Pismo reisu-l-uleme Mustafe Cerića predsjedniku Srbije BorisuTadiću

ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI

KABINET REISU-L-ULEME

 

Image

Ševval 4,1428 Oktobar 14,2007.

Boris Tadić

Predsjednik Republike Srbije

Poštovani predsjedniče Tadiću,

Koristim privilegiju našeg susreta od 26. 03. 2007. god. u
Beogradu povodom ustanovljavanja jedinstvene IZ-e u Republici Srbiji sa
sjedištem u Novom Pazaru da Vam se obratim ovim pismom a povodom posljednjih
zbivanja oko IZ-e u Republici Srbiji.

Uvjeren sam da se sjećate da smo se u prisustvu muftije
sandžačkog Muamera Zukorlića i ministra u Vladi Srbije Rasima Ljaića suglasili
oko toga da je IZ-a Srbije autonomna u svom radu i djelovanju, ali da ima
historijsko i moralno pravo da legalno i javno bude u savezu sa Islamskom
zajednicom u Bosni i Hercegovini, kao svojim duhovnim središtem na isti način
kao što Srpska pravoslavna crkva u BiH ima pravo da bude u savezu sa SPC u Beogradu.

Takoðer, složili smo se da je potrebno otvoriti bošnjačko-srpski
dijalog na principu meðusobnog razumijevanja i uvažavanja.

Nakon našeg susreta u Beogradu vjerovao sam da je jasno i nedvosmisleno
da u Srbiji postoji jedna i jedisntvena IZ-a, kao legalni i legitimni
predstavnik muslimana u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru. To je, po našem
uvjerenju, trebalo da znači da se vlasti Republike Srbije neće ni na koji način
miješati u unutašnja pitanja 1Z-e u Srbiji.

Nažalost, posljednja zbivanja oko IZ-e u Srbiji pokazuju,
prema našim saznanjima, da se vlast Republike Srbije ipak umiješala u
unutrašnja pitanja IZ-e u Srbiji na način da je dala administrativnu i medijsku
podršku uspostavi institucije reisu-1-uleme u Srbiji, a što nema ni historijskog
ni stvarnog uporišta. To je isto kao kad bi se u Bosni i Hercegovini
uspostavila institucija srpskog Patrijarha i osporilo pravo Srbima u BiH da
komuniciraju sa Beogradom radi zadovoljavanja njihovih duhovnih i
intelektualnih potreba.

Naravno, raspad bivše Jugoslavije nije poštedio ni jedan
narod od unutrašnjih rasprava pa tako ni IZ-u u Republici Srbiji, ali ovdje su
dvije stvari nesporne: 1) Srbija nema ni šerijatsku ni historisku osnovu (Menšuru)
za instituciju reisu-l-uleme i 2) Bošnjaci u Srbiji, posebno u Sandžaku, nemaju
obavezu, ali imaju pravo na duhovnu vezi sa Sarajevom i niko im to pravo ne
može osporiti.

Cijeneći Vaš državnički autoritet i visoki ugled kojeg imate
u svijetu, uvjeren sarn da ćete uzeti ozbiljno u obzir naš razgovor i načelni
dogovor da je IZ-a u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru jedna i jedinstvena
IZ-a i da kao takva zaslužuje da joj se štite osnovna prava iz zakona o crkvama
i vjerskim zajednicama Srbije u kojem stoji da država za jednu vjersku skupinu
priznaje jednu tradicionalnu crkvu ili vjersku zajednicu u Srbiji. Muslimani u Srbiji
su dovoljno savjesni i odgovorni da mogu samostalno i slobodno odlučiti kakvu
IZ-u žele i s kim da se udružuju. Zato muslimanima u Srbiji ne treba
ograničavati slobodu da se organiziraju u duhu svoje islamske tradicije i
historijskog prava. To je važno ne samo za mir i stabilnost u Srbiji, posebno u
Sandžaku, već i za cijeli region Balkana.

Uvjeren u Vašu dobru volju i ne sumnjajući u vašu predanost
vraćanju povjerenja izmeðu Bošnjaka i Srba koju ste pokazali Vašom posjetom
mezarju u Potočarima, nadam se da ćete poduzeti sve što je u Vašoj moći da IZ-a
u Republici Srbiji bude izraz stvarne volje muslimana To je prvi i najvažniji
korak u našem dijalogu za vraćanje povjerenja izmeðu naša dva naroda.

Uz molitvu Bogu Uzvišenom da svim ljudima podari sreću i napredak,
primite izraze mojeg poštovanja!

 

Dr. Mustafa Cerić

Reisu-l-ulema