Kada je prvi put čula ezan osjetila je takvu milinu koja se ne da opisati riječima

Prije tridesetak godina u dalekoj Moldaviji u kršćanskoj porodici Kosteljanu roðena je djevojčica Ana. Težak život u toj bivšoj sovjetskoj republici doprinio je tome da i mlada djevojka Ana dosta teško živi. Po završetku osnovnog obrazovanja, što bi se reklo, trbuhom za kruhom Ana sa svojim bratom kreće u neizvjesnu budućnost. Od nešto pozajmljenih para i malo kupljene robe stižu na tada čuvenu pijacu u Tuzima kraj Podgorice.
 

 

No, umjesto tražene materijalne sreće Ana doživljava duhovnu sreću, onu
sreću koju samo mogu da dožive oni koji spoznaju pravu vjeru – islam.
Dolaskom u ove krajeve Ana se po prvi put sreće sa islamskim znamenjima
i ljudima koji pripadaju islamskoj vjeri za koju ona, kao mlada
djevojka, nije ni znala da postoji. Pričajuci nama, njenim
prijateljima, na nju je najveći utisak po dolasku u naše krajeve
ostavio glas ezana. Kada je prvi put čula ezan osjetila je takvu milinu
koja se ne da opisati riječima. Kad god bi se čuo ezan Ana je uvijek
bila u blizini da bi osjetila tu sreću.
Allah dž.š. upućuje koga hoće, a Ana je bila ta kojoj se Allah Uzvišeni
smilovao i dozvolio da spozna pravi put i uputi se stazama islama. Njen
iman i njeno vjerovanje u Allaha dž.š. svakim danom su dobijali na
jačini da bi riječi spasa ovoga i budućeg svijeta, riječi šehadeta
izgovorila pred svjedocima u prostorijama Islamske zajednice Crne Gore
pred ramazan 1999. god. Ova naša sestra bira sebi ime Ajdina –jasna,
sjajna, sretna, vesela…
Danas, osam godina poslije izgovaranja šehadeta, naša sestra Ajdina je
primjer prave žene muslimanke, koja izvršava ono sa čime nas je Allah
dž.š. zadužio, nalazeći sreću u namazu, postu i drugim ibadetima,
nalazeći sreću u hidžabu kojeg ponosito nosi kroz naš kraj. Molim
Allaha Uzvišenog da se smiluje našoj sestri Ajdini i da joj da dobra na
ovome i budućem svijetu i nagradi je Džennetom, inšallah.

Mirsad ASOVIÆ