Akaidska dimenzija posta

Progres čovječanstva se razvijao zahvaljujući življenju po Božijoj uputi. Sve pozitivne tekovine civilizacije potiču od Božijih poslanika: govor, pismo, čistoća, brodogradnja, obrada metala i sl. Svaki islamski propis usavrašava čovjeka i njegov život, pa tako i post. Post ima specijalnu poziciju kod Uzvišenog, našta ukazuje hadis kudsi: „Za svako dobro djelo čovjek će biti nagraðen od deset do sedam stotina puta – osim za post, koji je Meni za volju i za koji ću dati posebnu nagradu.“ U jednom hadisu Muhammed a.s. je rekao: „Post je pola strpljivosti“, a u drugom: „Strpljivost je pola vjere.“ Na takvu konstataciju upućuje i ajet:

„Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagraðeni.“ (Ez-Zumer, 10)
Jedna od važnih dimenzija i komponenti posta je pobožnost i
bogobojaznost, o čemu svjedoči hadis Muhammeda a.s., u kome kaže: „Sve
ima svoj ulaz, a ulaz u pobožnost jeste post.“ Postom vjernik izgraðuje
svoju pobožnost, svoju svijest o Allahu dž.š., kao svojevrsni kontrolni
sistem. Ova komponenta je stožer islama i kompletnog Kur’ana, jer
islamski učenjaci kažu da ajeti koji tretiraju bogobojaznost – svijest
o Allahu dž.š. – predstavljaju temelj svih ostalih ajeta.
Svi ibadeti i propisi islama imaju svoj cilj koji trebaju ostvariti, a
taj cilj jeste projektovati čovjeka bogobojaznim. Upravo, u tom
kontekstu post ima značajnu i nezamjenjivu funkciju, da podsjeti
postača na tu dimenziju vjere koja je temelj islama: da izgradi stalnu
svijest o Allahu dž.š. Post postiže taj efekat tako što se postom
smanjuje intezitet strasti koje su razlog da čovjek zaboravi na Svoga
Gospodara. Kontrola nagona i ograničavanje konzumacije hrane i pića su
osnovne karakteristike čovjeka. Čovjek nije kao životinja koju
zadovoljava hrana, a obuzdava bič. Vjernika u akciju pokreće iman, a ne
želja za hranom ili strah od biča. Kao što je postač strpljiv dok
posti, dok apstinira od konzumiranja hrane i pića i svega što mu je
zabranjeno u toku posta, isto tako je postač ustrajan u apstiniranju od
Allahovih dž.š. zabrana. Vjernik dok posti svjestan je da ga samo
Gospodar vidi i da je samo On upućen u njegov post. Postač bi mogao da
se skloni od ostalih ljudi i da nešto od hrane konzumira, ali je
svjestan svog Gospodara. Dakle, post je unutarnja stvar vjernika koji
ga podučava da, kao što je svjestan Gospodara dok posti, bude Ga
svjestan i poslije mjeseca posta, u svakodnevnom svom životu, privatnom
i javnom.
Poslanik a.s. kaže: „Kada nastupi mjesec ramazan, otvore se vrata
Dženneta, a zatvore vrata Džehennema, šejtani se stave u lance, a
glasnik najavi: O ti koji želiš dobro, približi se! O ti koji želiš
zlo, udalji se!“ Šejtan je jedan od čovjekovih otvorenih neprijatelja,
koji ga želi odvesti s pravog puta i izvesti ga iz pokornosti Allahu
dž.š. Postom vjernik pobjeðuje šejtana, jer hrana i uživanja su osnovni
instrumenti njegovog djelovanja.
Mnogi ljudi koji čine ružna djela to čine kao znak vlastite slabosti
pred imetkom i prohtjevima. Počinioci zlodjela ukaljali su svoju dušu i
savjest zbog pohlepe. Zbog toga nam je jasan smisao žestoke borbe koju
islam vodi protiv pohlepe. Islam traži čvrstinu i dostojanstvo pred
niskim prohtjevima, nemoralnim devijacijama i drugim porocima. Post je
prva vježba svojih nagona. On je trening i obučavanje u podnošenju
gladi i teškoća. Post je lekcija iz discipline, lijepog ponašanja i
poslušnosti.
Ramazanski post kao izraz i svjedok imana ima i duboku socijalnu notu.
Glad i žeð postača upućuje na dublje razumijevanje tuðe nevolje. Stiče
se utisak da je cilj imana da čovjeka učini etičnim bićem.