijebljeni u ranijem postupku.

Ponavljanje postupka može se tražiti na osnovu pravosnažne presude redovnog suda kojom je službenik osloboðen od optužbe zbog krivičnog djela koje je predstavljalo i disciplinski prekršaj za koji je službenik kažnjen.

Pod uslovima iz stava 1. i 2. ovog člana disciplinski se postupak može obnoviti i po službenoj dužnosti.

Službenik i disciplinski tužilac mogu tražiti obnovu disciplinskog postupka u roku od mjesec dana od dana kada su mogli iznijeti nove činjenice odnosno upotrijebiti nove dokaze.

Po isteku roka od dvije godine od dostavljanja rješenja službeniku i disciplinskom tužiocu obnova se ne može tražiti, a niti se može pokrenuti po službenoj dužnosti.

Član 73.

Prijedlog za obnovu disciplinskog postupka predaje se disciplinskom vijeću koje je rješavalo u prvom stepenu.

Po prijedlogu za obnovu postupka rješava onaj organ koji je donio rješenje kojim je postupak okončan.

Član 74.

Disciplinski organ koji rješava po zahtjevu za obnovu postupka odbaciće zahtjev ako na osnovu samog zahtjeva iz spisa ranijeg postupka utvrdi da je zahtjev podnijelo neovlašteno lice ili da nema uslova za ponavljanje postupka iz člana 72. ovog Pravilnika ili da činjenice i dokazi izneseni u zahtjevu očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje.

Član 75.

Ako disciplinski organ ne odbaci zahtjev za ponavljanje postupka provešće potrebne izvide i nakon toga zakazati pretres.

Član 76.

U obnovljenom postupku može se rješenje koje je bilo predmet ponavljanja postupka ostaviti na snazi ili zamijeniti novim.

Protiv rješenja koje je u obnovljenom postupku donijelo disciplinsko vijeće može se izjaviti žalba višem disciplinskom vijeću u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

Ako je rješenje u obnovljenom postupku donijelo više disciplinsko vijeće, stranke nemaju prava žalbe.

 

REHABILITACIJA

Član 77.

Mešihat može na molbu službenika, po proteku tri godine od pravosnažnosti rješenja o izrečenoj kazni odrediti da prestanu pravne posljedice rješenja ako naðe da je službenik svojim uzornim vladanjem to zaslužio.

U tom slučaju vijeće može odrediti da se izrečene kazne brišu iz službenog lista službenika.

 

MATERIJALNA ODGOVORNOST SLUŽBENIKA

Član 78.

Službenik koji u vezi sa vršenjem službene dužnosti svojom krivicom učini štetu organu ili ustanovi IZ dužan je da ovu štetu nadoknadi.

Ako je šteta učinjena službenim aktom ili radnjom, službenik je dužan da naknadi štetu samo ako je učinjeno namjerno ili iz krajnje nepažnje.

Član 79.

Postojanje štete, njenu visinu i okolnosti pod kojima je nastala utvrðuje posebna komisija koja se sastoji od tri člana.

Članove komisije imenuje starješina organa ili ustanove u kojoj službenik radi.

Na osnovu izvještaja komisije, starješina organa IZ rješenjem utvrðuje obavezu službenika da naknadi štetu u odreðenoj visini, kao i način plaćanja koji može biti i u ratama. Prije donošenja rješenja, starješina će uvijek saslušati službenika.

Ako je štetu počinio starješina organa ili ustanove IZ o šteti rješava organ koji odlučuje o njegovom postavljenju.

Protiv rješenja o naknadi štete nije dozvoljena žalba.

Ako visina štete ne prelazi iznos od 500.- DM rješenje se može izvršiti administrativnim putem preko blagajne koja isplaćuje službeniku platu.

Član 80.

Na zahtjev službenika koji je učinio štetu na stvari, nadležni starješina ako ocijeni da je službenik u mogućnosti, može dozvoliti da ovaj dovede stvar u ispravno stanje o svom trošku.

Ako službenik ne dovede stvar u ispravno stanje u roku koji mu je odreðen, donijeće se rješenje o naknadi štete.

Član 81.

Službenik se može osloboditi od dužnosti naknade štete u cjelini ili djelimično ako šteta nije namjerno učinjena, ili krajnje nemarno i ako za to postoje i drugi opravdani razlozi.

Rješenje o tome donosi starješina organa ili ustanove IZ uz prethodnu saglasnost predsjednika Mešihata IZ.

Član 82.

Za štetu koju službenik u vezi sa vršenjem službe učini svojim nezakonitim radom graðanima odgovara nadležni organ IZ nadležan za postavljanje službenika.

Član 83.

Ako je organ IZ nadležan za postavljanje službenika isplatio naknadu štete iz člana 82. ima pravo da od službenika traži naknadu onoga što je isplaćeno.

Zahtjev za naknadu štete od službenika zastarjeva za jednu godinu dana od dana izvršene isplate.

 

NAKNADE

Član 84.

Za vrijeme bolovanja službeniku pripada naknada plate za prvih 30 dana bolovanja i to:

– do 10 dana zaključno 80% od plate,

– od 10-30 dana zaključno 90% od plate.

Za bolovanje preko 30 dana i za slučaj trudnoće i poroðaja službenik ima pravo na naknadu plate po propisima o zdravstvenom osiguranju.

Član 85.

Naknada za vrijeme odobrenog plaćenog odsustvovanja sa posla i za vrijeme godišnjeg odmora pripada službeniku u visini njegove plate.

Član 86.

Službeniku za vrijeme službenog putovanja pripada pravo na dnevnicu i putne troškove.

Visinu dnevnice i putnih troškova odreðuje odlukom Mešihat IZ.

Član 87.

Pod službenim putovanjem podrazumjeva se putovanje na koje se službenik upućuje da izvrši odreðeni službeni posao izvan mjesta svoje redovne službe.

Nalog za službeno putovanje izdaje neposredni starješina.

Član 88.

Dnevnica za službena putovanja obračunava se od časa polaska na službeno putovanje do časa povratka sa putovanja.

Za vrijeme provedeno na službenom putovanju preko 12 časova, službeniku pripada cijela dnevnica.

Za vrijeme provedeno na službenom putovanju od 8-12 časova službeniku pripada pola dnevnice.

Član 89.

Ako službenik nije koristio prenoćište, iznos dnevnice smanjuje se za 30%, osim ako je službenik na službenom putovanju proveo veći dio noći.

Službeniku koji se upućuje na službeno putovanje u mjesto do koga nema sredstava javnog saobraćaja pripada mu naknada troškova za lični prevoz u visini koju propiše odlukom Mešihat IZ.

Član 90.

Ako je uzeta akontacija na račun dnevnice i putnih troškova, putni račun se mora pravdati u roku od tri dana nakon završenog putovanja.

Uz putni račun uvijek se prilaže i izvještaj o izvršenom poslu na službenom putovanju.

Član 91.

Službeniku u slučaju premještaja po službenoj dužnosti pripada pravo na putne i selidbene troškove kao i pravo na naknadu za odvojeni život od porodice, dok mu se ne dodijeli stan.

Član 92.

Putni i selidbeni troškovi isplaćuju se u visini stvarno učinjenih troškova. Prijevoz pokućstva mora se izvršiti najkraćim putem i najjeftinijim prijevoznim sredstvom.

Visina naknade za odvojeni život iznosi 20-40% od mjesečne plate službenika, ovisno o njegovim materijalnim i ličnim prilikama.

Rješenje iz prethodnog stava donosi predsjednik Mešihata IZ.

Član 93.

Službenik koji se upućuje na supstituciju izvan mjesta svoga službovanja ima pravo na dnevnice ako supstitucija traje do 30 dana, kao i na putne troškove.

Ako supstitucija traje preko 30 dana, službenik ima pravo na naknadu troškova za odvojeni život od porodice.

Član 94.

Glavni imam ima pravo na efektivne troškove prilikom službenog obilaska svog područja.ž

OCJENJIVANJE SLUŽBENIKA

Član 95.

Službenici se ocjenjuju, po pravilu, na kraju svake godine.

Član 96.

Ocjenjivanje službenika vrši komisija koja se sastoji od predsjednika i dva člana, a imenuje je Mešihat IZ.

Jedan član komisije imenuje se na prijedlog Udruženja uleme u Srbiji.

Pri ocjenjivanju uzimaju se u obzir stručna sposobnost, urednost, zalaganje i rezultati postignuti u radu kao i vladanje.

Ocjene su: odličan, vrlo dobar, dobar, dovoljan i nedovoljan.

Rješenje komisije mora biti obrazloženo.

Član 97.

Rješenje komisije saopštava službeniku starješina organa ili ustanove u kojoj radi.

Službenik koji nije zadovoljan ocjenom može u roku od 15 dana od dana kada mu je ocjena saopštena podnijeti žalbu Mešihatu IZ. Odluka Mešihata je konačna.

 

PRESTANAK SLUŽBE

Član 98.

Služba prestaje službeniku po sporazumu, po volji službenika, po sili zakona i po rješenju disciplinskog organa.

Član 99.

Služba može prestati na osnovu pismenog sporazuma izmeðu službenika i starješine nadležnog za postavljanje.

U pismenom sporazumu utvrðuje se i dan prestanka službe.

Član 100.

Službenik mora na nesumnjiv način staviti do znanja starješini organa ili ustanove u kojoj radi da prekida službenički odnos.

Službenik iz prethodnog stava razrješava se od dužnosti tek pošto dužnost uredno preda.

Ako službenik izbjegava predaju dužnosti, razrješiće se od dužnosti tek kada komisijski bude utvrðeno stanje njegovih poslova.

Službenik koji obavlja blagajničke ili materijalne poslove može se zadržati na radu od dana date izjave najduže do 30 dana.

Član 101.

Službeniku prestaje služba po sili zakona:

– kad samovoljno napusti rad,

– kad neopravdano izostane s posla najmanje 7 uzastopnih dana,

– kad navrši 40 godina penzijskog staža za muškarce i 35 godina penzijskog staža za žene,

– kad nadležni organ socijalnog osiguranja utvrdi da je trajno i potpuno nesposoban za vršenje službe,

– kada se ukine radno mjesto a ne postoji mogućnost za upošljenje na drugo radno mjesto,

– kada bude osuðen za krivično djelo na kaznu zatvora od 6 i više mjeseci, ako je djelo kažnjivo i po islamskim propisima.

Član 102.

Po rješenju disciplimskog organa služba prestaje kad službenik pravosnažnim rješenjim bude osuðen na kaznu otpuštanja iz službe.

Član 103.

Službeniku prestaje služba na osnovu rješenja o prestanku službe koje donosi nadležni organ za postavljanje i to danom razrješenja od dužnosti.

Službenik ima pravo na platu do dana razrješenja od dužnosti.

 

VJERSKI SLUŽBENICI

Član 104.

Vjerski službenici su:

  1. muftija,
  2. glavni imam,
  3. imam,
  4. muallima,
  5. muezin.

Muftija

Član 105.

Muftija je glavno vjersko lice IZ na svom području.

Član 106.

Za muftiju će biti postavljeno lice koje ima visoku islamsku naobrazbu i najmanje 5 godina radnog iskustva kao vjerski službenik.

Član 107.

Muftiju postavlja i razrješava od dužnosti Mešihat IZ.

Član 108.

Muftija ima pravo prisustvovanja sjednicama odbora IZ na svom području.

Član 109.

Muftija naročito:

  1. predstavlja Islamsku zajednicu na svom području,
  2. pruža pomoć imamima i drugim vjerskim službenicima i vrši nadzor nad njihovim radom na svom području,
  3. stara se o organizaciji i održavanju vjerske nastave na svom području,
  4. vodi nadzor nad pravilnim odvijanjem vjerske nastave na svom području
  5. stara se o širenju poznavanja islamske nauke meðu pripadnicima IZ,
  6. drži vazove u glavnoj džamiji svoga sjedišta,
  7. vrši obilazak džamija i drugih vjerskih ustanova na svom području,
  8. povremeno obilazi odbore IZ na svom području radi pružanja pomoći u rješavanju važnih pitanja vjerskog života i vjerske nastave,
  9. stara se o zaštiti spomenika islamske kulture na svom području,
  10. vodi brigu o pravilnoj primjeni šeriatskih i drugih propisa IZ,
  11. vrši i druge vjerske poslovekoje mu odrede viši organi IZ.

Član 110.

Nadzor nad radom muftije vrši Mešihat IZ.

Član 111.

Muftija je dužan da podnosi izvještaj o svom radu Mešihatu IZ najmanje dva puta godišnje.

Član 112.

Muftija po pravilu ima službene prostorije u odboru IZ u svome sjedištu.

Administrativne poslove muftije, obavlja odreðeni službenik odbora IZ u sjedištu muftije.

Član 113.

Mešihat IZ može premjestiti muftiju, po molbi ili po potrebi službe na drugo područje.

Glavni imam

Član 114.

Za glavnog imama može biti postavljeno lice koje ima visoku islamsku naobrazbu, a pored toga i sposobnost za organizaciju vjerskog života.

Član 115.

Glavnog imama postavlja i razrješava Mešihat IZ, uz prethodno mišljenje dotičnog Odbora IZ.

Član 116.

Mešihat IZ može glavnog imama premjestiti po molbi ili po službenoj dužnosti na drugo područje.

Član 117.

Glavni imam na području odbora IZ naročito:

  1. rukovodi svim vjerskim aktivnostima,
  2. održava vazove u džamijama i drugim prostorijama,
  3. vrši nadzor nad održavanjem vjerske nastave,
  4. rukovodi radom vjerskih službenika i pruža im potrebnu stručnu pomoć,
  5. organizuje proslavu vjerskih praznika,
  6. organizuje vjerski život za vrijeme ramazana,
  7. obavlja vjenčanja po šeriatskim propisima,
  8. organizuje rasturanje vjerske štampe,
  9. vrši nadzor nad radom imama i drugih vjerskih službenika i o tome podnosi izvještaj muftiji i Mešihatu IZ, dva puta godišnje,
  10. predlaže ocjene za vjerske službenike nadležnom organu IZ,
  11. obustavlja izvršenje svake odluke odbora IZ koju smatra da nije u skladu sa šeriatskim propisima, i o tome blagovremeno obavještava muftiju i Mešihat IZ,
  12. obavlja i druge poslove koje mu odredi Mešihat IZ.

Član 118.

Glavni imam je po službenoj dužnosti član Odbora IZ.

Službeno sjedište glavnog imama je u prostorijama odbora IZ.

Svoja materijalna i druga prava glavni imam će ostvarivati kod Mešihata IZ.

 

Imam

Član 119.

Za imama može biti postavljeno lice koje ima završenu srednju medresu.

Član 120.

Rješenje o postavljenju jednog lica za imama donosi Mešihat IZ na prijedlog odbora IZ.

Član 121.

Imam naročito:

  1. održava vjersku nastavu po utvrðenom planu i programu,
  2. uredno i redovno podnosi izvještaj o vjerskoj nastavi odboru IZ i glavnom imamu,
  3. sva pitanja koja se pojave u vezi sa vjerskom nastavom rješava u dogovoru i sporazumu sa odborom IZ i roditeljima djece koja pohaðaju vjersku nastavu,
  4. vjersku nastavu održava po udžbenicima koji su za to odreðeni,
  5. skupno klanja u džamiji ili mesdžidu vaktove namaza,
  6. održava vazove u džamiji ili mesdžidu,
  7. održava odnosno prevodi hutbe za vrijeme džume-namaza i bajram-namaza,
  8. vodi brigu o redu i čistoći u džamiji i mesdžidu,
  9. vodi brigu da se umrli muslimani sahranjuju po šeriatskim propisima i obredima,
  10. vodi brigu o novim uvakufljenjima,
  11. radi na prikupljanju dobrovoljnih priloga i doprinosa za potrebe IZ,
  12. radi na popularisanju i rasturanju vjerske štampe,
  13. radi na širenju i održavanju islamskog morala,
  14. pristojno se odijeva i nosi ahmediju za vrijeme obavljanja vjerskih obreda,
  15. u svakoj prilici i na svakom mjestu čuva ugled vjerskog službenika i
  16. vlada se, on i njegova porodica u skladu sa islamskim propisima.

Član 122.

Za obavljanje dužnosti iz člana 121. ovog Pravilnika imamu se rješenjem ima obezbijediti odgovarajuća plata.

Član 123.

Imamu koji nema socijalno osiguranje, odlukom će se odrediti plata koja odgovara njegovoj plati kada bi bio socijalno osiguran.

Član 124.

Pored redovne i vanredne plate odbor IZ osiguraće za imama, po mogućnosti, i besplatan stan i daće mu na korištenje odreðenu površinu zemljišta bez naknade.

Član 125.

Na prijedlog odbora IZ Mešihat IZ može razriješiti dužnosti imama ako imam učini jedan ili više disciplinskih prijestupa i to se utvrdi pravosnažnom odlukom nadležnog disciplinskog organa.

Član 126.

Mešihat IZ može premjestiti imama po molbi ili po potrebi službe na područje istog odbora ili na područje drugog odbora.

Premještaj na područje drugog odbora vrši Mešihat IZ.

Mešihat IZ može premjestiti imama na područje istog ili drugog odbora i kada imam učini disciplinsku neurednost ili disciplinski prijestup i to se utvrdi pravosnažnom odlukom nadležnog disciplinskog organa.

Ukoliko imam ne postupi po rješenju o premještaju i ne nastupi na novu dužnost najdalje u roku 8 dana od dana razrješenja od ranije dužnosti, prestaje mu služba i gubi sva prava iz radnog odnosa.

Član 127.

Imam može raskinuti radni odnos ako odbor IZ prema njemu nije ispunio materijalne obaveze za više od dva mjeseca ako za to postoje sigurni dokazi.

Muallima

Član 128.

Za muallimu može biti postavljeno lice, koje ima završenu srednju medresu.

Član 129.

Muallimu postavlja i razrješava od dužnosti Mešihat IZ na prijedlog odgovarajućeg odbora IZ.

Član 130.

Muallima naročito:

  1. obavlja vjersku nastavu,
  2. održava vazove u džamijama i mesdžidima,
  3. radi na održavanju i širenju Islama meðu pripadnicima IZ,
  4. radi na prikupljanju dobrovoljnih priloga za potrebe IZ,
  5. oprema umrle pripadnice IZ po islamskim obredima,
  6. radi na popularisanju i rasturanju vjerske štampe,
  7. radi na uvakufljenjima,
  8. vlada se, ona i njena porodica u skladu sa islamskim propisima,
  9. vrši i druge poslove koje joj odrede organi IZ.

 

Muezin

Član 131.

Za muezina u gradskim džamijama može biti postavljeno lice koje ima završenu srednju medresu i ima odgovarajući mekam.

Član 132.

Muezina u džamijama iz prethodnog člana postavlja i razrješava Mešihat IZ na prijedlog odgovarajućeg odbora IZ.

Član 133.

Muezini u džamijama iz člana 131. naročito:

  1. uče ezan,
  2. obavljaju ikamet u džamiji prilikom džematskog klanjanja namaza,
  3. blagovremeno otvaraju i zatvaraju džamije i čuvaju inventar i vode brigu o čistoći u džamiji i haremu,
  4. obavlja poslove imama u njegovoj odsutnosti u skladu sa ovlaštenjima glavnog imama,
  5. pomažu prilkom opreme umrlih pripadnika IZ,
  6. vrše i druge poslove koje im odredi organ IZ.

Član 134.

Muezinsku dužnost u seoskim džamijama može vršiti lice koje ima potrebno osnovno vjersko znanje, lijep mekam radi učenja ezana i primjerno vladanje, i koji za vršenje te dužnosti dobije odobrenje od odbora IZ.

Član 135.

Muezini u seoskim džamijama naročito:

  1. uče ezan,
  2. obavljaju ikamet u džamijama prilikom džmatskog klanjanja namaza,
  3. vode brigu o čuvanju inventara i o čistoći u džamijama i njihovim haremima,
  4. vrše i druge poslove koje im odrede organi IZ.

Član 136.

Muezini iz člana 131. imaju pravo naknade za vršenje muezinskih usluga u skladu sa Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta, a muezini iz člana 134. po tarifi koju odredi nadležni odbor IZ.

Gassali i gassalke

Član 137.

Gassalsku dužnost može vršiti samo ono lice, koje ima osnovno vjersko znanje o spremanju umrlih muslimana odnosno muslimanki, koje ima islamsko vladanje i kome to odobri nadležni odbor IZ.

Član 138.

Za obavljanje usluga iz prethodnog člana gassali i gassalke imaju pravo na naknadu po tarifi koju odredi nadležni odbor IZ.

 

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 139.

Službenici, koji se zateknu u službi IZ na dan stupanja na snagu ovog Pravilnika, ostaju na svojim dužnostima i u sličajevima kada ne ispunjavaju uslove za službu koju obavljaju po odredbama ovog Pravilnika, pod uslovom da se u roku od 2 godine dokvalifikuju.

Član 140.

Pripravnici polažu stručne ispite po odredbama Pravilnika o polaganju stručnih ispita, koji će donijeti Mešihat IZ najdalje u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika.

Član 141.

Pripravnici, koji su na dužnosti preko tri godine, a nisu položili stručni ispit, dužni su ga položiti u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu Pravilnika o polaganju stručnih ispita.

Član 142.

Pripravnike koji ne polože stručni ispit u rokovima predviðenim ovim Pravilnikom, a za to nema opravdanih razloga, organ nadležan za postavljenje može ga razrješiti od dužnosti.

Član 143.

Službenici, koji imaju radni staž u službi IZ preko 10 godina, ili preko 50 godina života, na dan stupanja na snagu ovog Pravilnika, nisu dužni polagati stručni ispit, kao i službenici sa višom i visokom stručnom spremom.

Član 144.

Odbori IZ, u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika će rješiti koja lica, koja su do sada obavljala muezinsku i gassalsku dužnost a nije ih postavio Mešihat IZ, mogu i dalje da vrše ovu dužnost. Lica koja ne dobiju ovo odobrenje ne mogu dalje vršiti muezinsku odnosno gassalsku dužnost.

Član 145.

Sva lica koja vrše dužnost muallime dužna su u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika podnijeti dokaze Mešihatu IZ o ispunjavanju uslova za obavljanje dužnosti muallime iz člana 130. ovog Pravilnika. Lica koja u ovom roku ne podnesu dokaze o ispunjavanju uslova, kao i lica za koja se rješenjem Mešihata IZ utvrdi da ne ispunjavaju navedene uslove, ne mogu dalje vršiti dužnost muallime.

Član 146.

Odbori IZ će vršiti podjelu reona za imame i muallime u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika.

Bliže odredbe o rejonizaciji i vjerskim uslugama vezanim za rejonizaciju, propisuje, po potrebi, Mešihat IZ.

Član 147.

Svi organi, ustanove i institucije dužne su u roku od 6 mjeseci donijeti Pravilnik o sistematizaciji i analitičkoj procjeni radnih mjesta u skladu sa ovim Pravilnikom.

Član 148.

Svi disciplinski predmeti koji su u toku i u kojim nije doneseno prvostepeno rješenje dovršiće se po ranijim propisima.

Član 149.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana usvajanja.

Stupanjem na snagu ovog Pravilnika prestaju važiti svi raniji Pravilnici.