HomeMediji / AgencijeSandžakPeščanik : Sigurna kuća Srbija 29. Oktobra 2007. Sandžak 1245 Kordon policije nikada do sada nije ušao u džamiju u čizmama… Dubina misli i širina duše jednog naciste može se precizno izmeriti samo kuršumom… Ljudi koji dugo trpe nepravdu, imaju pravo da uzmu pravdu u svoje ruke… Gosti: Muftija Muamer Zukorlić, Rajko Ðurić iz Romske partije, novinar Teofil Pančić, Miljenko Dereta iz Graðanskih inicijativa, Biljana Kovačević-Vučo iz Komiteta pravnika za ljudska prava Domaćice: Svetlana Lukić, Svetlana Vuković Real Audio Stream MP3 Stream MP3 Download Kordon policije nikada do sada nije ušao u džamiju u čizmama… Dubina misli i širina duše jednog naciste može se precizno izmeriti samo kuršumom… Ljudi koji dugo trpe nepravdu, imaju pravo da uzmu pravdu u svoje ruke… Gosti: Muftija Muamer Zukorlić, Rajko Ðurić iz Romske partije, novinar Teofil Pančić, Miljenko Dereta iz Graðanskih inicijativa, Biljana Kovačević-Vučo iz Komiteta pravnika za ljudska prava Domaćice: Svetlana Lukić, Svetlana Vuković Real Audio Stream MP3 Stream MP3 Download Vesti u Srbiji su ove nedelje počinjale sa – situacija je trenutno mirna, ali napeta, sukobile su se dve grupe vernika, odbornik bacio suzavac, kamenice u Novom Sadu, policija upada u džamije i šikanira imame, privodi neonaciste, privodi odbornike… Nasilje se opet valja ovom zemljom, a predsednik vlade i predsednik države postižu neverovatne uspehe na diplomatskom planu. Koštunica se bije za meðunarodno pravo, a predsednik Tadić na ministarskoj konferenciji Životna sredina za Evropu, koja se održava u Beogradu, predlaže akciju pod nazivom – Nulta emisija, nula poreza. Predsednik je predložio da se smanji emisija štetnih gasova na petinu, dakle, ne za petinu, nego na petinu. Predsedniku pamet ne smeta i nastavlja svoju borbu za mir i prosperitet u svetu, a i šire. Decenijama se mnogi ozbiljni političari bore za svaki promil smanjenja zagaðenja, a naš lepi, visoki predsednik neće da igra na sitno nego – da smanjimo odmah to ðubre i da živimo kao Porodica bistrih potoka. I to predlaže predsednik zemlje u kojoj ženama u Boru i Pančevu od zagaðenosti pucaju najlon čarape i u kojoj se dešava redovni pomor ribe u rekama. Toliko smo ribe potamanili da više nećemo moći da slavimo svetog Nikolu kao posnu slavu. Neće biti ribe za svakog srpskog domaćina i moraćemo, braćo Srbi, sestre Srpkinje, da preðemo na gicetinu, što bi predsedniku verovatno bilo posebno milo. Predsednik i premijer su od državničkih aktivnosti ove nedelje imali i veoma bitan susret sa Gaspromom. O toj ruskoj državnoj kompaniji koja hoće da kupi NIS i ko zna šta još u Srbiji izveštavalo se kao da je u pitanju neka ličnost: Gasprom je bio u odvojenim posetama kod predsednika i premijera, Gasprom je dodao, Gasprom je podvukao… Taj Vladimir Vladimirovič Gasprom je ovih dana sredio stvari sa formiranjem vlade u Ukrajini nešto brže nego što je predviðao, pa je našao vremena da svrati u prijateljsku i radnu posetu Srbiji. U meðuvremenu su podeljena javna preduzeća, ministri poklanjaju Srpskoj pravoslavnoj crkvi hotele, motele, konobarice, konobare i sav prateći inventar. A Islamska zajednica Srbije danas u domu narodne skupštine organizuje prijem povodom Bajrama. Već su neki upozoravali da će iz toga mnogi izvući zaključak da je skupština stala na stranu samoproklamovane nove Islamske zajednice, koja nema uporište kod vernika u Sandžaku, dakle, da se vlasti iz Beograda direktno mešaju u ono što se dogaða u Sandžaku, odnosno, da se mešaju na potpuno pogrešan način. Uvek mi je zanimljivo da čujem šta ima da kaže fini dečko, Oliver Dulić, predsednik skupštine – ne želim da se mešam u taj sukob ni na koji način, ali moram da kažem da sam otvorio vrata Islamskoj zajednici, da mi je jako žao što je došlo do sukoba. Meðutim, ne može da se otkazuje nešto što je organizovano unapred, gde je pozvano 600 ljudi i što direktno politizuje problem koji postoji unutar njih, kaže predsednik Dulić. Spremilo se piće i čast i to ne treba da se baci i zato ćemo primiti ove pučiste iz Islamske zajednice. A vi na samom početku Peščanika slušate muftiju Muamera Zukorlića. Muamer Zukorlić: Mislili smo da se nikada ne može desiti da kordon policije uðe u džamiju u čizmama, privodeći visokog funkcionera Islamske zajednice i još jednog imama u policijsku stanicu. Dakle, to se nikada nije desilo ni u proteklom stoljeću, ni u vreme Miloševića, a evo, nažalost, desilo se pre neki dan u Sjenici. Situacija jeste napeta i pitanje je kuda će se ona razvijati. Nema sumnje da postoje dvije mogućnosti i obje se tiču odnosa države prema zakonu. U zakonu jasno stoji da može postojati samo jedna Islamska zajednica u državi kao tradicionalna i, s druge strane, jasno stoji da je država obavezna da štiti i asistira implementaciju odluka legalnih organa Islamske zajednice. U ovom slučaju se ne poštuje niti jedno niti drugo, dakle, država ne poštuje prava tradicionalne Islamske zajednice. Takoðer, država se licemjerno odnosi prema ovim drugim problemima. U slučaju Prijepolja i Sjenice policija je bila potpuno tendenciozna i upravo smo imali tamo ljude koji su prstom upirali koga će policija da privodi, da hapsi. Kasnije smo dobili izvjesna obavještenja da se ne radi ni o kakvom nalogu iz vrha ministarstva, već o elementarnoj zloupotrebi. Juče smo dobili i, putem medija doduše, informaciju da je rukovodilac te akcije suspendovan, ali sve to nije dovoljno u odnosu na stepen samog čina koji se odigrao u toj džamiji. Dakle, mi ovdje imamo licemjeran odnos državnih vlasti, mi očekujemo od države da ona poštuje sopstvene zakone i to je prvi korak u pravcu stabilizacije. U protivnom, nepoštivanje zakona od strane države sugeriše nepoštivanje zakona od strane drugih, a to znači bezakonje, bezakonje je haos, haos je plodno tlo za nasilje, a to je ulica jednosmjerna, koja sigurno nije dobra. Svetlana Lukić: Ministar Naumov, koji je ministar vera u sadašnjoj vladi Vojislava Koštunice, je rekao da je to problem unutar same Islamske zajednice i da je najbolje što država može da učini to da se ne meša. Muamer Zukorlić: Pa čujte, naravno da država ne treba da se meša u u unutarnja pitanja IZ, ne treba da se meša u to ko će biti na čelu IZ, kako će izgledati njena unutarnja struktura, ali država je sebe obavezala članom 7. Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama da zaštiti poredak IZ. A u ovom slučaju mi imamo udar na poredak IZ, znači, jedna grupa ljudi, inače bivših saradnika obaveštajnih službi, pomognuta Sulejmanom Ugljaninom i još nekim kriminalcima iliti tajkunima odlučila je da neke objekte i djelove IZ otrgne i prikači ih nekakvoj fiktivnoj IZ porodice Jusufspahić u Beogradu. Dakle, to je udar na sistem, to je udar na poredak. Tom poretku se garantuje zaštita od strane države, prema tome, ako se unutar jedne porodice prekorače elementarni oblici ponašanja, policija mora da interveniše. Reći – nećemo da se mješamo je još jedan oblik licemjerstva. To prosto ne dolazi u obzir, dakle, država mora poštivati sopstveni zakon. I to je svojevrsno taktiziranje koje potvrðuje da su djelovi državne vlasti upleteni u ove aktivnosti protiv IZ i prosto imam osjećaj da neko iščekuje da se sve to preokrene. IZ je trebalo okupirati u početku i skinuti njenog poglavara. Pošto se u tome nije uspjelo, ajde sada, dobro, neka se bar jedan njen dio otrgne, pa ćemo ih imati dvije, pa onda tri, pa četiri, pa pet, ne znam koliko Islamskih zajednica. Prije nekoliko mjeseci su postavljali jednog reis ulemu u Beogradu, sada postavljaju drugog, bog zna kada će trećega. Kada su svetinje u pitanju, stvari se ne mogu tek tako relativizirati. Svetlana Lukić: A šta mislite da je njihov glavni cilj? Muamer Zukorlić: Cilj je kompleksan. Ugljaninu kao jednom od ključnih nosioca ove akcije cilj je da IZ oslabi kako bi je stavio pod svoju kontrolu. Naravno da mu je ključna prepreka za to sadašnje rukovodstvo na čelu sa mnom. Dakle, on smatra da bi IZ mogao staviti pod svoju kontrolu i tako je pretvoriti u svoj glasački mehanizam, što jeste bila njegova želja još od 90-ih. Ja ću podsjetiti da prije 1993, kada sam ja postao muftija, imami su u džamijama govorili da ko ne glasa za Sulejmanina Ugljanina nije musliman. Ja sam naravno svojim dolaskom i reformama u IZ prekinuo tu praksu i evo, sada plaćam račune zbog toga. Dakle, to su očito njegove ambicije. Što se tiče ovih imama, koji su raniji saradnici obaveštajnih službi, oni su očito htjeli da povuku potez više, jer poznato je javnosti da sam prije nekoliko mjeseci tražio od predsjednika države i premijera da nam dostave dosijea bivših saradnika obaveštajnih službi iz redova IZ. Oni to nisu uradili, ali očito su se ovi uplašili da će oni to možda nekada i uraditi i onda su htjeli da se zaštite ovim pokušajem puča, pa da oni postanu poznati kao neko ko hoće da mjenja poredak i čelnika Islamske zajednice. Inače, ne treba neka velika pamet, niti neko veliko poznavanje prilika u IZ da bi se primjetilo koliko su stvari neprirodne, koliko su u suštini informbirovski postavljene. Recimo, imate stvari idu ovako – grupa ljudi iz par tih lokalnih odbora IZ skuplja se u gradskoj kafani hotela Tadž u Novom Pazaru i sastanak teče negdje od ponoći do 5 sati ujutru. Nakon toga dostavlja se u IZ zahtjev da muftija podnese ostavku za tri sata, pri čemu se zna da je tog trenutka muftija u Maroku u zvaničnoj posjeti kao gost marokanskog kralja. Zamenik muftije je tog trenutka u zapadnoj Evropi. Istoga dana se objavljuju informacije kako je navodno neki sabor zasjedao i kako je smjenio muftiju i kako je izabrao ovoga za reisa i tako dalje. Sve se to dešava u rasponu od ukupno 15 sati. E, šta je tu još dolilo ulje na vatru je ponašanje srpskih medija koji nisu prvo proverili šta je to rijaset, šta je to mešihat, ko može da postavlja, ko može da smjenjuje, već su sutradan svi krenuli sa naslovima – smjenjen muftija Zukorlić, izabran reis ulema, rasformiran mešihat IZ u Srbiji i tako dalje. Dakle, jedna opšta hajka koja je trajala par dana. Niko nije kazao – pokušaj smjene ili da bar postavi pitanje valjanosti te odluke. A laičko-političkim jezikom kazano, to je kao kada bi se sastali predsednik opštine Svilajnac, Trstenik i Jagodina sa svojim odbornicima i kazali – mi dajemo rok od ne znam koliko sati predsjedniku republike da podnese ostavku, a ako ne podnese ostavku mi ćemo izabrati novoga predsjednika i priključiti se Moldaviji. To tako izgleda i ima i tu težinu, ali mediji to nisu tako predstavili, nego tek sada počinju jedan po jedan da nam daju nešto značajniji prostor. Tek sada se informišu o tome kako funkcionišu Islamska zajednica, fakultet za islamske studije, medresa, sistem dječjih vrtića, novina Glas islama i ostale ustanove koje funkcionišu pri mešihatu. Niti jedan od 15 članova mešihata, koja je vlada Islamske zajednice, nije otišao sa tom šakom pučista. O tim činjenicama niko ne govori. Svetlana Lukić: Gospodine Zukorliću, koju ulogu mislite da su imale vlasti iz Beograda i šta mislite da je njihov cilj? Muamer Zukorlić: Tu postoje pojedinci iz kruga premijera Koštunice, koji po osnovu koalicije sa Sulejmanom Ugljaninom asistiraju koliko mogu nastojeći da se prikriju. Naravno, imamo sada i tu licemjernu politiku mog navodnog prijatelja, predsjednika Tadića, koji sada šuti i prosto ne zna da postojimo, a neposredno prije izbora je bio u Novom Pazaru, posjetio me i sve su to mediji jako propratili. A što se tiče cilja svih njih, očito bi im bilo dobrodošlo da na čelu Islamske zajednice bude neko kome je kičma malo mekša, neko ko bi bio spreman da se odrekne djela svog dostojanstva, jer Bože, ta Islamska zajednica za koju niko nije ni znao da postoji, a ona ozbiljno postoji preko stotinu godina, sada je postala faktor, koji ima svoje škole, svoj sistem, svoje organizacije, koja je najzaslužnija za osnivanje internacionalnog univerziteta koji ima preko 3.000 studenata. Još se taj univerzitet drznuo, pa je napravio svoje departmane u Nišu, Beogradu, Pančevu i Subotici, na kojima se školuju nemuslimani. Kakav je to muftija koji je uspeo dobiti toliko povjerenja pravoslavnih, odnosno srpskih studenata. U svakom civilizovanom društvu to bi bilo pozdravljeno, jer je taj univerzitet jedina multietnička ustanova u Srbiji. Da je neke sreće, na sva vrata bi se o tome zvonilo, da se Srbija pohvali pred domaćom i stranom javnošću da postoje takva dvosmjerna kretanja. Do sada se samo moglo ići iz Beograda prema Novom Pazaru, a nikada se nije moglo desiti da nešto ide iz Pazara prema Beogradu ili drugim gradovima. Sada imamo, dakle, taj civilizacijski momenat, ali očito da ono što je u razumnom svijetu prednost, kod nas je nedostatak. I ono što se u svjetu nagraðuje, kod nas se kažnjava. Naravno da se nekome nije dopalo što se ja nisam složio sa načinom na koji je donijet ustav republike Srbije i činjenicom da sa Bošnjacima o tome niko nije razgovarao. Naravno da se nekome nije dopalo to što se nisam pojavio u zgradi parlamenta Srbije na proglašenju tog ustava i naravno da su imali uvjek dežurnog Jusufspahića koji će se pojaviti uvjek, koji ne postavlja nikakve uslove, čije pojavljivanje je uvjek tako jeftino i dostupno. Očito da je svakoj vlasti uvijek lakše da ima poltrone nego partnere. I očito da je nekome stalo do toga da oslabi moć IZ, njenog muftije, odnosno tog mešihata. Svetlana Lukić: Kako se u sve ovo uklapaju dogaðaji vezani za vehabije? Muamer Zukorlić: Ta grupa ljudi ekstremista u ime vjere se potpuno uklapa u permanentne napade na Islamsku zajednicu. Imate jun mjesec 2006, napad na Islamsku zajednicu u pokušaju da se otme zgrada islamske ustanove kako bi se prodala nekim novopazarskim tajkunima. Islamska zajednica se brani okupljanjem vjernika i imama. U septembru mjesecu u toku mitinga Sulejmana Ugljanina na gradskom platou u blizini te zgrade, grupa njegovih huligana upada u zgradu i potpuno je demolira. Nakon toga Sulejman Ugljanin izlazi u javnost i pred medijima izjavljuje da mešihat Islamske zajednice više ne postoji, da je ukinut, da ga on ukida, a da će pitanje vjerskog života Bošnjaka biti u nadležnosti bošnjačkog nacionalnog vijeća Sulejmana Ugljanina. Ne prolazi više od mjesec dana i dešava se Arab džamija i napad te grupe ekstremista koji žele preoteti Arab džamiju. Ne prolazi nekoliko mjeseci i proglašava se Hamdija Jusufspahić za reis ulemu u Beogradu. Ne prolazi nekoliko mjeseci i dešava se incident sa istom grupom ekstremista i onim silnim naoružanjem. Sve te mjesece prate silne prijetnje na mene lično, koje idu u pravcu moje likvidacije, da bi to kulminiralo na dan prije objediniteljskog sabora 27. marta, kada je reis ulema Mustafa efendija Cerić iz Sarajeva primio prijeteću poruku na telefon. Dakle, sve se ovo dešava u nekih godinu i po dana i apsolutno je sve povezano. Ako je neko pratio regionalnu televiziju, inače zvanični servis Sulejmana Ugljanina, samo po načinu izveštavanja te televizije znaćete o čemu se radi. Recimo, evo juče je Koštunica pustio neke deklaracije izmeðu Ljajića i Ugljanina, kojima se navodno pozivaju ljudi na mir, na strpljenje i tako dalje. Regionalna televizija, zvanična televizija Ugljaninova, to uopšte nije ni objavila. Eto koliko su ozbiljno to potpisali. Znači, njegov Bajram Omeragić je to potpisao u Beogradu da bi gore ostavio utisak pred vladom kako je on, eto, za smirenje situacije, ali pošto im ovdje ne odgovara smirivanje situacije, izmišljenim saopštenjima nekih navodno njihovih administrativnih jedinica IZ diže se tenzija. Dakle, u svim tim aktivnostima zadnjih godinu i po dana zajednički imenilac je Ugljanin. Svetlana Lukić: Danas čitam naslov u nekim novinama – imami svaðaju narod. U intervjuima sa gospodinom Jusufspahićem potencira se sledeća teza – eto, gospodin Jusufspahić i njegovi istomišljenici žele da budu lojalni graðani zemlje Srbije, za razliku od vas, čija domovina je Bosna i Hercegovina. Muamer Zukorlić: Prvo, mene su usta zaboljela govoreći u svim svojim javnim nastupima da je Srbija moja domovina. Ali ako kažemo jednom, to je malo. Ni pet puta opet nije dovoljno i opet ćemo u sledećem nastupu to morati da ponovimo. To je sastavni dio našeg opstanka ovdje. Ako slučajno jednom zaboravim da to kažem, onda dolazi takva kvalifikacija – ovaj hoće da nas vodi za Sarajevo. I ovi naši jadnici su to shvatili i onda idu na jeftinu promociju igrajući na taj kvazisrpski patriotizam ili srpski kvazipatriotizam ili prosrpski kvazipatriotizam. To su obične nebuloze. Prvo, ja postojim u Sandžaku 14 godina kao muftija i do sada sam imao hiljadu izazovnih situacija u političkom smislu: rat u Bosni, rat na Kosovu. Da sam htio pokazati svoje političke aspiracije u pogledu secesije naravno da sam mogao da ih pokažem. Drugo, zašto bih ja uvezivao IZ u Sandžaku i Preševu i Vojvodini ukoliko me zanima secesija i veza sa Bosnom, zašto. Pa to nema nikakve logike. Zašto bih osnivao internacionalni univerzitet koji ima departmane u Beogradu, Nišu, Pančevu i Subotici, a ne sandžački nacionalni univerzitet? Prema tome, to je zaista jeftin trik onih koji istovremeno smatraju normalinim da vladika Srpske pravoslavne crkve u Bijeljini, Trebinju i Banjaluci ima svoga patrijarha u Beogradu. Svako će reći – to je više nego normalno, je li tako? Ali ako im kažete da muftija u Sandžaku može imati duhovnu vezu sa poglavarom u Sarajevu, e, onda je to neka izdaja, secesija. Zaista ne mogu da shvatim da neko može da bude toliko drzak i nečastan. Što se tiče političkog funkcionisanja Sulejmana Ugljanina, ono je jasno. 90-ih on je imao ekstremene zahteve tipa – Sandžak republika ili specijalni status, čak i organizovanje paravojnih mehanizama da se to ostvari. Zbog toga je bio optužen i morao je bježati u Tursku. Onda se vratio pod nerazjašnjenim okolnostima i ta ista država koja ga je optužila ga je sada dočekala, a da njegov predmet nikada nije procesuiran. Onaj koji je ekstreman mora ići u drugu krajnost, iz ekstremizma se izvlačite tako što idete u izdaju. To je ono što se desilo sa Ugljaninom – da bi liječio ili isplatio svoj ekstremizam, on je morao ići u izdaju i prodaju sopstvenih nacionalnih interesa i političkih ciljeva koje je sam proklamovao. E, kada se to desilo ostaje samo jedan cilj, a taj je opstati po svaku cijenu na položajima vlasti. I onda se tu traže partneri, podupirači, dok je to Tadić ide sa njim, pa kad to pukne ide s Koštunicom, pa može i sa Palmom, može i sa Veljom Ilićem, može sa svakim, tu više nema nikakvog principa. U čemu greše oni koji mu postaju partneri iz Beograda? Oni prave istu grešku koja se pravila na Kosovu. Na šta prije svega mislim? U Titovo vrijeme predstavnici Kosova bili su istovremeno lojalni ovoj državi, ali isto tako i zastupali autentične interese Albanaca na Kosovu. Meðutim, kada je Milošević počeo da kontroliše ili htio da kontroliše Kosovo pomoću poltrona poput Seida Bajramovića, Rahmana Morine, Redžepa Hodže, znamo šta se desilo. To isto sada čini vlast u Beogradu – ona hoće kontrolisati Sandžak posredstvom poltrona, a ne posredstvom autentičnih predstavnika sandžačkog interesa, koji bi istovremeno bili patriote i bili lojalni državi. I nažalost, tu imamo jedno sljepilo iz Beograda i onda se očito za sitni stranački interes prodaje opšti nacionalni, državni interes. Svetlana Lukić: U prošlom razgovoru za Peščanik rekli ste jednu rečenicu od koje me je podišla jeza – da li je potrebno da počne da se puca u Sandžaku i da ljudi počnu da ginu, da bi Beograd shvatio šta se dole dogaða. Rekli ste – da li mi treba da uzmemo puške u ruke. Muamer Zukorlić: Upravo tako, jeste, čak sam možda napravio paralelu izmeðu Preševske doline i Sandžaka, pa sam kazao da evo, tamo su ljudi uzimali puške u ruke i onda je pažnja okrenuta tamo, i vlade Srbije i meðunarodne zajednice, dok taj fini sandžački narod, pacifistički, koji je izdržao i cjepanje Sandžaka od Bosne i cjepanje Sandžaka izmeðu Srbije i Crne Gore i izbacivanje iz ustava i nametanje nacionalnih simbola, ma koliko oni iritirali emocije. Sve to je sandžački narod izdržao i održao svoju pacifističku orijentaciju. Uz sve ovo što sam kazao, što mi konkretno radimo ili konkretno ja, da budem direktan, dakle, i dalje se to ne prepoznaje kao vrlina, već se prosto stiče zaključak – dobro, oni su mirni, neće praviti problema zato što su slabi. Nažalost, ovdje ima sve više mladih ljudi koji sasvim drugačije rezonoju. Kada sam razgovarao sa nekim čelnicima države, da ne pominjem imence, govorio sam im – ljudi moji, dovoljno je da se desi radikalizacija emocija u jednom narodu i uvjek će se naći neko ko će da zapali taj upaljač u sobi punoj plina. Znači, treba izbaciti plin iz sobe, a onda nije problem ni ako se neko bude igrao upaljačem. Dakle, stojim i sada iza tog stanovišta i mislim da se ovaj prostor gura u nasilje. Svetlana Lukić: Postaviću vam još jedno nekorektno pitanje. Pretpostavite slušaoca koji je Srbin, pravoslavac, kojem muslimani nisu baš mili. Zbog čega bi on trebalo da brine o tome šta se dogaða u Sandžaku? Ovde se ima utisak da su to vaša posla dole, da će to nekako da se lokalizuje, doći će naša žandarmerija i srediće stvari. Muamer Zukorlić: Pitanje je kolika je svijest ljudi u zajedničkoj zgradi u kojoj žive. Ako su ljudi svjesni, onda sigurno neće dozvoliti da izbije požar u podrumu, niti u jednom stanu, jer znaju da požar ne može lako da se drži lokalizovanim, iako postoje vatrogasne službe. Tamo gdje je žandarmerija gasila te požare, ili bilo koja druga specijalna jedinica, vidjeli smo kako ih je spasila i dokle je to došlo. Ja mislim da svako treba da je zabrinut. Politika ima jednu ružnu logiku – nije bitno ko šta može uraditi dobro, nego je bitno ko šta i koliko može uraditi zlo i po tome se mjeri politički uticaj. To je logika i onih pušaka iz šume o kojima sam govorio u vašoj prošloj emisiji. Svaki graðanin treba da je zabrinut da se lekcije s Kosova, iz Preševa i drugih djelova bivše Jugoslavije prihvate prije nego što za to bude kasno. Svetlana Lukić: Bio je ovo sandžački muftija Muamer Zukorlić, http://www.b92.net/stream/plsgen.php?file=Pescanik-2007-10-12-09-30.mp3 http://www.b92.net/mp3/Pescanik-2007-10-12-09-30.mp3 http://www.b92.net/info/emisije/pescanik.php?yyyy=2007&mm=10&nav_id=267821