Ravnopravnost žena sa muškarcima u vjerskim poslovima

Allah, dželle šanuhu, kaže: „I Gospodar njihov im se odaziva: Ni jednom trudbeniku između vas trud njegov neće poništiti, ni muškarcu ni ženi, vi ste jedni od drugih.“ (Ali Imran, 195)

Islam u vjerskim dužnostima i obavezama ne pravi razliku između muškarca i žene. Od žena se traži da izvrše islamske šarte i ostale obaveze isto kao i od muškarca. Islam je oslobodio ženu nekih vjerskih obaveza zbog njenih posebnih fizioloških specifičnosti i situacija kroz koje prolazi i u kojima se nađe.

Islam je izjednačio ženu i muškarca u propisima vjere i u nagradi i u kazni. Ženi pripada ono što zaradi i zasluži kao i muškarcu. Ona ima pravo da se direktno bez posrednika obrati Allahu i da Ga obožava i moli. U Kur’anu je Allah, dželle šanuhu, rekao:

„I Gospodar njihov im se odaziva: Ni jednom trudbeniku između vas trud njegov neće poništiti, ni muškarcu ni ženi, vi ste jedni od drugih.“ (Ali Imran, 195)

„Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.“  (En-Nahl, 97)

Konsenzusom islamskih učenjaka potvrđeno je da su žene u osnovnim vjerskim obavazama izjednačene sa muškarcima, osim što nisu obavezne klanjati za vrijeme mjesečnice i babina i da zbog poteškoće, tj. mnogobrojnosti tih namaza, nisu ih dužne naklanjavati. Također, nisu ni dužne postiti u spomenutim periodima, ali su obavezne napostiti propuštene dane Ramazana zbog toga što to nije svakodnevna obaveza i što ne predstavlja poteškoću, kao što je slučaj sa namazom.

Postoje određene razlike između žene i muškarca u nekim pravima s obzirom na njihove prirodne različitosti i različite uloge u pojedinim segmentima života. Moramo obratiti pažnju na to da, ako je islam uskratio pravo ženi u nekim okolnostima, nadomjestio je to uskraćenje nečim što je bolje iz druge oblasti, ili je ono bilo dobro za nju i u njenu korist. Postoje određene fizičke i društvene razlike među polovima i zbog njih je došlo do pravljenja i određenih razlika u nekim pravima i dužnostima.

Žene imaju pravo da učestvuju u zajedničkim vjerskim obredima kao i muškarci.  Dozvoljeno im je da prisustvuju, zajedno sa muškarcima, obavljanju zajedničkih vjerskih obreda, poput dnevnih namaza, džume i bajrama. Međutim, zajedničko obavljanje tih obreda, i pored toga što im je dozvoljeno, nije obavezno.

Žena, također, ima obavezu da druge upućuje na dobro i odvraća od zla. Žene u ovome imaju veliku ulogu, pogotovo kada su u pitanju propisi koji se tiču samo žena i one najbolje mogu objasniti drugim ženama određeni propis. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao je svoje žene islamu, a one su prenosile to na druge žene. Uzvišeni o tome veli:

„A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je, doista, Silan i Mudar.“ (Et-Tewbe, 71)

Savremena muslimanka, a posebno ona koja je obrazovana, može itekako biti od koristi svojoj vjeri i uzeti, u mnogim segmentima, aktivno učešće u rješavanju sudbonosnih životnih pitanja koja se tiču muslimana. Spomenut ću neke od tih segmenata:

• Rad sa muslimanskom ženskom populacijom s ciljem njenog osvješćivanja i osposobljavanja kako bi mogle uzeti učešće u službi svoje vjere, uže i šire zajednice, kao i svim ostalim islamskim aktivnostima.

One muslimanke koje su svjesno ili nesvjesno prihvatile tuđu kulturu i civilizaciju, a zapostavile i zaboravile svoju, kao i one koje su zatočene u okovima zaostalosti i neznanja, neophodno je pozvati islamu, biti strpljiv na tom putu, lijepo se ophoditi s njima i biti im istinski uzor u svemu onome čemu se pozivaju i o čemu im se govori, sve dok ne promijene svoje ideje i poglede, pa se odazovu Allahovom pozivu.

• Rad i djelovanje unutar svoje porodice.

Pod tim se misli na rad sa svojim mužem – ako je udata, ili sa svojom djecom – ako ima evlad. Ako su njen muž i djeca sami misionari i ako rade za islam, onda će im žena, u tom slučaju, itekako, puno pomoći i biti im istinski pomagač u tom časnom poslu. Takve su bile žene i majke naših prethodnika. One su ih podsticale i hrabrile da ustraju na Allahovom putu i bodrile ih da se strpe i budu postojani na istini, te da saburaju u svim neugodnostima i nevoljama koje im se popriječe na tom putu. One su im govorile, kada su ih ispraćale na posao, da su spremne strpjeti se na neimaštini, ali nisu spremne trpjeti džehennemsku vatru ako im donesu haram imetak i haram hranu.

• Rad na polju općeg islamskog rada i djelovanja.

Na tom polju žena je dužna angažirati se kao i muškarac, jer su u istoj mjeri zaduženi. Žena muslimanka je obavezna ako je, na primjer, misionarka, prosvjetna radnica, književnica, novinarka…; ili ako posjeduje neku nadarenost ili iskustvo, da pruži sve od sebe i na taj način potpomogne islamsku misao i ideju ulažući svoj trud i rad.

Prve muslimanke odlikovale su se posebnim osobinama u svim aspektima života. One bi, nakon što bi se educirale u vjeri, usvojile znanje od svoga Gospodara preko Njegovog Poslanika i razumjele Njegovu poruku, krenule pozivati ka dobru i odvraćati od zla. Aktivno bi uzele učešće u njegovoj realizaciji i to sve na pametan, mudar, uljudan, pristojan i čedan način. Danas, nakon što je muslimanka postala obrazovana i nakon što je obrazovanje među muslimanskom ženskom populacijom postalo sveobuhvatno, općepoznato i traženo, neophodno je da se muslimanka ponovo vrati na životnu scenu i zauzme svoje mjesto, i to u svim segmentima života. Neophodno je danas da muslimanka uzme učešće u životnim zbivanjima i životu uopće. Nužno je da dadne svoj doprinos u islamskom buđenju i reaktiviranju islamskog života i na taj način potpomogne islamske projekte i institucije, gdje god je to moguće, na svakom mjestu i u svakom podneblju.

Glas islama 369, R: Islam u društvu, A: Msc. Aida Smailagić-Murić