Pogled sa krova svijeta

Kako je junak naše priče, Basar Čarovac, iz Novog Pazara, osvojio sve najveće vrhove planina svijeta i na njima ostavio svoje suvenire da je Sandžak njegova postojbina, a planina njegova najveća ljubav. Čovjek koji je “dotakao nebo”, osjetio havu satelitskih letjelica i tim tačkama zapisao da je prvi Bošnjak koji je stigao na Mont Everest.

Ove godine, prije ljeta, ostvario mu se najveći san. Zgazio je na najveći vrh svijeta Mont Everest (8.848 m) i upisao se zlatnim slovima u spisak olimpijskih pobjednika, u redu veoma malog broja junaka koji su stigli na najvišu tačku svijeta.

Podvig junaka ove storije, u kojem tinja vulkanska snaga, stigao je u njegovoj 54. godini, ali kako objasniti toliku snagu čovjeka koji je svoje djetinjstvo proveo na sokacima Novog Pazara u porodici Čarovaca, poznatoj po dobrim trgovcima sa Donje Pešteri. Meðutim, sve je obično u neobičnom životu.

Naime, Basar Čarovac do prije 20 godina nije pokazivao posebne sklonosti ka planinarenju i alpinizmu. Graðani Novog Pazara su ga poznavali kao maratonskog plivača. Najprije kao sportistu zabavnog karaktera, a onda kada je plivao svoje serije od po sto krugova mnogi su očekivali da on postane olimpijski plivač.

Vrhunski sport i uspješan biznis
Basar Čarovac, po čijem imenu će Sandžak postati još čuveniji u svijetu, u svojim zrelijim godinama se predomislio da se lati dobrog biznisa i visokih vrhova. Uspio je na oba puta. Ime njegovog hotela ostalo je na najvisočijim vrhovima. Tamo će, sve dok ne izblijedi od mraza, na bajraku Sandžaka pisati: Hotel “Kan”, inače glavni sponzor Basara Čarovca na svim pohodima prema nebeskim sohama. Jer, nisu Basara – Baska uplašili ni namrgoðeni masivi, ni naduli brjegovi. Koračao je on vrletima najdivljijih masiva i najsurovije klime na svijetu. Nosio je kao vihor alpinističku opremu prema nebu pokušavajući da dotakne oblake. Vijorile su se zastave na kojima je ostalo ime “Alpinističko društvo Sandžaka”. Iz Baskovih čeličnih ruku vjetrovi nisu mogli oteti ni predmete, ni volju da stigne do cilja.

Basko Čarovac, čije suvenire listamo, tvrdi: “Bez cilja i Božije pomoći ništa se ne može uspjeti. Ono što je kod mene prethodilo velikim avanturama i uspjesima bilo je nešto jače i od mene samoga. Planine i vrhovi su me stalno mamili i vukli, a kada sam zakoračio u prvu odiseju na “sve ili ništa” bilo je najteže“, sjeća se Basar…

Dvije decenije priprema i pohoda

“Ovdje je dovoljno prebrojati alpinističke destinacije na koje sam se uspeo tokom dvije decenije, ali kako ispričati detalje, osjećanja i iskušenja koja čekaju na putevima prema gore, dakle kako opisati tu moć koja vuče u neizvjesnost i opasnost? Naime, sa planinskih vrhova na kojima sam ja stizao, nažalost, veliki je broj alpinista koji se nisu živi vratili. Te misli stalno naviru u čovjeku i saznanje da je to pohod na život i smrt. Ali taj eho visine vuče dalje, iako je za to samo jedan razlog – da stignete gore, a hiljadu razloga da odustanete”, kaže Basar…

U njegovoj pripremi za najveći podvig reðale su se planine kao siluete: Kilimandžaro u Keniji, Akonkagva u Južnoj Americi, Ararat i Erdžaja u Turskoj, Lobuče, Islandpik u Nepalu, Co Oja na Tibetu i mnogo drugih vrleti i gudura, kojih se nakon Mont Everesta i ne treba sjećati. Jer, samo se jedan vrh na svijetu zove “krov svijeta”.

“Kada sam zakoračio na teme ove planine snažno sam osjetio da vidim cijeli dunjaluk. Tada je u meni pukla neka erupcija, ali samo malo kasnije ponovo se raðaju želje za novim pohodima. Naravno, i za onim vjernim drugovima alpinistima koji meðusobno dijele posljednje kapi snage, hrabrosti, psihičkog stanja i spremnosti. Tu je presudan onaj skriveni ljudski karakter. Čovjek tada ostaje u stvarnosti koja je veoma surova“, kaže junak naše priče.

Prvi Bošnjak sa olimpijskom medaljom

Prije nego završimo ovu priču, koja se ovdje ne završava, treba reći da je Basar – Basko Čarovac prvi gazija iz Sandžaka koji je svom narodu, Bošnjacima i svim drugima, donio prvo olompijsko odličje. Ali, to se nije riješilo za stolom Olimpijskog komiteta, nego na najvišim tačkama naše planete, u najtežem sportu svih vremena. Naravno, i u ovom sportu od velike pomoći su nauka i tehnika, ali je presudno ono što čovjek jeste, da je slobodan u prostoru, kako je Bogom dano da se bori za život i da ima oslonac u Božijoj pomoći.

“Čovjek bez cilja i ambicija ne može da stigne nigdje. Ja sam čovjek koji želi da prezentuje Sandžak i Novi Pazar. Nadam se da sam u tome uspio”, sa puno ponosa kaže Basar i dodaje: ”Ima još puno toga što se može kazati u jednoj priči.” Uostalom, priči o junaštvu Čarovca ovdje nije kraj. Ostaje da se obavi još jedan veliki posao pa da Baska Novopazarci ponovo dočekaju na trgu mnogoljudnog Novog Pazara.

Vidjet ćemo, ako Bog da, kako se Basar vraća sa Elbrusa, najvećeg vrha Kavkaza.

Piše: Ibro Mehmedović