Allah je odlučio da pozove Poslanika Sebi da mu propiše namaz

Noć Mi'radža je noć uzdignuća,  noć posebnog putovanja Allahovog Poslanika od
Mekke do Kudusa, do Jerusalima, a potom u nebeske visine – Allahu dž.š. u
poseban zijaret. To je bila noć spoja svjetovnog i onog uzvišenog, božanskog,
nedokučivog. To je noć kada je Allah dž.š. odlučio da počasti Svog najdražeg
roba, Svog posljednjeg vjerovjesnika Muhameda a.s., koji je bio na izmaku
snage, fizičke snage, boreći se za vjeru u Jednog Jedinog, boreći se da tu
istinu posije na jednom vrlo neplodnom terenu, u Mekki na Arapskom poluostrvu,
i gdje je vladala sušta suprotnost od ove vrijednosti, potpuna suprotnost od
tevhida, od jednoće Allaha dž.š., od vjerovanja u Allaha dž.š., gdje su ljudi
obožavali na stotine idola, kipova koje su pravili svojom rukom, što je
predstavljalo vrhunac banalne zablude. Zapravo, Allah dž.š. je to mjesto i
izabrao da pokaže snagu ove istine, da upravo na tom mjestu, u toj pustinji, u
takvoj atmosferi zablude posije istinu koja će od tog momenta sijati i poslije
koje neće više biti potrebe da dolaze objave kao što su dolazile prije.

Noć Mi'radža je noć uzdignuća,  noć posebnog putovanja Allahovog Poslanika od
Mekke do Kudusa, do Jerusalima, a potom u nebeske visine – Allahu dž.š. u
poseban zijaret. To je bila noć spoja svjetovnog i onog uzvišenog, božanskog,
nedokučivog. To je noć kada je Allah dž.š. odlučio da počasti Svog najdražeg
roba, Svog posljednjeg vjerovjesnika Muhameda a.s., koji je bio na izmaku
snage, fizičke snage, boreći se za vjeru u Jednog Jedinog, boreći se da tu
istinu posije na jednom vrlo neplodnom terenu, u Mekki na Arapskom poluostrvu,
i gdje je vladala sušta suprotnost od ove vrijednosti, potpuna suprotnost od
tevhida, od jednoće Allaha dž.š., od vjerovanja u Allaha dž.š., gdje su ljudi
obožavali na stotine idola, kipova koje su pravili svojom rukom, što je
predstavljalo vrhunac banalne zablude. Zapravo, Allah dž.š. je to mjesto i
izabrao da pokaže snagu ove istine, da upravo na tom mjestu, u toj pustinji, u
takvoj atmosferi zablude posije istinu koja će od tog momenta sijati i poslije
koje neće više biti potrebe da dolaze objave kao što su dolazile prije.

O relaciji izmeðu
Allaha dž.š. i Poslanika a.s.

I šta se zapravo
dešava? Resululah s.a.v.s. jeste Allahov vjerovjesnik i odabrani. Kaže Allahov
Poslanik o relaciji izmeðu njega i Allaha dž.š.: „Allah me je odgajao i zato je
moj odgoj najbolji.“ Dakle, Resulullah je djelovao potpuno pod nadzorom i
instrukcijama Allaha dž.š. Ali, kao što znate, u šehadetu se kaže: Allahov rob
i Allahov poslanik, a to su dvije dimenzije. On je insan, dakle, od krvi i
mesa, u svom tijelu, u svojoj duši, u svom razumu, sa svim ljudskim
dimenzijama. On je osjećao bol kao svaki čovjek, svaku bol je mogao da osjeti.
On je u tome bio potpuno ljudsko biće. Naravno da ni to nije bilo slučajno.
Jer, Allah dž.š. je mogao da pošalje i meleka da nosi iman. Allah dž.š. je
mogao da pošalje Kur'an, onako napisan, ali je želio da to uradi stvorenje,
čovjek, Allahovo biće koje treba da potvrdi, sa svim svojim ljudskim osobinama,
mogućnost da islam bude primijenjen u potpunosti, da je to primjereno čovjeku.

Ve Resuluhu – Allahov Poslanik. E, u tome je on
poseban. U biološkom smislu on je insan kao i svi drugi insani, ali u Risali, u
Poslanici, u Objavi, on je savršen i on nema dilema, nema granice. Zašto? Da bi
se garantovala preciznost prenošenja Objave. Jer kada bi bio grješnik, onda bi
mogao da pogriješi pa da krivo prenese Kur'an od Allaha dž.š. i zato je on tu
perfektan, jer je pod direktnim Allahovim dž.š. nadzorom.

Šta je u pozadini
otpora vjerskim zakonima?

Dešava se ono što je
srž svakog sukoba kada je u pitanju vjera i nevjera. Čovjek može da se zapita
zašto nevjernik neće da prihvati vjeru ako je Allah dž.š. poslao vjeru za dobro
čovjeka. I zaista, ko ima kap razuma to će brzo da zaključi. Ako je ta Allahova
riječ došla za dobrobit čovjeka, zašto je taj čovjek ne prihvati? Postoji više
razloga, ali postoji jedan krupni razlog, a to je pitanje pobjede ličnog
interesa nad istinom. Slušali ste mnogo puta kada se pominju razgovori
mekanskih velikana, pa kada jedan od njih, koji je bio od najpametnijih, kaže za
Poslanika: „Niti je pjesnik, niti je maðioničar…, niti je…, niti je…“ Zna on
šta je, ali neće da prizna! Jer onaj ko prizna, gubi trenutne privilegije koje
ima, jer on na gotovo sjedi u Meki i dolaze mu plemena i donose mu novac, a on
glumi gospodina koji profitira iz te vrste idolatrije i zablude. Naravno da je
tu problem. I kad god vidite da neko ima problema sa vjerom ili sa nečim što
proizilazi iz vjere, krenite tragovima, vidjet ćete da je u pitanju interes.

Ako vam nisu jasna neka
dogaðanja prije sto godina u historiji, u raznim dijelovima svijeta, krenite
tim tragom, doći ćete do zaključka. Nisu vam jasne pozadine nekih dogaðanja kod
nas: Zašto nekome smeta jak islam ovdje? Zašto nekome smeta ovako puna džamija?
Zašto nekome smeta ovoliko mladih ljudi u džamiji? Zašto nekome smeta ovoliko
ezana? Zašto nekome smeta ovoliko vakufa? Zašto ovoliko medresa? Zašto nekome
smeta ovoliko fakulteta? Kaže se politika, ovo, ono… To su fraze! Sve je to
lični interes, privilegije, koristi koje izvjesni ljudi imaju od nekog
programa. I onda kada istina raste, to vam je kao svjetlo. Što više svjetla,
manje mraka. Što manje mraka, manje lopova. Jer lopovi ne kradu na svjetlu.
Lopovima odgovara mrak i zato oni ne dozvoljavaju svjetlo, oni lome sijalice.
To vam je, dakle, boljka. Tu je problem. I krenite samo tim tragom, sve će vam
apsolutno biti jasno.

I tada je to bio
problem Ebu Džehla, Ibn Mugire, Ebu Leheba… Nisu oni bili glupi da ne shvate
da je Allah jedan, da ne može kip napravljen od drveta da im donese ni korist
ni štetu, da im pomogne… Svi su oni to znali, ali bitniji im je bio novac,
privilegije, a onda šejtan koristi te pozicije. Kaže: „Zar da prihvatimo nekoga
ko je slabiji od nas, manji od nas, siromašniji od nas.“ I onda vidite njihove
logike. Kada nisu mogli Resululahu s.a.v.s. da naude, oni računaju njihovom
logikom, pa kažu: „Evo, dat ćemo ti da budeš kralj! Nisi bio baš najimućniji.
Dat ćemo ti da budeš kralj! Biraj šta hoćeš. Sve ćemo ti dati, bogatstvo, sve
blagodati ovoga svijeta…“ „Kada bi mi dali Sunce u desnu ruku, a Mjesec u
lijevu, ne bih odustao od onoga čime me Allah dž.š. počastio.“

Zašto mu oni to nude?
Pa zato što je to kod njih najskuplje. Oni znaju našta oni reaguju. To je
njihova logika. „Odustani od zgrade Islamske ustanove – evo ti milion eura i
ćuti!“ To im je logika, nema druge. „Evo ti dva miliona i ćuti, samo da mi
uzmemo zgradu!“ Jer ona vrijedi dvadeset. To vam je logika koja se nije
promijenila. Ona je potpuno ista i ostat će ista do Sudnjeg dana.

Glavno je pitanje
kome ćemo da padnemo na sedždu. Da li našim strastima, pohlepi, požudi, privremenim
bogatstvima koja se nude, ili Onome ko je Gospodar svega toga, Onome ko je dao
ta bogatstva, Onome ko je stvorio te ljude, Onome koji će i te ljude i ta
bogatstva zatrpati pod zemlju i sve to pretvoriti u prah i opet ih oživjeti da
polože račune za taj novac koji su zaradili. Pa će polagati račune da li su ga
zaradili sa drogom, da li sa poštenom trgovinom, da li sa nepoštenom trgovinom.
Pa ako su ga zaradili pošteno, da li su ga koristili kako treba, da li su bili
svjesni da je to Allahovo bogatstvo dato njima da sa njime raspolažu, a ne
njihovo da ga koriste kao snagu da cijepaju muslimane i prave druge fesade. Za
sve će to morati da polože račune. A tada neće imati njihove jezike ili neku
njihovu finansijsku moć. Tada će govoriti njihova djela, a njihovi jezici će
biti uskraćeni za govor.

„Pobjegnite ka Allahu!“

U jednoj takvoj borbi, u jednom takvom vrtlogu
ona insanska strana Resulullaha s.a.v.s. se zamorila. Umorio se jer mu se
dešavaju lični problemi poput smrti njegovog amidže, zatim smrti njegove žene
Hatidže. To su bili udarci lične prirode i on je kao insan sve to teško
preboljevao jer su mu to bile važne poluge i oslonci u životu. Na drugoj strani
mu teško ide – proðu godine pa primi jedan čovjek islam. Njemu je garantovan
uspjeh, ali ide sporo, teško, a onaj insanski dio njega strahuje i dalje. Kao
svakom od nas kada nam je teško, kad nas neka muka stisne, postavlja se
pitanje: šta nam je činiti. Pa kaže Allah dž.š. „Pobjegnite ka Allahu!“ To je
jedino mjesto gdje možete pobjeći. Prema tome, Allah ga je pozvao da ode kod
Njega, da osjeti ono što niko nije osjetio, da bi ga počastio tim putem, jer
sve druge propise islama, sve druge stubove vjere Allah je poslao na zemlju,
ali za glavni stub, za koga Allah kaže imadu-din – stub vjere, namaz,
Allah je odlučio da pozove Poslanika Sebi da mu propiše namaz i da ga i na taj
način istakne. I te noći je, kao što znate, propisan namaz kao osnovni stub
vjere bez koga nema nje, kako to Allah putem hadisa nama objašnjava na više
načina: „Namaz je stub vjere – ko ga uspostavi uspostavio je vjeru, ko ga sruši
srušio je vjeru.“

Namaz je stub vjere, a vjera stub našeg
opstanka

Zašto nama na opštem planu još ne ide baš
najbolje, na planu islamskog ummeta. Kada bi se tražio kratak odgovor on bi
glasio: zato što nam je loš namaz. Zašto nismo dobro organizovani? Zato što nam
je loš namaz. Zašto nam ide loše u privredi? Zato što nam je loš namaz. Zašto
nam ide loše u politici? Zato što nam je loš namaz. Zašto nam ide loše na
meðunarodnom planu? Zato što nam je loš namaz. Zato što loše pravimo safove,
zato što ne držimo safove pravim, zato što nam nisu ravni safovi, zato što nam
srca nisu povezana kroz safove, kako bi to trebalo da bude, i još drugi nedostaci.
Garantujem vam, tvrdim vam – kada namaz bude profunkcionisao, sve je poslije
lako. Nikakav nam problem nije napraviti privredni put i svaki drugi, jer namaz,
u stvari, znači vrhunac organizacije ljudskog roda u minijaturnom smislu. On
znači spoj reda u duši, tijelu i razumu.