Imovinu Islamske zajednice čine vakufska dobra i druge stvari, prava i novčana sredstva. Imovina služi Islamskoj zajednici za djelatnosti kojima se postiže cilj Islamske zajednice i ne može se koristiti za druge svrhe. Imovina Islamske zajednice stiče se od: – vakufskih dobara i druge pokretne i nepokretne imovine Islamske zajednice, – redovnih doprinosa, – zekata, sadekatu-l-fitra i kurbana, – prihoda od organizacije hadža i umre, – prihoda organizacija i ustanova Islamske zajednice koje ostvaruju dobit, – fondova, – preduzeća i drugih oblika privreðivanja, – poklona, vasijjeta i drugih prihoda i priloga. Islamska zajednica ima pravo da osniva preduzeća i druge oblike privreðivanja radi sticanja materijalnih sredstava za obavljanje svoje djelatnosti. Svako fizičko i pravno lice može u duhu šeriatskih propisa uvakufiti imovinu. Vakufska dobra su po svojoj prirodi neotuðiva. Mešihat može donijeti odluku da se vakufsko dobro zamijeni za dobro drugog lica, ukoliko putem svoje komisije pouzdano utvrdi da je ovakva zamjena nesumnjivo u interesu vakufa. Ovakva odluka će biti valjana ako za nju na sjednici Mešihata glasa najmanje 2/3 prisutnih članova. Vakufskom imovinom upravljaju organi i ustanove Islamske zajednice pod nadzorom Mešihata. U upravljanju vakufskom imovinom primjenjuju se odredbe vakufname i vasijjeta. Džamije su posebna vakufska dobra, te su kao takve isključivo svojina Islamske zajednice, kojima upravljaju nadležni organi Islamske zajednice. Svi vakufski objekti po svojoj prirodi i karakteru imaju status službenih prostorija. Zekat, sadekatu-l-fitr i kurbani čine fond “Bejtu-l-mal”. Upravljanje fondom “Bejtu-l-mal” propisuje se posebnim aktom, kojeg donosi Sabor. Pravilnik o vakufskoj imovini OPŠTE ODREDBE Član 1. Pravilnikom o vakufskoj imovini (u daljem tekstu: Pravilnik) utvrðuju se: vakufska imovina, uvakufljenje, upravljnje vakufskom imovinom, prihodi vakufa, kao i druga pitanja od značaja za vakufsku imovinu. Član 2. Vakufska imovina (u daljem tekstu: vakufi) je dobro Islamske zajednice u Srbiji koju je vakif vakufnamom, shodno šeriatskim propisima, uvakufio i koji služi u svrhu odreðenu vakufnamom, kao i imovina stečena iz vakufskog dobra. Član 3. Vakufska dobra čine: nepokretna i pokretna imovina, prava, novčana sredstva i druge stvari. PRIHODI VAKUFA Član 10. Prihodi vakufa mogu biti novčana sredstva i prava. Prihodi od vakufa (zakupnine) upotrebljavaju se u svrhe propisane vakufnamom ili odlukom Mešihata. U slučaju gdje su prihodi veći od rashoda predviðenih budžetom organa upravljanja, višak prihoda usmjerava se u poseban fond za unapreðenje vakufa. Član 11. Organ upravljanja je dužan izdvojiti procentualni iznos od neto-prihoda vakufa iz svoje nadležnosti za potrebe centralnih organa i službi Islamske zajednice, u smislu člana 82. Statuta Islamske zajednice u Srbiji. Član 12. Organi upravljanja dužni su izdvojiti 10% od neto-prihoda ostvarenih od vakufa u poseban fond za potrebe unapreðenja vakufa. Član 13. U cilju svrsishodnog raspolaganja vakufima, davanje pod zakup nepokretnosti vršiće se putem prikupljanja najpovoljnijih ponuda licitacijom, o čemu odluku donosi nadle?ni organ uz saglasnost Mešihata. Član 14. Posebnom odlukom Mešihata može se izdati pod zakup objekat pravnom ili fizičkom licu, ako se radi o višem interesu Islamske zajednice. UPRAVLJANJE VAKUFIMA Član 7. Vakufima upravljaju organi Islamske zajednice u Srbiji: Mešihat, Odbori medžlisa i upravni organi ustanova Islamske zajednice: fakultet, medresa, biblioteka i ostale ustanove (u daljem tekstu: organi upravljanja), a shodno cilju i svrhi uvakufljenja. Član 8. Upravljajući vakufima organi upravljanja obavljaju sljedeće poslove: – vode i Mešihatu dostavljaju svu zemljišnu knji?nu evidenciju o vakufskoj imovini iz svoje nadle?nosti, – na osnovu dobijene saglasnosti Mešihata, zaključuju sve ugovore o zakupu i druge teretne i besteretne pravne poslove i akte, čiji je predmet vakufska imovina kojom upravljaju, – vode evidenciju svih ugovora o zakupu, prate njihovu realizaciju, predlažu mjere u skladu sa Statutom i drugim aktima u smislu ispunjavanja ugovorenih obaveza, – predlažu i preduzimaju konkretne mjere za zaštitu vakufske imovine, te njeno održavanje i unapreðenje, – podnose Mešihatu godišnji izvještaj o stanju vakufa, – zastupaju vakufe kojima upravljaju pred sudovima i drugim državnim organima, – obavljaju i druge poslove po ukazanoj potrebi i po nalogu Mešihata. Član 9. U cilju zaštite i unapre?enja vakufa, Mešihat će posebno voditi brigu o: – poštivanju volje vakifa, – čuvanju i uvećavanju osnovne glavnice vakufa, – investiranju u vakufe po raznim oblastima, – poslovnom povezivanju sa privatnim kapitalom muslimana, te sa kapitalom drugih vakufa ili sli?nih zadu?bina u zemlji i svijetu. UVAKUFLJENJE Član 4. Uvakufljenje je prenošenje prava posjedovanja i korištenja dobra u korist vjerskih, vjersko-prosvjetnih i humanitarnih ustanova Islamske zajednice, te aktivnosti odreðenih izraženom voljom vakifa u vakufnami. Član 5. Vakif je lice (osoba) koja svoje dobro uvakufi shodno šeriatskim propisima. Član 6. Vakufnama (vakfijja) je isprava ili akt koji sadrži vakifovu izjavu ili očitovanje o osnivanju vakufa, kao i odredbe u koje svrhe se osniva vakuf. {slide=Upravljanje vakufima i drugom imovinom} Vakufima upravljaju organi i ustanove Islamske zajednice u skladu sa šeriatskim propisima te pravilima koja donosi Mešihat. Novac dobijen od prodaje nepokretne vakufske imovine mora se uložiti u neku drugu nepokretnu imovinu. Nadležni organ ili ustanova je dužna da se pridržava odredaba vakufname, prema postojećim tradicijama (teamuli kadim). Nijedna kupoprodaja nepokretne imovine ne može se vršiti bez mišljenja nadležnog muftije i prethodne saglasnosti Mešihata. Organi i institucije Islamske zajednice kod kojih se nalazi nepokretna imovina na korišćenje staraju se o njenom održavanju i pravilnom korišćenju. Davanje nepokretne imovine pod zakup drugim pravnim i fizičkim licima vrši se javnim nadmetanjem, o čemu odlučuje Mešihat uz mišljenje nadležnog muftije. Adaptacija vjerskih objekata, odnosno opravka radnih sredstava, vrši se na osnovu pisanog prijedloga o potrebi adaptacije-opravke i predračunske vrijednosti tih radova. Adaptacija-opravka objekata i sredstava povjerava se licu ili preduzeću putem pisanih ponuda ili neposrednom pogodbom, ako iznos ne prelazi visinu koju odredi odgovarajući organ. Obračun i isplata za izvršene radove na adaptaciji-opravci vrši se nakon tehničkog pregleda izvršenih radova od strane komisije koja sastavlja zapisnik o obavljenom pregledu. U toku izvoðenja radova, izvoðaču radova može se uplatiti na žiro-račun ugovoreni iznos u vidu akontacije u skladu sa obimom izvršenih radova. Adaptacija vjerskih objekata može se vršiti isključivo nakon pribavljene pisane saglasnosti Mešihata uz mišljenje nadležnog muftije. Prilikom davanja imovine pod zakup putem javnog nadmetanja ili kada se vrši adaptacija objekata preko pisanih ponuda, vodi se zapisnik u koji se unosi: datum, ime objekta, tok nadmetanja i utvrðivanje najpovoljnijih ponuda za davanje pod zakup ili za adaptaciju, odnosno popravku. Nijedna kupoprodaja ili zamjena nepokretne imovine ne može se vršiti bez saglasnosti Mešihata. Ugovor o kupoprodaji ili zamjeni nepokretne imovine koji se zaključuje bez prethodne saglasnosti Mešihata, ništavan je. Ako poništeni ugovor prouzrokuje materijalne štete Islamskoj zajednici, odgovorno lice je dužno da nadoknadi prouzrokovanu štetu. Ugovor o kupoprodaji, zamjeni, davanju pod zakup kao i o adaptaciji objekata, zaključuje odbor medžlisa, odnosno Mešihat ili nadležna vjerska ustanova. Ugovor potpisuje predsjednik organa ili direktor ustanove koji je zaključio ugovor. Kupoprodaja pokretne imovine vrši se neposrednom pogodbom. Za svaku kupovinu pokretne imovine potrebno je da u budžetu ili fondovima imaju za to obezbijeðena sredstva. Pokretne stvari koje imaju kulturnu i istorijsku vrijednost, ili predstavljaju spomenik kulture, ne mogu se otuðivati ili pokloniti. Nadležni organ ili ustanova vodi evidenciju o pokretnoj imovini na svom području. Nadležni organ ili ustanova vodi knjigu inventara pojedinačno za svaku džamiju sa podacima o vremenu kada je nabavljen inventar, vrijednosti stvari, načinu nabavke, kratak opis i približnu pojedinačnu vrijednost tih stvari. O načinu prodaje pokretne imovine odlučuje odgovarajući organ. Svaka kupljena ili na drugi način dobijena stvar mora se odmah uvesti u knjigu inventara. Na kraju svake kalendarske godine nadležni organ ili ustanova vrši popis čitave pokretne imovine na svom području sa svim podacima iz knjige evidencije. Jedan primjerak popisa imovine nadležni organ ili ustanova je dužna dostaviti Mešihatu. O čuvanju i održavanju inventara i stvari od vrijednosti u džamijama staraju se: imami, predsjednici džematskih odbora i muezini džamija. Za stvari od posebne vrijednosti, Mešihat odreðuje poseban način njihovog čuvanja. Organi Islamske zajednice se obavezuju da pokretnu imovinu osiguraju kod organizacija za osiguranje imovine. Organi Islamske zajednice su obavezni preduzeti sve potrebne mjere radi čuvanja pokretne i nepokretne imovine iz svoje nadležnosti.
