HomeAktuelnostiBiti islamski intelektualac danas u Evropi vrlo je nezgodno 4. Jula 2007. Aktuelnosti 660 Biti danas na Balkanu musliman, gdje se prije 15-tak godina odigrao genocid nad muslimanima, nije ni malo prijatno, a biti još i intelektualac je vrlo složeno. Mnogo je udobnije, u principu, ne biti intelektualac nego biti, ali biti islamski intelektualac danas u Evropi je vrlo nezgodno. Biti islamski intelektualac na Balkanu podrazumijeva strašno mnogo takta, pažljivosti, argumenta, ozbiljnosti i ogromnu dozu vjere da se s tim ne samo treba nositi nego se treba i ponositi. Biti to! Prema tome, izazovi i perspektive intelektualaca u Sandžaku su dramatično jači nego bilo gdje u svijetu. Izazov je ogroman, dostojanstven. Bez opasnosti nema ni slave, bez teškoća nema ni podviga. Prostora za podvig je malo ostalo u svijetu. Skoro niko više i ne zna šta ta riječ znači. A ovdje je to svakodnevica, ovdje je podvig svaki dan. Biti onaj koji jesi, tj. biti islamski intelektualac to je svaki dan, svaki sat katkada podvig i obaveza. U tom smislu perpektiva može biti možda najplemenitije ono što čeka čovječantvo: otvaranje očiju u tom stalno rascijepljenom svijetu, u toj islamofobičnosti koja prevladava već nekoliko decenija i postaje možda sve zaoštrenija.. Piše: Sanela Karišik Tribina prof. dr. Ferida Muhića Nije tako česta pojava da budemo u prilici slušati vrsne bošnjačke intelektualce, voditi dijalog sa njima, postavljati im pitanja i razmjenjivati mišljenja. Upravo jednu takvu rijetku priliku imali smo prošlog mjeseca kada su naši sugraðani mogli slušati predavanje prof. dr. Ferida Muhića, velikog znalca i filozofa, čovjeka otvorenog uma. U punoj Velikoj sali Univerziteta prof. Muhić je govorio na temu problema sandžačkih intelektualaca. Tom prilikom on je, izmeðu ostalog, rekao: „Po meni, nema ništa važnije za jedan narod od njegovog identiteta. Onaj ko je izgubio novac, nije izgubio ništa; onaj ko je izgubio karakter, izgubio je sve, a identitet je upravo karakter. Oni sandžački intelektualci koji sebe osjećaju u skladu sa islamom, imaju otežan zadatak: da naðu jedan takt, jednu unutrašnju pravnu mjeru koja ni objektivno neće biti problematična i koja ih psihološki neće iritirati, a koja, s druge strane, neće umanjiti osjećaj dostojanstva i slobode. To je jedan veoma važan sektor rada omladine Sandžaka – da se izbore ne samo za to pravo nego i za pravo drugih da svoj sopstveni identitet realizuju u skladu s onim kako ga osjećaju i da to usklade sa nekim zajedničkim ciljevima čitavog društva. Taj plemeniti i složeni zadatak, ustvari, pretvara intelektualce u ono, što bih ja rekao, da su učitelji sa velikim U. Naime, sa maksimalnom tolerancijom, ali i ozbiljnošću argumenata, treba ukazati na suverenost prava da se bude onaj koji jesi i da to ne utiče ni na kakvu političku, ekonomsku ili drugu sudbinu ljudi koji jesu ono što jesu sve dok oni djeluju u skladu sa pozitivnim normama tog društva. Ta dilema stoji i pred intelektualcima Sandžaka. To je veliki izazov: prihvatiti svoju ulogu da se suočiš sa vrlo često ozbiljnim političkim nerazumijevanjem, sa nesporazumima, pa i sa konsekvencama. Naša obaveza je da se izborimo za to da se glas intelektualca čuje. Vi ne možete vidjeti više srećnog političara. Na njihovim balovima vidite mnogo više obezbjeðenja i, rekao bih, ni jedan osmjeh, osim poneki vještački za kameru. Ali to su isto tako ljudi. Društvo kao da je izgubilo cjelinu. U tom smislu, intelektualna elita Sandžaka mora vratiti i vedrinu, onu ljudsku dimenziju, i odlučnost, i dostojanstvo, jer to kao da se gubi upravo iz one sve veće funkcionaliziranosti, iz razloga da treba postići ovo, da treba postati član one unije, one zajednice, ovog saveza…Ta funkcionalizacija i ti problemi u svakodnevnom životu vrlo su otupili osjećaj za vrijednost duha u krajnjoj liniji. Biti danas na Balkanu musliman, gdje se prije 15-tak godina odigrao genocid nad muslimanima, nije ni malo prijatno, a biti još i intelektualac je vrlo složeno. Mnogo je udobnije, u principu, ne biti intelektualac nego biti, ali biti islamski intelektualac danas u Evropi je vrlo nezgodno. Biti islamski intelektualac na Balkanu podrazumijeva strašno mnogo takta, pažljivosti, argumenta, ozbiljnosti i ogromnu dozu vjere da se s tim ne samo treba nositi nego se treba i ponositi. Biti to! Prema tome, izazovi i perspektive intelektualaca u Sandžaku su dramatično jači nego bilo gdje u svijetu. Izazov je ogroman, dostojanstven. Bez opasnosti nema ni slave, bez teškoća nema ni podviga. Prostora za podvig je malo ostalo u svijetu. Skoro niko više i ne zna šta ta riječ znači. A ovdje je to svakodnevica, ovdje je podvig svaki dan. Biti onaj koji jesi, tj. biti islamski intelektualac to je svaki dan, svaki sat katkada podvig i obaveza. U tom smislu perpektiva može biti možda najplemenitije ono što čeka čovječantvo: otvaranje očiju u tom stalno rascijepljenom svijetu, u toj islamofobičnosti koja prevladava već nekoliko decenija i postaje možda sve zaoštrenija… Ustvari, pronaći put ka ubrajanju islama u potpuno regularne situacije ne samo u privatnom pravu pojedinca nego u kolektivnom. Pravo i identitet ljudi – oni koji se izbore za to u Sandžaku, u Bosni, to su istinski heroji savremnog svijeta, savremnog humanizma. Oni ne traže ništa što ne bi bilo pravo svakog čovjeka, ne osporavaju nikome ništa, već traže ono što je njima osporeno, neposredno kroz svoju struku, slikarstvo ili književnost, kulturu, arhitekturu, kroz bilo šta, ali stalno nenametljivo i jasno suvereno afirmisanje ne samo svog identiteta nego, ustvari, prava kolektiva da ima svoj identitet. To je nešto što je danas možda prisutnije u Sandžaku nego bilo gdje drugo u svijetu. Nijedan drugi intelektualac u svijetu nema priliku da uradi to što se ovdje može uraditi. Tehnički, intelektualci u Americi, Engleskoj, Kanadi ili u Brazilu, kako god hoćete, imaju priliku da afirmišu neke svoje partikularne vrijednosti unutar umjetničkog ili duhovnog izraza, ali nemajuu priliku da, tako jasno motivisani samom situacijom, afirmišu univerzalne ljudske vrijednosti. I ta plemenitost može ovdje da naiðe na odjek kod svih drugih graðana ove zemlje. Tu se koncentrišu i najveći izazovi i najblistavije perspektive. Region jeste mali, ali je podvig veliki!“ Nakon izuzetno kvalitetnog i činjenicama punog predavanja prof. Muhića, prisutni su imali priliku postaviti pitanje i ući u dijalog sa njim, što su oni maksimalno i iskoristili.
