HomeSpecijalne rubrikeRamazani 2007.DRUGA RAMAZANSKA HUTBA REISU-L-ULEME 25. Septembra 2007. Ramazani 2007. 1285 Sarajevo, 21. septembar 2007. (MINA) – Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić održao drugu hutbu u ramazanu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu. MINA prenosi u cjelosti hutbu reisu-l-uleme. -Draga braćo i sestre, Ibadet ili pobožnost očituje se okom koje vidi znakove Allahove moći, srcem koje osjeća ljepotu Allahovih darova i jezikom koji izgovara Allahovo ime. Ramazan je vrijeme a post je način da oko bolje vidi znakove, da srce više osjeti darove i da jezik više spominje ime Allahovo, kao lijek za dušu. Jer, kao što prenose iskusni ljudi, duša je podložna bolestima kao i tijelo. Štaviše, bolesti duše su bolnije i opasnije od bolesti tijela. U stvari, neizlječive bolesti tijela su zapravo bolesti duše koja postane nemoćna da se brani od nezajažljivih strasti tijela. Dakle, bolest SIDE nije tjelesna, već je to bolest duše koja postaje nemoćna pred nemoralom tijela. Bolest droge i alkohola je takoðer, bolest duše koja nije sposobna da se odupre bezočnom tjelesnom uživanju. Dakako, i bolesti društva su bolesti duše koja se predaje pred pohlepom bezobzirnih ljudi. Zato se kaže da je duša kao tvrðava, koju šejtan, kao najveći čovjekov neprijatelj, nastoji provaliti, te se u njoj nastaniti i po njoj širiti zarazne bolesti. Dakle, tajna ljudskog života je da čovjek zatvori sva vrata i sve moguće male i velike rupe kroz koje bi neprijatelj – šejtan mogao ući u njegovu dušu. A da bi to mogao, čovjek mora znati koja su to vrata i koje su to rupe na tvrðavi njegove duše kroz koje šejtan može proći i okupirati njegovo srce i dušu. Može se reći da je to najviše znanje koje čovjek potrebuje, da je to farz-i ajn za svakog muslimana i muslimanku – da zna koja su to vrata i koje su to rupe kroz koje se šejtan provlaći. Nažalost, mnogo je vrata i prolaza kroz koje šejtan može ući u ljudsku dušu, ali dvoja vrata na tvrðavi su najšira i najslabije zaključana: vrata srdžbe (gadab) i vrata pohlepe (šehvet). Jer, srdžba opija razum, pa čim razum izgubi ravnotežu, šejtan ga napadne. I zato kad se čovjek naljuti, šejtan se s njim igra kao dijete s loptom. Tako isto kad čovjeka obuzme pohlepa, on obnevidi i obgluhne tako da se šejtanu širom otvaraju vrata da uðe u čovjekovu dušu koju onda polahko uništava. Postoje, dakako, i drugi prolazi na tvrðavi ljudske duše kroz koje se uvlači šejtan – taj najgori i najljući čovjekov neprijatelj, a to su pakost i ljubomora, oholost i bezobzirnost, samovolja i gordost, pristrasnost i isključivost te samodovoljnost i brzopletost. Naravno, pojedinac je dužan da brine da mu šejtan ne provali tvrðavu duše i ne nastani se u njoj, ali mi nismo samo pojedinci. Mi smo i zajednica, pa tako imamo i zajedničku dušu kao tvrðavu, koju takoðer neprijatelj – šejtan želi provaliti, u nju se nastaniti i u njoj širiti zarazne bolesti srdžbe, pohlepe, pakosti, oholosti, samovolje, isključivosti te samodovoljnosti i brzopletosti. To je za nas ovdje i sada najveći izazov otkako znamo za sebe kao narod i kao država – kako osigurati pouzdanu stražu na tvrðavi naše kolektivne duše, naše zajedničke kulture, naše grupne potrebe da budemo i ostanemo ono što jesmo – unuci i praunuci naših djedova koji su kroz vjekove znali i vjerovali u potvrðenu mudrost, koju su naučili od mudrog sufije el-Muhasibije, koji je rekao: – Budite uvijek svjesni Allahovog prisustva, braćo moja. Nemojte se povlačiti iz općeg dobra, niti upadati u opće zlo… Držite se makar malo od onoga najvišeg što vam Allah propisuje, jer iako nema opravdanja da se i jedna Allahova zapovijed zanemari, dobro je da se održi bilo kakva veza. Jer jedno zlo može biti manje od drugog zla. Zato je bolje sačuvati ono što se ima nego sve izgubiti. Zato logika sve ili ništa nije bosanska mudrost! To nam je bar svima jasno ovdje i sada: – Moćni smiju biti licemjerni i neprincipijelni. Moćni mogu da govore i ono u šta sami ne vjeruju. Moćni mogu da biraju bolju izmeðu dvije dobre stvari. Slabi, pak, ne smiju imati dvije priče o sebi i svojoj sudbini. Slabi ne mogu otvoriti zatvorena vrata na tvrðavi duše moćnih. Slabima se grijesi ne praštaju. Slabi mogu izmeðu dva zla birati samo manje zlo. Slabi nemaju pravo na samodovoljnost, niti na samoizolaciju. Slabi treba da znaju da je, kao što kaže mudri el-Džahiz, "pola pameti kod tvoga brata". Zato se slabi treba osloniti na svog brata na svakom mjestu i u svakoj prilici, naročito onda kada šejtan nasrće da mu provali vrata na tvrðavi njegova srca. I zato slabi treba da vrijedno radi da bude snažan kako ne bi molio za milost moćnoga, jer, staro je pravilo, "slabima se milost ne ukazuje". Eto zato je važan ovaj ramazan i post u njemu – da postavimo čvrstu stražu na tvrðavi duše naše – individualno i kolektivno, da zaustavimo šejtana koji žuri da nam provali vrata na tvrðavi naše kolektivne svijesti i savjesti, naše kolektivnog duha i duše, naše kolektivne vjere i kulture. Uz Allahovu milost i pomoć mi to hoćemo i mi to možemo kao što su htjeli i mogli naši preci – čvrsto se drže Allahovog užeta, oni su bili Allahu Uzvišenom pokorni; oni su Allaha i Njegovog Poslanika voljeli; oni su imali strah pred Bogom, ali i nadu u Njegovu milost; oni su imali jekin i sidk; oni su jedni drugima vjerovali i jedni drugima pomagali; oni su pred drugima bili ponosni i pravedni, a pred svojima skrušeni i solidarni; oni su znali pred šejtanom zatvoriti vrata na tvrðavi duše svoje, pa smo mi danas ovdje da ih se sjetimo i zahvalimo na mudroti i hrabrosti kojom su nam omogućili da i mi u slobodi i radosti namaz klanjamo, ramazan postimo i zekat dijelimo, kao znak i dokaz da smo muslimani punoga srca i zadovoljne duše, kao tvrðave u kojoj nema mjesta za šejtana. Allahu Svemoćni, Ti najbolje znaš naš hal zato učini da bude bolji nego što jeste i spasi nas od zla koje može biti gore nego što jeste! Amin! Allahu Sveznajući, pouči nas da u sebi savladamo srdžbu i pohlepu, kako da se sačuvamo od mržnje i pakosti, kako da izbjegnemo samovolju i isključivost, kako da se oslobodimo straha i siromaštva! Amin! Allahu Milostivi, obaspi nas svojom milošću kao što si obasipao našu braću prije nas pa su bili i ostali muslimani na svakom mjestu i u svako vrijeme! Amin! Allahu Plemeniti, oplemeni naša srca meðusobnom ljubavlju, a ne mržnjom; povećaj u našm srcima meðusobno iskrenost i povjerenje, a ne sumnju i nepovjerenje; usadi u našu dušu potrebu da se meðusobno savjetujemo i ujedinjujemo, a ne udaljavamo i razilazimo! Amin!
