POČEO NAUČNI SKUP ISLAMSKA TRADICIJA BOŠNJAKA

     Sarajevo,
14. novembar 2007. (MINA)

Uvodna riječ Mehmedalije
Hadžića

     Današnji naučni skup otvorio je prof. Mehmedalija
Hadžić, koordinator Organizacinog odbora za pripremu naučnog skupa
« Islamska tradicija Bošnjaka : izvori, razvoj i institucije,
perspektive » .On je tom prilikom rekao : 

-Sva hvala i zahvala Bogu – Jednom Jedinom. Blagoslov na Njegova Poslanika i
mir s njim!

Vaša eminencijo, uvaženi Reisu-l-ulema dre Mustafa ef. Ceriću,

uvaženi zamjeniče Reisu-l-ulema hafize Ismete ef. Spahiću,

uvaženi prvi zamjeniče reisu-l-uleme Republike Turske, dre Mehmete Gormezu,

uvaženi predsjedniče Sabora IZ-e u BiH gosp. Edhemu Bičakčiću,

čestite muftije i glavni imami,

ekselencije ambasadori i predstavnici diplomatskog kora,

cijenjeni dekani i profesori, predstavnici bh. univerziteta i fakulteta,

direktori i profesori naših medresa,

poštovani predstavnici elektronskih i pisaninih medija,

dragi gosti i prijatelji,

braćo i sestre,

     zaista, pripala mi je posebna čast i zadovoljstvo
da ispred Organizacionog odbora, u svojstvu kordinatora za pripremu ovog
naučnog skupa, u njihovo a i osobno ime, selamim i pozdravim sve prisutne i
izrazim dobrodošlicu, sa željom da i ovdje svi budemo pod Božijim blagoslovom i
u okrilju milosti Njegove.

Naučni skup "Islamska tradicija Bošnjaka: izvori, razvoj i institucije
i perspektive" organizira Rijaset Islamske zajednice u BiH, nesumnjivo
najstarija institucija u Bošnjaka. Imajući u vidu izuzetnu važnost ove teme, o
kojoj će govoriti poznati i priznati autoriteti islamskog mišljenja unutar Islamske
zajednice, možemo već sada s pravom ustvrditi da je riječ o izuzetno značajnom
skupu kako za nas ovdje, u Bosni, tako i šire.

Glavni povod organiziranju ovog skupa jesu značajni jubileji IZ-e u ovoj,
2007. godini, i to: 1240 godina od smrti Ebu Hanife, 560 godina džamije u
Ustikolini, 550 godina Isa-begove tekije u Sarajevu, 530 godina Ajas-begove
muallimhane u Sarajevu, 470 godina Gazi Husrev-begove medrese, 450 godina
Karaðoz-begove medrese u Mostaru, 120 godina Mektebi-nuvaba u Sarajevu, 75
godina časopisa "Glasnik" i 30 godina Fakulteta islamskih nauka.
Svečanošću u petak navečer, 16. novembra 2007. g., u Bosanskom kulturnom centru
u Sarajevu, bit će označen uspješan završetak obilježavanja ovih jubileja.

     Osviješćen narod je onaj koji je vjeran svojoj
tradiciji, koji aktivno živi svoju sadašnjost i ozbiljno se sprema za
budućnost. On ima pravo na samopoštovanje i da od drugih očekuje da ga poštuju.

     Ovim naučnim skupom želimo još jednom podsjetiti na
osnovne normativne izvore islamskog učenja, Kur'an Časni i Poslanikovu uzoritu
praksu (Sunnet), pokušati ukazati na njihovo autentično razumijevanje i
kritički valorizirati njihovo povijesno realiziranje.

     Normativni izvori uvijek odgovaraju na pitanje: Šta
trebamo činiti? Oni nas usmjeravaju na put ispravnog djelovanja (pojam šerijat znači
prvotno: put koji dovodi do vrela (života).

     Razumijevanje svake tradicije i njezino povijesno
realiziranje uveliko je odreðeno vremenom i prostorom. Zato se nameće nužnim
razmatranje pitanja kako su normativni izvori islamskog učenja razumijevani i
primjenjivani tokom vremenu na ovom našem povijesnom bosanskom tlu. Kakva je
bila njihova bosanska i(li) bošnjačka percepcija i recepcija?

     Tradicija stalno traje i razvija se. Potrebno je,
stoga, da se ona stalno kritički (pr)ocjenjuje  sa stanovišta njezinih
osnovnih normativnih izvora.

Bošnjaci pripadaju i višestoljetnoj islamskoj tradiciji. Potrebno je, dakle,
ovu tradiciju ponovo identificirati, kritički valorizirati, snažno promovirati
i ciljano dalje razvijati one njezine dijelove koji su neophodni za našu
bosansku i bošnjačku sadašnjost i budućnost.

     Ovdje je potrebno dati kratko objašnjenje sintagmi:
tradicija Bošnjaka i islamska tradicija Bošnjaka. Prva je širi pojam, dok je
druga ustvari jedan njezin aspekt, i to fundamentalni aspekt, koji je u životu
Bošnjaka kroz historiju bio i ostao identiteski snažno djelotvoran i
sveobuhvatan.

     A što se tiče samog koncepta, budući da je ovdje
riječ o islamskom aspektu u tradiciji Bošnjaka, to su učesnici ovog skupa naši
poznati islamski znalci koji će u naredna tri dana, iz duha islamskog nauka
(islamskih nauka.- al ulum al islamija), razmatriti njegova zorna pokazanja u
skoro svim sferama života Bošnjaka. Istina je da je ova tradicija i ranije bila
predmet bavljenja brojnih naših istraživača. Meðutim, to bavljenje bilo je
uglavnom sa stanovišta svjetovnih znanosti. S obzirom na vrijeme i društveni
kontekst u kojem su to oni činili kao i na znanstveni doprinos koji su dali
mora im se odati dužno priznanje, što, evo, i ovom prigodom činimo. Njihov
tadašnji čin je bio i odvažan i hrabar. On je pomogao da naša tradicija bude i
očuvana i odbranjena.

     I na kraju, iako je logičnije bilo da je ovo ranije
istaknuto, i danas meðu nama možemo zapaziti dvije krajnosti u vezi s islamskom
tradicijom Bošnjaka.

     U prvom slučaju na djelu je bezobzirno poricanje
ove tradicija. Danas ono dolazi i spolja i iznutra. Čini se, ipak, da je ovo
drugo sada mnogo opasnije. U drugom slučaju neutemeljeno se nastoji ovu
tradiciju uzdići na nivo normativnog islamskog učenja. I ovo je, naravno,
neprihvatljivo. Nesumnjivo, ovaj naučni skup će pomoći da naši vodeći alimi
pokušaju definirati njezino pravo mjesto.

Nema nimalo sumnje u to da svi želimo da oni u tom časnom nastojanju i
uspiju.

     Još jednom, hvala vam na pažnji! 

     Nakon uvodne riječi Mehmedalije Hadžića skupu se
obratio reisu-l-ulema dr. Mustafa  Cerić, predsjednik Organizacionog
odbora naučnog skupa.

     Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je tom prilikom
rekao :

-Draga braćo i sestre,

Cijenjeni kolege,

Poštovani prijatelji,

     Iza nas je 1240 godina tradicije hanefijske nauke,
470 godina povijesti medresanske vještine, 120 godina iskustva islamskog
reformizma i 30 godina preporoda muslimanskog intelektualizma.

     Ovo tanjenje vremena u našem pamčenju korespondira
sužavanju prostorta u našem kretanju. Dakle, naša povijest je poput piramide sa
debelim postoljem i tankim vrhom. Mi smo na vrhu te piramide. Naravno, ako je
piramida pravilno postavljena. Ali, ako je piramidu izvrnuta, onda smo mi na
tankom dnu te piramide. Svjedno je da li je piramida okrenuta prema nebu ili
prema zemlji, temelji na kojima piramida počiva nisu nam potpuno vidljivi. Ako
se nagnemo da temelje vidimo odozgo, bojimo se da nepadnemo, ako smo, opet, na
dnu pa hoćemo da dosegnemo temelje koji su iznad nas, nemamo snage da se visoko
popnemo. Iza nas su ili ispred nas su gusti slojevi povijesti ponekad "kao
tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih
su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi – a onaj
kome Allah ne da svjetlosti neće svjetla ni vidjeti" (Kur'an, 24:40), a
"primjer Allahove svjetlosti je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka,
svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiža
blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istočnim i zapadnim, čije ulje gotovo da
sija i kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi ka
svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve
dobro zna" (Kur'an, 35).

     Ovo je, doista, prava prilika za nas da shvatimo i
osjetimo milost "Allahove sjetlosti", koja nam razgoni "tmine
nad tminama" i koja zaustavlja "talase nad talasima", koji hoće
da nas progutaju. Svaka generacija je tražila "svjetlost" protiv
"tmine" svoga vremena i svaka generacija se odupirala
"talasu" progona koliko je mogla. Ostalo nas je ovdje onoliko koliko
nas je ostalo nakon sviha "tmina" i svih povijesnih
"talasa" sa "univerzalnim Allahovim svjetlom" i sa
"partikularnom islamskom tradicijom Bošnjaka".

     Mi danas ne živimo u univerzalnoj državi, ali možemo
govoriti o tome kao važnom dijelu naše ukupne povijesti. Dakle, treba govoriti
o Osmanskom carstvu, o uzrocima njegovog uspona i pada; treba govoriti o
Austro-Ugarskoj i njezinom odnosu prema "islamskoj tradiciji
Bošnjaka"; treba govoriti o bivšoj Jugoslaviji i njezinom odnosu prema
IZ-i. No, iznad svega treba govoriti o bosanskoj povijesti i to iz svih uglova
od Kulina Bana do našijeh dana. Cijenim da je zadatak prvoga reda da se, na
temelju povijesnih činjenica o državnosti naše zemlje, utvrde jasne principi o
bosanskoj državi, koja će brinuti o slojevitosti bosanske povijesti u kojoj
značajno mjesto zauzima "islamska tradicija Bošnjaka".

     Jer, nakon nestanka univerzalne države nastao je
interregnum izmeðu univerzalnih uspomena i partikularnih potreba. I kao što se
nikome ne može oduzeti pravo na univerzalne uspomene, tako isto se nikome ne
može uskratiti pravo da zadovolji svoje partikularne potrebe. Naš problem je,
meðutim, da naðemo ravnotežu izmeðu toga dvoga. Okretanje samo univerzalnim uspomenama
neće zadovoljiti naše partikularne potrebe, ali ni reduciranje na
partikularizam neće nas usrećiti. Zato je važno da briga o "islamskoj
tradiciji Bošnjaka" ne bude samo briga IZ-e u BiH. To treba da bude briga
svakog pojedinca i svih institucija, koje su ustanovljene radi očuvanja i
razvijanja bošnjačkog vjerskog i nacionalnog identiteta.

     Vjera je po definiciji univerzalna, ali njezina
tradicija kao njezin povijsni odraz je partikularna. Kur'an je vječna Božja
objava i Sunnet je sveopća praksa muslimana, ali fikh Imami-i Azama Ebu Hanife
je specifična tradicija islama. Osmanska država je bila univerzalna, ali Gazi
Husrevbeg je bio bosanski valija koji je podigao medresu i biblioteku u
specifičnom bosanskom prostoru za potrebe bosanskog naroda. Vrlo često je
univerzalna vrijednost bila ovisna o partikularnom poticaju. Najvažniji temelji
islamske univerzalne tradicije nastali su na periferiji, poput hadiskih zbirki
u Buhari i Nejsaburu i islamske ortodoksne teologije u Semerkandu.

Simpozij o "islamskoj tradiciji Bošnjaka" nije samo naše pravo,
već i naša obaveza da to predstavimo svijetu kao naš doprinos općoj kulturi.

     Zato treba uzeti kao hrabar čin da se s tankog vrha
piramide okrenutoj prema nebu pogleda, još bolje siðe i vide temelji na kojima
počiva univerzalna zgrada islama, a ako je vrh piramide okrenut prema dolje,
ovaj simpozij nudi više stepenica koje omogućuju da se popne naviše kako bi se
prepoznali horizonti "islamske tradicije Bošnjaka".

     Mnogo je zaslužnh ljudi za pripremu i organizaciju
ovog simpozija, ali Mehmedalija Hadžić, dr. Fikret Karčić, Ahmed Mašić i
Mustafa Jahić zaslužuju da ih posebno spomenem i da im se zahvalim.

     Takoðer, zahvaljujem se muftijama, muderrisima i
profesorima koji su napisali referate za ovaj simpozij, koji predstavlja
svojevrsnu izložbu "islamske tradicije Bošnjaka."  

Draga braćo i sestre,

     Čestitajući vam povijesne datume IZ-e i želeći
uspješan rad ovom simpoziju,  učim dovu Allahu Uzvišenom da nam omili sve
što je lijepo i kurisno iz prošlosti i da nas uputi prema svemu što je dobro i
plemenito u budućnosti. Amin! 

     Prof dr. Adnan Silajdžić bio je prvi podnosilac
referata.Govorio je o značenju i značaju tradicije. Dr. Silajdžić je, izmeðu
ostalog, kazao:

     -Nećemo pogriješiti ako kažemo da se današnji
islamski svijet, umjesto u interakciji, razvija u rascjepu izmeðu tradicije i
suvremenosti (moderniteta). Taj rascjep je uzrokovan odsutnošću kritičkog
znanja o vlastitom religioznome iskustvu odnosno nesposobnošću muslimana da
sačuvaju, intelektualno razvijaju i misaono oblikuju sadržaje vlastite
tradicije u današnjem svijetu prenaglašene individualne religioznosti i na njoj
izvedenog religijskog pluralizma (kriza tradicionalnih institucija i pojava
novih formi religioznosti), te ideološki projektirane globalne paradigme
suvremenog svijeta  koja se iskazuje u ekonomiji predominantnim utjecajem
nehumanog kapitalizma, u politici ekspanzivnoga i agresivnoga neoliberalizma, u
religiji svjetovne ili civilne religije američkoga tipa (religije krajnje
suženih značenja).

     Sasvim je razumljivo da u opreci vlastite tradicije
i suvremenoga svijeta muslimanski narodi preživljavaju veoma jake frustracije i
prolaze kroz duboku krizu islamskog vjerskog i kulturnog identiteta. Zato je
moderna povijest islamskoga mišljenja u znaku  veoma kontroverznih i
teorijski zanimljivih rasprava o pitanjima  re/aktualizacije islama u
našoj suvremenosti u čijem središtu je s pravom  posebno poentirano
pitanje re/interpretacije islamske Tradicije (Sunnet) i Predaje (Hadis).

Izdiferencirana su dva preovlaðujuća toka islamskoga mišljenja u modernoj
historiji muslimana: "puritansku" ortodoksno-reformističku recepciju
islama koja završava  zatvaranjem u tradiciju, i modernističku recepciju
koja podrazumijeva radikalno-progresivni raskid sa islamskom vjerskom
tradicijom kao takvom. Zbog krajnje redukovane spoznaje osnovnih učenja islama,
i jedan i drugi tok mišljenja završavaju u ozbiljnoj i rekli bismo
zabrinjavajućoj diskrepanciji Tradicije i Inovacije ( dinamičkog historijskog
razvoja). Potrebno je kritički valorizirati rečene tokove mišljenja i ukazati
na nužnost razvoja moderne muslimanske historije u interakciji vjere (taqlid) i
znanja (idžtihad), tradicije i inovacije, vjere i historije, vjere i kulture,
vjere i nauke itd., tj. izmeðu relativne (ograničene) zatvorenosti i relativne
(oprezne) otvorenosti  spram osnovnih vrijednosti zapadnjačke
civilizacije.

     Muslimanski intelektualci moraju stvarati novu
paradigmu razumijevanja svijeta u trećem milenijumu, u kojem će ponovno
iskazati ogromnu brigu za vlastitu Tradiciju, ali istovremeno iskazati visoki
stupanj  apsorpcije i integracije kakav je krasio muslimane do 12.
stoljeća. Samo u takvoj duhovnoj, kulturnoj i intelektualnoj klimi moguće je
govoriti o iskustvu osviješćenog doživljaja islama bez kojega neće biti moguće
produktivno prevladavanje aktualne krize islamskih pojedinačnih i kolektivnih
identiteta, rekao je, izmeðu ostalog, u svom izlaganju dr. Adnan
Silajdžić. 

     Božanska objava i njezina percepcija bile je tema
izlaganja  dr. Džemaludina Latića.

     U svom izlaganju on je najprije definirao pojam
tradicije (ar. naql od glagola naqala – pre-nositi; sinonimi: ether, taqlid,
hadithu'n-nebijj; lat. tradere) i njezinu važnost za Objavu, koja je takoðer
data u tradiciji, sve dok nije doživjela svoje upotpunjenje. S tim u vezi, on
se bavio komentarom ajeta: Innehu le fi zuburin ewwelin  te odnosom
Kur'ana i ranijih Objava i Suhufa.

     Poseban akcent dr. Latić je stavio na negativne
aspekte procesa globalizacije koja zatire tradiciju i širi antitradicijsku
ideologiju modernim svijetom, a osvrnuo se i na trendove u modernim
muslimanskim društvima koji zanemaruju tradiciju i njezinu integrirajuću
svijest i pluralni svijet koji se iz nje razvija.

     Tradicionalno tumačenje Kur'ana je osnov tefsirske
nauke i njezin "uvjet bez koga se ne može". Poslanikove, s.a.v.s.,
"škole" tumačenja Kur'ana predstavljaju temelj za tradicionalni tok
tefsira. Dr. Latićje  pokazao kako su ashabi prilazili tumačenju pojedinih
kur'anskih ajeta i iznio odnos tabi'ina spram tradicije ispravnog tumačenja
Allahove Knjige. Osvrnuo se i na tradicionalne mufessire u bošnjačkom tumačenju
Kur'ana. Kur'an je i glavni izvor u fikhu Ebu Hanife. Birgivija i Halebija su
dva najvažnija učenjaka hanefijskog mezheba u tradicionalnom izučavanju islama
u Bošnjaka. Hasan Kafi Pruščak je dao najveći doprinos na području tradicije.
Istaknuo  je i važnost naslanjanja na tradiciju u vrijeme sekularističkog
i modernističkog svjetonazora.

     Naučni skup « Islamska tradicija
Bošnjaka » nastvlja rad poslije podne izlaganjima mr. Muharema Omerdića
(Ehlus-sunet vel – džemaat), muftije mr. Nusreta Abdibegovića (Najznačajnije
sljedbe i njihov odraz meðu Bošnjacima), dr. Enesa Ljevakovića  (Ebu
Hanife), muftije Huseina Kavazovića (Najznačajniji pravci (mezhebi) i pokušaj
njihovog meðusobnog zbližavanja), reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića  (Ebu
Mensur El Maturidi), dr. Zuhdije Adilovića (Hasan Kjafi Pruščak) i Mehmedalije
Hadžića (Pojedinac,porodica, narod, nacija i država).