Kur`an kao sistem koji reguliše ljudske odnose i usmjerava ih ka univerzalnim vrijednostima

Temeljna karakteristika ovakvog shvatanja je sveobuhvatnost Allahovog zakonika koji reguliše svaku ljudsku aktivnost na Zemlji. Božiji zakon se ne ograničava samo na ibadet i personalna pravna pitanja kao što su brak, nasljedstvo i mnoge druge oblasti, već obuhvata sve vrste postupaka, odnosa i transakcija u poslovanju i upravljanju.
Krivično zakonodarstvo se takoðer temelji na jasnim i preciznim kur’anskim odredbama koje je muslimanska zajednica dužna sprovoditi.

Šerijat isto tako precizno odreðuje društvene običaje, pravila lijepog
ponašanja, jer su mir, brastvo, saradnja, ljubav i dobročinstvo
obilježja muslimanskog društva koje je u stalnoj komunikaciji sa
Uzvišenim Gospodarom. Šerijat jasno definiše odnose izmeðu članova u
društvu, ukazuje na njihovu pokornost Gospodaru svjetova i pokornost
velijjul-emri, svome nadreðenom, tako da iz čistog odnosa jednih prema
drugima garantuje se čisto društvo i ne dopušta se nikakav vid razdora
u društvu kao zajednici.
Allahov zakon je u tijesnoj vezi sa kosmičkim zakonima egzistencije,
koji je postavljen da vlada i da bude prakticiran i neograničen
vremenom i prostorom.
Allahov zakon, prema kojem će svaki čovjek biti nagraðen u skladu sa
onim što je zaslužio, spada u red onih istina na temelju kojih je Allah
stvorio nebesa i Zemlju.
Ljudi su tokom historije odstupali od Allahovog zakona i svako
odstupanje od Allahovog sistema prouzrokovalo je odreðene patnje i
kazne, ugrozilo mir i blagostanje na Zemlji, pocijepalo narode i
gurnulo ih u meðusobne sukobe i kazne. Da ne govorimo o pocijepanosti
porodice, raspadu morala i rastrganosti pojedinca izmeðu raznih
pravaca, stranki i strijemljenja, koje uslovljava velika opterećenja
koja prouzrokuju razne bolesti, nervni i mentalni poremećaji i
stresovi, napadi, samoubistva, kojih je danas više nego ikad.
Ashabi, drugovi Allahovog Poslanika, dokazali su da su u ljudskoj
prirodi prisutna dva elementa – jedan je konstantan i nepromjenljiv, a
drugi varijabilan i promjenljiv – te da su oni potpuno povezani u
ljudskom biću. Ashabi su shvatili da je konstantna regulativa Allahovog
zakona obuhvatila oba ova elementa i čvrsto ih uvezala vrpcom vjere, to
jest bogobojaznosti .
„O ljudi, bojte se svoga Gospodara koji vas je od jednog ljudskog bića stvorio.“ (En-Nisa 1)
„O ljudi, stvorili smo vas od jednog čovjeka i jedne žene i učinili vas
različitim narodima i plemenima da biste se meðusobno upoznavali. A kod
Allaha je najpribraniji onaj izmeðu vas koji je najbogobojazniji.“
(El-Hudžurat 13)
Na ove vječne istine nadovezuju se potom i druge koje su takoðer konstantne i nepromjenljive.
Dok je god u čovjeku zdrave ljudske prirode on osjeća Allahovu veličinu, boji Ga se i samo od Njega traži zaštitu.
Ako su im duše zdrave i čiste oni onda osjećaju potrebu za bratstvom i
humanošću, a ako toga nema onda ljudi srljaju za svojim nefsovima i
interesima gazeći često puta preko svega, pa i preko leševa. Nadmoćnost
i prednost Allahovog zakonika nad zemaljskim zakonima je u tome što ona
prati čovjeka, ma gde bio, i to od njegovog djetinjstva. Božiji zakonik
je sveobuhvatan i svuda se nalazi jer ga čovjek čitavog života nosi sa
sobom, u svojoj duši, u savjesti i potstiče (opominje) ga na činjenje
dobrih djela ,a sprječava od zlih, pa čak od samih zlih pomisli, jer on
zna da će se i za njih odgovarati pred Bogom. Kako kaže Muhammed a.s. u
hadisu: “Djela se mjere prema namjerama i čovjeku pripada samo ono što
je bio naumio (u svojim mislima nosio).“ Ovo je smisao citiranog
hadisa. Motiv i misli su ona insignacija koja se najprije uzimaju kao
mjerilo zle i dobre volje čovjeka, mjerilo čovječije odgovornosti. Ovaj
momenat je naglašen u Kur`anu velikim brojem ajeta, koje je Muhammed
a.s. protumačio (prikazao) gornjim i mnogim drugim hadisima, od kojih
ćemo navesti neke:
Ebu Bekr prenosi da je Muhammed a.s. rekao: “Ako se potuku dva
muslimana (kidišu jedan na drugoga sabljama) i ubica i ubijeni će u
vatru (Džehennem).“ Na ovo je dodao Ebu Bekr: “Božiji Poslaniče,
razumijem za ubicu, ali zašto i ubijeni?“ “Zato što je i on imao
namjeru da ubije svog protivnika“, odgovori Muhammed a.s.
Pa ipak, snaga kur´anskog zakonika jeste njegova vječita istina i
saznanje svijeta i vremena, iako tako često prikrivana ljudskim
neznanjem, maloumnošću, licemjerstvom, strastima i drugim porocima i
slabostima jeste poput sunca kada se pojavi iza gustih i mračnih
oblaka, našla načina da doðe do čovjeka, našeg čovjeka, da ga tako
osnaži, nadahne i pokrene na akciju koja znači osmišljavanje i
humanizovanje svijeta i čovjeka u njemu, koja znači prevazilaženje
slabosti ili, pak, licemjerstva onih koji se ukrućeni i udrvljeni poput
strašila za ptice kreću ovim svijetom, umišljajući kako su odnekud
„Bogom dani“, kako je  njihova „mudrost“ jedina mudrost svijeta,
njihovo znanje jedini mogući obrazac kako da se život osmisli i
istinski živi.
Kur’an je decidan kada kaže: „Mi smo za Džehennem spremili veliki broj
ljudi i džina; oni imaju srca kojima ne razumiju, oni imaju oči kojima
ne vide, oni imaju uši kojima ne čuju, oni su kao marva, čak i gori. To
su nehajni.“ (Araf, 178)
Molim Gospodara ljudi i džina da učvrsti naše safove i da podari
spoznaju svima koji je ne vide ili ne poznaju i molim Allaha da nas
učini bogobojaznim koji će jasno raspoznavati šta je ispravno a šta
neispravno.