HomeAktuelnostiPogled sa Bosfora 9. Augusta 2007. Aktuelnosti 547 Turski narod je poznat po gostoprimstvu, a u to smo se posebno uvjerili nakon što smo smješteni u hotel Ilidžak. Sa sabah namaza, u utorak 16.07.2007. god., uz Allahovu dž.š. pomoć krenuli smo putem Turske, države gdje muslimani preovladavaju, gdje svaki kutak odiše islamskom kulturom, a nešto što je karakteriše i posebno izdvaja jesu brojne vitke minare i prelijepe veleljepne džamije. Nakon dužeg, ali jako zanimljivog putovanja, popraćenog učenjem Kur’ana i ilahija te čitanjem školskih bisera, stigli smo u Istanbul, grad koji je okružen moreuzom Zlatni rog i koji spaja dva kontinenta, Aziju i Evropu. Turski narod je poznat po gostoprimstvu, a u to smo se posebno uvjerili nakon što smo smješteni u hotel Ilidžak. Prvog dana smo obišli Sultan Ahmed džamiju, poznatu kao Plava džamija, kao i Aja Sofiju. Naime, kaže se da je Sultan Mehmed Fatih osvojio Istanbul u utorak i naredio da se Aja Sofija adaptira i preuredi da bi se u petak u njoj mogla klanjati džuma namaz. Sve četiri minare koje je okružuju su različite i tako su konstruisane i spojene sa džamijom da kada bi se jedna minara porušila, odmah bi se i cijela džamija srušila. Danas Aja Sofija služi samo kao muzej i u njoj se namazi ne klanjaju. Nakon toga smo od naših organizatora dobili dozvolu da malo prošetamo po čuvenoj Kapali čaršiji. Večera nam je bila prireðena na poznatom turističkom mjestu Čalmadži odakle se pruža divan pogled na veliki dio Istanbula i na moreuz Zlatni rog, kao i na čuveni most koji spaja dva kontinenta. Naš domaćin Emin, predstavnik organizacije „Sema“, nije žalio truda i zalaganja kako bi nama bilo lijepo. U tom smislu, na prijedlog našeg direktora, Emin nam je organizovao posjetu kod čuvenog mutevelije Abdu-l-Metina, poznatijeg po nadimku Hadži Baba. Radi se o čovjeku koji drži proizvodnju slatkiša u Istanbulu, ali je ujedno i veliki donator za učenike, studente i uopšte školstvo. Osim toga, krasi ga lijepo ponašanje, neizmjerno gostoprimstvo, skrušenost i poniznost od koje smo se svi zastidjeli. Iako smo se najavili samo pola sata prije, nismo ni znali čime nas je poslužio ovaj darežljivi insan koji u svojoj vili, sagraðenoj samo za musafire, dnevno primi od 50 do 200 gostiju, prireðujući im ručak, a što je najbitnije lijep pristup i osmjeh. Obišli smo i njegov mesdžid u kojem je prije nekoliko mjeseci oko 25 sveštenika, nakon razgovora sa Hadži Babom, primilo islam. Puni utisaka i imanske energije vratili smo se u hotel, tužni zbog rastanka sa ovakvim čovjekom, a još tužniji što je takvih ljudi vrlo malo u svijetu, a ne bismo sakrili istinu da kažemo da ih skoro i nema. Drugog dana, nakon doručka, uputili smo se do minijaturnog parka. Tu se nalaze skoro sva poznata kulturno-historijska znamenja Turske i drugih zemalja, izraðena u originalnom obliku, ali umanjena za pedeset puta. Zanimljivo je bilo vidjeti Sultan Ahmed džamiju, Aja Sofiju, Sulejmaniju, Sultan Ejub džamiju, Zlatno kube u Jerusalimu, pa čak i most u Mostaru. U okviru ovog parka postoji i muzej u kojem je, izmeðu ostalog, i predstavljena čuvena bitka na Čanakalama. Figure vojnika, priroda pa čak i zvučni efekti, davali su nam dojam da smo u sred borbe. Nakon toga smo obišli jedan trgovinski centar u blizini Jeni džamije, a onda smo otišli na večeru koju nam je domaćin pripremio u jednom od internata koji pripadaju organizaciji „Sema“. Predsjednik humanitarne organizacije IHH pobrinuo se da to veče krstarimo Bosforom na luksuznoj jahti, što je za nas bio poseban doživljaj. Treći dan smo započeli sa sabah namazom u čuvenoj Ejub džamiji. Oduševljenju nije bilo kraja. Prelijepo učenje Kur’ana, zatim predavanje, onda sabahski farz poslije kojeg je uslijedila jako dirljiva i osjećajna dova u kojoj imam nije zaobišao da se moli i glasno spomene muslimane i u našim krajevima, što je nama bilo posebno drago. Džamija, plato ispred, pa i ulice koje vode do džamije, bile su prepune klanjača. Nismo prosto mogli da vjerujemo da na sabah namazu doðe toliko muslimana, ali nam je to dalo veliku nadu da se Turska krupnim koracima vraća islamu. Nakon toga smo obišli koledž Æinar. Uslovi za studiranje na ovom koledžu su zaista idealni, ali je zato i cijena studiranja 4.500 eura. Poslije toga smo obavili džumu namaz, a onda ručali u ekskluzivnom restoranu, gdje je direktor medrese Gazi Isa-beg u Novom Pazaru, Nedžad-ef Hasanović, uručio hediju jednom od naših domaćina. Budući da se od nas očekivalo da odnesemo lijepih hedija našim najbližima i prijateljima, onda smo morali još jedanput posjetiti Kapali čaršiju. Nakon toga smo obišli izdavačku djelatnost organizacije „Sema“, gdje smo i večerali. Četvrti dan smo krenuli put Burse, prve prijestolnice Osmanske države, koju je osnovao Osman Gazi. Svi oni koji su posjetili Sarajevo i bolje ga upoznali, uočili su veliku sličnost izmeðu ova dva grada. Putovanje do Burse je bilo jako zanimljivo, naročito kada smo plovili trajektom preko mora. Odmah po dolasku obišli smo moderno opremljeni koledž sa svim pratećim objektima. U Ješil konaku smo ručali, a onda obišli dvije najpoznatije džamije u Bursi – Emir paša džamiju i Ulu džamiju. Gostoprimstvo domaćina i u ovom gradu nije zatajilo. Dan je brzo prošao i u kasnim satima stižemo u Istanbul. Peti dan smo bili pozvani na doručak kod generalnog sekretara grada Istanbula. U prelijepom ambijentu pored mora, uz bratsko druženje, upoznali smo i donatora Ženske medrese u Prijepolju gospodina Husejna Kansua, koji nam je obećao da će finansirati svaku žensku medresu u svim sandžačkim gradovima, što je nama pričinilo veliko zadovoljstvo i neizmjernu radost, te tekbirima propratismo ovu prelijepu vijest. Dani su nam brzo prošli. Nismo ni željeli da pomislimo da će ovom našem prelijepom putovanju doći kraj. Hvala Allahu dž.š. što nam je omogućio da sve ovo posjetimo i vidimo. Zahvaljujemo se i našim uvaženim profesorima za uloženi trud i molimo Uzvišenog Gospo dara da ih nagradi, a posebno našeg direktora Nedžada Hasanovića. Vama, dragi čitaoci, poručujemo da, ako ste u mogućnosti, putujete po svijetu i uvjerite se u bezbroj Allahovih blagodati kojima je obasuo Svoje robove. Pišu: Senada CUCAK Resmija HOT